Hrvatski predsjednik Zoran Milanović u petak je u Kninu održao govor povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 27. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, kojom je u 84 sata oslobođeno 11.000 četvornih kilometara okupiranog područja u sjevernoj Dalmaciji, Lici, Banovini i Kordunu.
“Više puta sam se pitao zašto svake godine dolazimo ovdje na isto mjesto i uvijek imamo nešto novo za reći. Što je to toliko jako i koliko dugo će nas vući. Je li to strah od zaborava, jesu li to poruke koje treba uporno odašiljati, a što se katkad čini uzaludno. Međutim, nije uzaludno”, rekao je Milanović.
Dodao je da će se usredotočiti na dvije teme. “Kada govorimo o položaju Hrvata u BiH, iza nas je skoro 30 godina gledanja, rada, pokušaja pregovora, ratovanja,uzaludnih vjerovanja, razočaranja, ljutnje i očaja u nekim trenucima. Reći da je Hrvatska jamac Daytonskog sporazuma je potrebno, ali nije to dovoljno. Ljudi koji su dali život I zdravlje u Domovinskom ratu, očekivali su više, da naša država bude i instrument naših ciljeva, pravednih težnji i da se time služimo kada je potreba. Sada je potreba. Hrvatski narod u BiH se obespravljuje i vrijeđa. Vrijeđa se i ljude koji su vodili ovu zemlju. Koristi se prilika da se nagazi slabijeg od sebe. Gledali smo mi to u povijesti više puta. Hrvatska se mora tome suprotstaviti. Naša država nije puki pasivni promatrač. Nismo ušli u NATO i EU da bismo bili korisnici fondova, nego da bismo našu državu i instrumente koji stoje na raspolaganju koristili u svom interesu i u prkos onima koji nas žele obezvrijediti. Osjećam da toj politici nema alternative. Druga tema je mogla biti Oluja i odlazak srpskog stanovništva. To jest ljudska tragedija, ali joj je prethodila ljudska pohlepa, glupost vlastodržaca u Beogradu, kratkovidnost onih koji dane prije Oluje nisu htjeli pristati na plan Z4.
Taj plan za Hrvatsku nije bio povoljan, ali hrvatsko vodstvo ga je bilo spremno prihvatiti iako bi bilo kritizirani zbog toga godinama. Međutim, migom sudbinom, tvrdoglavošću onih koji su mogli dobiti više i bolje, nisu prihvatili. Tu su na djelo nastupili oni najhrabriji. Hrvatska je mogla izgledati drugačije, ali okolnosti su bile takve da su na scenu nastupili oni koji možda dan prije te operacije nisu bili sigurni što će se dogoditi”, rekao je Milanović.
Podsjetio je da Hrvatska nije imala streljiva za više od nekoliko tjedana. “Kada danas slušam laži i bezobrazluke da Hrvatska ima projekte u BiH, idemo biti jasniji. Nije Hrvatska vojska omogućila Daytonski sporazum, nego ga bez Hrvatske ne bi bilo. Neprijatelj ne bi bio razbijen NATO-ovim bombarderima, nego čizmama hrvatskih vojnika, vojnika HVO-a, najhrabrijih sinova, nikakvi američki, britanski, francuski leteći strojevi, i to u 10. mjesecu 1995. godine. Washingtonski sporazum se danas bezobrazno obezvrijeđuje. Tome se moramo suprotstaviti i stalno naglašavati da to radimo mirnim sredstvima, civilizirano, ali glasno. Ono što oni na drugoj strani ne razumiju, ali morat će razumjeti. Argumenti i instrumenti su na našoj strani, članica smo EU i NATO-a. Možemo natjerati da se hrvatski glas ima čuti one koji se prave kao da nas nema, jer ne tjeramo ih na protuprirodni blud nego poštene aranžmane. To je zadatak ovih političara”, poručio je predsjednik.
“A o Srbiji su rekla gospoda koja su govorila prije mene. U toj zemlji nije teško biti predsjednik, a još je lakše premijer, jer svi misle isto. Ako je to put koji je Srbija izabrala, mi tu previše pomoći ne možemo, odmagati nećemo. Mi imamo svoj posao, svoje obveze i svoje male strahove koje veliki ne vide. Naša vojska je član najvećeg vojnog saveza Zapadnih demokracija”, rekao je Milanović.
“Čestitam vam ovaj ogroman dan za državu radi kojeg se i dalje okupljamo i okupljat ćemo se. Hrvatska je bila ucjenjivana, svoje ponajbolje ljude je morala slati u Haag. Hrvatska danas više nije ničiji taoc, može jače, svjesnije i drskije ako za tim postoji potreba uvijek svijesni da smo na strani povijesti. Držimo se te strane i zalutati nećemo. Na pravoj strani povijesti smo. Naše zasluge su velike, krivnje neizbježne. Ljudi koji su dali život za Hrvatsku, vjerujem da danas ne bi bili nesretni. Neka svi budu sretni i zadovoljni i neka živi naša domovina Hrvatska”, zaključio je Milanović.
