Volonteri za zaštitu životinja Zadarske županije poslali su medijima dopis u kojem navode kako djed i njegova unuka sa Bokanjca već godinu dana muče udomljene pse. Volonteri navode kako su poslali bezbroj prijava za zlostavljane i zanemarene životinje, no nikad nisu dobili odgovor niti su institucije izašle na teren. Volonteri navode kako zapravo rade posao Veterinarske inspekcije. Navode kako im je cilj skrenuti pažnju građana na ove probleme te također upozoriti građane da nikako ne prodaju niti poklanjaju životinje nekom od članova te obitelji.
Njihov dopis prenosimo u cijelosti.
“Poštovani predstavnici medija,
Obraćamo Vam se kao volonteri za zaštitu životinja Zadarske županije u nadi da ćete popratiti našu priču.
Naime, volonteri se, preko godinu dana, bore sa svima već poznatom obitelji Mrkic. Ista je daleko poznata po zlostavljanju životinja. Najgori od njih i onaj koji je najodgovorniji za nasilje nad životinjama, Toni Mrkić, djed obitelji, star 80-tak godina i vrlo dobro poznat u zadarskom naselju Bokanjac.
Kad pitate mještane jeli znaju za Tonija Mrkića, reći će vam: “to je onaj što pse drži vezane za auto dok isti bespomoćno laju”.
Svjedoka o zlostavljanju pasa ima mnogo, na društvenim mrežama se često mogu vidjeti razne objave o mučenju životinja.
Volonteri su jednom prilikom vidjeli djeda Tonija Mrkića kako iz sve snage udara malog psa nogom u trbuh tako jako da je isti poletio u zrak i pao na pod.
Vjerujemo da takve batine prima svakodnevno.
Nadalje, djed Toni Mrkić uporno nabavlja pse koje zlostavlja, tuče i to na naćin da ih udara nogom, tuće ih lancem po glavi, diže životinju u zrak pa je svom snagom baca od pod, drži ih na suncu, vezuje za auta.. I tako već godinama.
Institucije na pozive gradjana i volontera o zlostaljanju pasa ne reagiraju, kažu sve je u redu.
Zašto institucije ne svoj posao, ne znamo, ali znamo da je slučajeva zlostavljanja životinja sve više.
Zadnja dva psa oduzeta od Tonija Mrkića imaju tumore, rane, ožiljke, tresu se od straha. Komunalnim redarima je to normalno, Veterinarskoj inspekciji isto i svim ostalim službama.
Kažu nema slučaja, a volonteri i savjesni građani kažu itekako ima!
Psi nemaju čipove niti su ikada bili kod veterinara.
Pasa je kod Mrkica bilo bezbroj, neki su oduzeti od strane volontera i gradjana a neki su nestali preko noći, vjerujemo mučki ubijeni.
U sustavu Komunalnog redarstva, policiji i Vet inspekciji stoji – sve je u redu, slučaja nema!
Zar ne bi takve osobe trebale imati zabranu posjedovanja životinja?
Zar nije zlostavljanje životinja kazneno dijelo?
Zadnji slučaj koji je zgrozio javnost i volontere je onaj Barbare Mrkic, unuke Tonija Mrkića.
Svjedokinja mučkog zlostsavljanja je opisla na društevnoj mreži Facebook kako je vidjela Barbaru da svom silom udara svog psa na lokaciji Žmirići, dere se na njega dok ovaj leži na podu i trese se od straha.
Dva dana nakon pse su joj oduzeli volonteri, pas Lilly se tresao od straha u njenom prisustvu. Što je dotična radila svom psu kad ga je dovela u to stanje, ne želimo ni zamišljati. Post je izazvao burne reakcije na društevim mrežama, svi se slažemo oko jednog, nikako se ne smiju poklanjati psi nijednom članu ove obitelji!
Samo tjedan dana nakon Barbara, djevojka sa posebnim potrebama je udomila dva štenca.
Volonteri su poslali preko bezbroj prijava za zlostavljane i zanemarene životinje, nikad nisu odgovorili na prijavu niti su izašli na teren.
Volonteri rade posao Veterinarske inspekcije, pitamo se koja je uloga ove službe koja se financira iz proračuna poreznih obveznika!
Ovim putem želimo skrenuti pažnju građana da nikako ne prodaju niti poklanjaju životinje nijednom članu obitelji Mrkić.”, pišu volonteri za zaštitu životinja Zadarske županije.
