Odavno se postavlja pitanje hoće li hrvatsko priobalje, odnosno pomorsko dobro, uslijed nepametnog upravljanja i zloupoporabe za potrebe minornih privatnih interesa, u konačnici postati – pomorsko loše. Svakom godinom i svakim novim ljetom to se pokazalo opravdanim pitanjem.
More, obala, otoci… To su neki od preostalih domaćih resursa koji u posljednjih nekoliko desetljeća uslijed štetne politike kvarnih političara i njihovih partnera zasad nisu posve uništeni ili oteti građanima Hrvatske, a onda i našoj djeci i unucima, kako se to zna reći. Ratni profiteri i privatizacijski banditi oduzeli su ili za sitan novac prepustili u ruke korporacijama mnoge vrednote u našoj državi. Ostale su neke vrijednosti (prirodna bogatstva, vode, šume, more…) koje iz tehničkih razloga nije lako strpati u džepove i torbe i odnijeti ih preko granice, ili ih transferirati na bankovne račune na pacifičkim otocima.
Slijedi li slično moru, obali i otocima, te pomorskom dobru? Hoće li štetnici u našim redovima naći načina da ostatke onoga ‘što smo posudili od naših potomaka’ (kako je govorio sjevernoindijanski poglavica), pa i morska i primorska bogatstva rastočimo i damo za sitniš raznim budućim ‘investitorima’, ‘strateškim partnerima’ sličnima. Sve nauštrb domaćeg stanovništva i dobre budućnosti generacija koje dolaze.
Ako je suditi prema dosadašnjim iskustvima, ta je mogućnost vrlo izvjesna. Kad govorimo o obali, od očekivanog tsunamija privatnih interesa na naše pomorsko dobro mogu nas ovaj put spasiti samo – velike brojke: prema dostupnim podacima ukupna duljina obale kopna i hrvatskih otoka iznosi 5.835,3 km, a kao ukupan broj otoka se spominje brojka 1.246 (67 naseljenih). Hrvatska tako, izračunao je netko, raspolaže sa 74 % ukupne duljine obala Jadrana (7.912 km) i obuhvaća čak 97,2% jadranskog arhipelaga.
Trećina zemlje
Shodno tome, jasno je kako pomorsko dobro, kojega tvori cjelokupna obalna crta s pripadajućim podmorjem i varijabilnim uskim kopnenim pojasom, te objektima i građevinama koji se tu nalaze, spada u najveću domaću vrijednost, posebice u uvjetima gospodarskog potencijala turizma koji je praktički jedina gospodarska grana u tom dijelu Hrvatske (i šire).
Smatra se kako pomorsko dobro čini trećinu i više od ukupne površine zemlje, pa je, jasno bi trebalo biti i budali, neprikosnoveni nacionalni interes. No, kako to već biva, uokolo zaštite i razumske uporabe tog resursa vlada u nas posvemašnji zakonski nered obilježen nedorečenim propisima, nejasnim odredbama i međusobno nelogičnim odredbama u više zakona koji njime ‘ravnaju’.
Sve to otvara vrata mogućim (i postojećim) zlouporabama zajedničkog pomorskog dobra. Među najvidljivijima je fizičko uništavanje obalne crte: ‘krčenje’ i razbijanje kamenite ili bilo kakve obale, nezakonito nasipavanje mora i obalne crte, betoniranje i izgradnja naružujućih građevina, divljih pristaništa, privezišta, lučica… i tome slično su tek neki su od primjera brutalnog i uglavnom nekažnjenog postupanja prema zajedničkom bogatstvu. Tu su prisvajanja i privatizacija plaža, koje se građani najviše pribojavaju…
Ti su strahovi posve opravdani. I aktualni.
Maja Jurišić, predsjednica građanskog udružena Pokret otoka, postavlja pitanje predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću, ministru pomorstva, mora i infrastrukture Olegu Butkoviću, državnom tajniku Ministarstva pomorstva, mora i infrastrukture Josipu Bilaver: donosi li nam novi prijedlog Zakona o Pomorskom dobru i morskim lukama ograničavanje i ograđivanje morskih plaža za javnost?
-Pregledom novog prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ostali smo zatečeni predloženim stavkama koje eksplicitno omogućavaju ograničenje opće upotrebe pomorskog dobra, njegovo ograđivanje i čak potencijalnu naplatu ulaska na morske plaže diljem obale i otoka kojim bi se svim građanima Republike Hrvatske, kao i ostaloj javnosti, onemogućilo neometano javno korištenje pomorskog dobra i morskih plaža. Smatramo dijelove prijedloga Zakona nedopustivima i potpuno kontradiktornim svemu za što smo se zalagali i komunicirali sve ove godine naglašavajući važnost zaštite našeg najvećeg društvenog, turističkog i gospodarskog potencijala – pomorskog dobra koji povijesno i kulturološki predstavlja iznimno važan resurs za sve naše građane i posjetitelje. – kaže Maja Jurišić.
Ona podsjeća kako je Pokret otoka prije 5 godina zajedno s brojnim dionicima u radnoj skupini za izradu prijedloga Zakona razrađivao najbolje modele korištenja pomorskog dobra s osobitim naglaskom na plaže.
Telefonski uključeni
-Svima nam je bio cilj zaštiti pomorsko dobro od devastacije, ograničavanja pristupa i privatizacije te zadržati pojam javnog dobra kako bisvim građanima i posjetiteljima omogućili neometano kupanje i odmaranje na našoj obali i otocima. Odlaskom tajnice Vlade gđe. Maje Markovčić Kostelac na drugo radno mjesto, na žalost cijeli je proces naprasno prekinut te je tadašnji prijedlog Zakona nakon brojnih sati rada – završio u ladici. Odnedavno ova je tema i odluka o donošenju novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ponovno aktualizirana te je formirana nova radna skupina u koju kao predstavnici građana i organizacija civilnih društva nismo bili pozvani, unatoč našem kontinuiranom radu i zalaganju za očuvanje pomorskog dobra i njegove javne upotrebe osobito po pitanju morskih plaža. Prije nekoliko mjeseci smo ipak telefonski uključeni te je traženo naše mišljenje. No kako nam nije predočen novi prijedlog Zakona svoje smo komentare mogli dati samo generalno ponavljajući naš opće poznati stav – morske plaže u Hrvatskoj moraju ostati u javnoj upotrebi te nećemo podržati nikakvo ograničavanje njihovog korištenja. – ističe Maja Jurišić.
U Pokretu otoka napominju kako razumiju potrebu za gospodarskim korištenjem pomorskog dobra, uređenjem obale i podizanjem kvalitete usluga na plažama, u lukama i na moru.
-No smatramo da se mora pronaći način da pomorsko dobro ostane javno dobro te da svi budemo zadovoljni načinom upravljanja. Kao primjer dobre prakse g. Bilaveru smo poslali Pravilnik o gospodarskom korištenju pomorskog dobra kojeg smo 2017. godine izradili sa Splitsko dalmatinskom županijom i koji je mogao svima poslužiti kao primjer kojim se pronašao način pomirenja privatnog i javnog interesa prilikom koncesioniranja morskih plaža. Konačno krajem srpnja ove godine od državnog tajnika g. Bilavera dobili smo na uvid prijedlog novog Zakona te upit da pošaljemo svoje komentare što smo u roku od nekoliko dana i učinili. Najspornijim dijelom prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama smatramo Članak 11. tog prijedloga… – upozorava Maja Jurišić.
Taj članak prenosimo u cijelosti:
(1) Na dijelu pomorskog dobra, sukladno ovom Zakonu, opća upotreba pomorskog dobra se može ograničiti, a iznimno isključiti na određeno vrijeme temeljem koncesije, odobrenja za posebnu upotrebu, davanjem prava na privremeno korištenje pomorskog dobra te davanjem luke otvorene za javni promet na upravljanje lučkoj upravi.
(2) Ograničenjem opće upotrebe pomorskog dobra smatra se ograđivanje ili drugo onemogućavanje pristupa dijelu pomorskog dobra sa ili bez naplate korištenja pomorskog dobra, kada je takvo ograničenje dopušteno važećim ugovorom o koncesiji, ugovorom o posebnoj upotrebi ili ugovorom privremenom korištenju pomorskog dobra te davanjem luke otvorene za javni promet na upravljanje lučkoj upravi.
(3) Isključenjem pomorskog dobra iz opće upotrebe smatra se korištenje pomorskog dobra na način koji potpuno ili djelomično isključuje opću upotrebu dijela pomorskog dobra, kada je takvo isključenje dopušteno važećim ugovorom o koncesiji, ugovorom o posebnoj upotrebi ili ugovorom o privremenom korištenju pomorskog dobra te davanjem luke otvorene za javni promet na upravljanje lučkoj upravi.
(4) Stupanj ograničenja i isključenja pomorskog dobra iz opće upotrebe te svrha koja se time ostvaruje, utvrđuje se odlukom o dodjeli koncesiji, odlukom o davanju odobrenja za posebnu upotrebu te odlukom o davanju pomorskog dobra na privremeno korištenje.
-Poštovani Predsjedniče Vlade, Ministre, Državni tajniče i svi drugi članovi radne skupine koji ste odgovorni za pripremu prijedloga ovog Zakona pitamo Vas – da li ovim prijedlogom Zakona zaista namjeravate ograničiti upotrebu pomorskog dobra odnosno morskih plaža za javnost, omogućiti postavljanje ograda i naplatu ulaska na plaže? Da li ste svjesni negativnih praksi susjednih zemalja, poput Italije, gdje su plaže većinom pod koncesijama ugostiteljskih i hotelskih objekata te se od brojnih ležaljki, suncobrana i drugih sadržaja ne može neometano pristupiti moru iako se prema Zakonu njihova javna upotreba pomorskog dobra ne smije ograničiti? – pita Maja Jurišić.
Posljednji metar
Ovdje treba dodati kakvo se takvo što događa već godinama i bez novog Zakona, a priobalna crta i plaže su unakažene bezumnom eksploatacijom koju u naravi nitko valjano ne kontrolira a niti se uzrupatori primjereno kažnjavaju.
-Pozivamo Vas da pregledate i uvažite komentare i prijedloge koje smo poslali na prijedlog Zakona te obavezno predvidite mogućnost da se plažama i moru može pristupiti neometano, neovisno da li su javne ili ne. Smatramo da se na plažama trebaju naplaćivati dodatni sadržaji poput ležaljki, suncobrana i ostalih rekvizita no oni ne smiju ugrožavati i onemogućavati neometan javan pristup moru i dijelu morske obale. Primjerom pravilnika SD županije kod koncesioniranih plaža definirano je da je nužno 30% površine ostaviti za javnu upotrebu te osigurati pješačke koridore kojima svi koji žele mogu neometano ući u more. Praksa je pokazala da su na ovaj način zadovoljeni i privatni i javni interesi te da poduzetnici i građani, na mjestima gdje se zakoni poštuju, mogu kvalitetno živjeti u suživotu. Svako ograničavanje pristupa moru i pomorskom dobru je ugrožavanje ljudskih prava te će zasigurno prouzrokovati niz negodovanja građana, javnih otpora i protesta što će dugoročno narušiti odnose u zajednici i investicijski potencijal na obali i otocima. – zaključuje Maja Jurišić.
Niz negodovanja građana, javnih otpora i protesta?
Možda i eventualno onda kada se posljednji metar plaže u Hrvatskoj ogradi.
Izvor: TRISportal
