Ovo su neobična vremena. Ostatak Europe kritizira Njemačku zbog rastrošnosti i razbacivanja javnim novcem. Zvuči šokantno za svakoga tko je Nijemce doživljavao kao štedljivu i discipliniranu naciju, ali baš se s takvim optužbama jučer u Luksemburgu, na sastanku ministara financija država članica EU, suočio njemački ministar financija Christian Lindner. Problem je nastao zbog goleme svote od 200 milijardi eura koju Berlin namjerava podijeliti svojim potrošačima plina kako bi lakše preživjeli razdoblje povećanih cijena tog energenta.

”Njemačka je tim paketom (pomoći op.a.) pokazala srednji prst ostatku Europe. To je zaista podignulo temperaturu u ostalim državama”, kazao je jedan dužnosnik Europske unije za Politico. Ljutnju raspiruje činjenica da se svi u Europi sjećaju kako je Njemačka inzistirala na čeličnoj fiskalnoj odgovornosti za vrijeme posljednje velike krize, one koja je počela recesijom 2008. godine. Ne pomaže ni to što se Njemačku zbog donedavne ovisnosti o ruskom plinu doživljava jednim od najvećih krivaca za aktualnu energetsku krizu.

Produbljuju se podjele

Uz sve to, među ministrima financija članica EU još je mnogo onih koji su se dobrano namučili kako bi pronašli novac za spas gospodarstava svojih zemalja usred pandemije koronavirusa. Bogatoj Njemačkoj bilo je znatno lakše pomoći svojim poduzetnicima. Ogorčenje izaziva spoznaja da je velik dio tog bogatstva generirala njemačka industrija pogonjena ruskim plinom, što je Gazpromu donijelo dominaciju na energetskom tržištu Europe.

Sad kada je izvor ruskog plina u velikoj mjeri presušio zbog rata u Ukrajini, Njemačka ubrzano traži nove opskrbljivače. Logično, cijene rastu zbog tako očajničke potražnje, pa plin skuplje plaćaju i sve ostale države. No, većina njih nije u komotnoj poziciji da ne pitaju za trošak, što znači da je Nijemcima daleko lakše nabaviti skupe energente. Sve to, smatraju vodstva mnogih zemalja EU, doprinosi povećanju podjela između bogatih i siromašnih članica koje dijele zajedničko tržište.

Njemačku kritiziraju sa svih strana

Europska komisija već je pozvala države EU da koordiniraju mjere spašavanja ekonomije i izbjegnu potkopavanje jedinstvenog tržišta. “Akcije poduzete na nacionalnoj razini imaju važne učinke na druge države članice, stoga je koordinirani pristup na europskoj razini važniji nego ikad”, rekao je u jučer povjerenik EU za gospodarstvo Paolo Gentiloni nakon sastanka ministara financija. Tu izjavu mnogi doživljavaju kao packu Njemačkoj.

Čak se ni nacionalni političari iz ostalih članica ne libe koriti Berlin. “Ne možemo se podijeliti prema našem fiskalnom manevarskom prostoru, potrebna nam je solidarnost”, upozorio je talijanski premijer na odlasku Mario Draghi. Još je oštriji bio Guido Crosetto, suosnivač Braće Italije, stranke za koju se očekuje da će voditi sljedeću talijansku vladu. On je na Twitteru objavio kako njemačka odluka o podjeli golemog paketa pomoći “nije dogovorena, nije iskomunicirana, te ugrožava same temelje Unije”.

Jedno za Njemačku, drugo za EU

Slične kritike uputio je i Pariz, a financijski plan vlade u Berlinu kritizirao je čak i njemački Savezni revizorski sud. Kap koja je prelila čašu činjenica je da se Njemačka protivi zajedničkim, europskim mjerama ograničenja cijene plina. Posebno je ironično što je veliki paket pomoći najavljen nedugo nakon što je ministar financija Lindner u intervju za Politico agitirao za povratak strogoj financijskoj disciplini na razini Njemačke i EU.

No, kada je riječ o trošenju novca na pomoć dijelovima gospodarstva najteže pogođenim cijenama plina, Lindner priča sasvim drugačiju priču. “Mjere su proporcionalne njemačkom gospodarstvu, traju do 2024. godine te su u skladu s onim što rade drugi u Europi”, rekao je u ponedjeljak. Tehnički, taj trošak bit će kategoriziran u okviru fonda za ekonomsku stabilizaciju iz ere COVID-a, tako da je sve u skladu s njemačkim pravilima o nacionalnom dugu.

Zna li Scholz što radi?

Naravno, to nije nikakva utjeha državama EU koje se muče s pitanjem kako pronaći novac kojim bi mogle ponuditi potpore svojoj industriji. Na samitu EU koji će biti održan u petak u Pragu vjerojatno će se nastaviti rasprava o zajedničkim potezima koji bi trebali pomoći gospodarstvima država članica. Prilično je jasno da će Francuska i Italija inzistirati na tome da se rješenje traži na razini Unije.

Puno toga ovisit će o držanju njemačkog kancelara Olafa Scholza. Mnogi analitičari koji prate njegovu vanjsku politiku od trenutka kada je prije 10 mjeseci došao na čelo njemačke vlade vjeruju Scholz još nije shvatio što znači voditi najveću državu EU. Pitaju se razumije li kancelar to da mora uzeti u obzir europsku dimenziju odluka koje Njemačka donosi kod kuće.

Prijetnja hegemonije najjačih

Još su dva pitanja ključna za uspostavljanje zajedničke europske strategije borbe protiv posljedica visokih cijena energenata: kako pronaći sredstva za pomoć gospodarstvu i kako ih podijeliti? Odgovore na njih neće biti moguće pronaći bez ozbiljnog angažmana najbogatije članice EU. Ako Njemačka to ubrzo ne shvati, moglo bi doći do ozbiljnih potresa u Eurospkoj uniji.

Strahove mnogih iz siromašnijih država članica članica sročio je Andrea Ferrazzi, senator iz talijanske Demokratske stranke. “Ako se nastavimo kretati u ovom smjeru, više nećemo imati ujedinjenu Europu, već hegemoniju najjačih država, s Njemačkom na prvom mjestu, što bi oslabilo ne samo EU, nego i sve njezine članice”, objavio je na Facebooku.