Potpisivanjem ugovora o kupoprodaji s turskom grupacijom Yildirim započeo je proces promjene vlasništva tvrtke Terra Mineralna Gnojiva, koja ima 54,52 posto udjela u kutinskoj Petrokemiji, objavljeno je u zajedničkom priopćenju Ine, PPD-a i Yildirim Grupe. Tako Hrvatska ostaje bez još jedne velike tvrtke.
U tri desetljeća Hrvatske samostalnosti prodali smo gotovo sve što je bilo iole profitabilno; HT, INA-u, Plivu, Nikolu Teslu, Đuru Đaković, Agrokor, medije, banke, hotele na Jadranu… Zauzvrat imamo EU i Schengen, tako da mladi Hrvati mogu na rad u inozemstvo. Ako Hrvatska nije klasična kolonija, ne znamo što je?
Prema međunarodnom pravu, kolonijom se smatra zemlja koja nema nema samostalnu vanjsku politiku. Po tom pitanju, Hrvatska slijepo slijedi sve što Bruxelles naredi. Znači i u pravom smislu, Hrvatske jest u kolonijalnom statusu.
Ista stvar je u vojnim pitanjima, tu slijedimo NATO.
S obzirom da smo rasprodali sve što iole vrijedi, Hrvati su primorani većinom raditi za strane vlasnike, koji dobit koju im radnici zarade, izvlače u svoje matične zemlje. Na Jadranu su sretni kad mogu vlastitu nekretninu iznajmiti strancu, koji se tu odmara.
Kao u svakoj klasičnoj koloniji, na vlasti je formalno i u Hrvatskoj lokalna politička garnitura, koja zapravo služi stranim vlasnicima. Za to bivaju nagrađeni od svojih gospodara. Kada izgubimo i vlastitu valutu, proces kolonizacije će biti u potpunosti dovršen.
Porobljenom narodu biti će ostavljeno da se zabavlja suštinski nebitnim stvarima; pripucavanjima predsjednika i premijera, Srbima, prijeporima o Domovinskom ratu i sličnom.
A za to vrijeme, kolonizatori iz Hrvatske izvlače sve što je vrijedno, od resursa do radne snage.
Na bubnju i nekad čuvena Tvornica olovaka Zagreb
Trgovački sud u Zagrebu donio je zaključak kojim je vrijednost nekretnina TOZ Penkale u stečaju, čuvene Tvornice olovaka Zagreb, utvrđena na 81,9 milijuna kuna te da će se one prodavati na elektroničkoj javnoj dražbi po načelu ‘’viđeno – kupljeno’’.
’Na bubanj’’ idu objekt – tvornica sagrađena na gotovo 40.000 kvadrata zemljišta u zagrebačkoj Poljačkoj ulici, četiri privredne i jedna gospodarska zgrada kao i pripadajući prateći objekti i dvorišta.
