Saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto počela je skupljati potpise za razrješenje HDZ-ovca Andrije Mikulića glavnog državnog inspektora Državnog inspektorata. Njegovo nedjelovanje je uzrok poskupljenja, tvrdi. Njen zahtjev prenosimo u cijelosti.
“Na temelju članka 31. stavka 4. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 150/11, 119/14, 93/16 i 116/18), članka 46. stavka 1. Zakona o sustavu državne uprave (»Narodne novine«, broj 66/19) i članka 30. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu (»Narodne novine«, broj 115/18), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 24. rujna 2020. imenovala je Andriju Mikulića glavnim državnim inspektorom Državnog inspektorata, na vrijeme od pet godina.
Kriv za eksploziju cijene hrane i nekretnina
Državni inspektorat nadzire područja koja su od presudne važnosti za uređeno tržište te s tim imaju presudan utjecaj na standard hrvatskih građana. Konkretno ta odgovornost obuhvaća područje trgovine, usluga, zaštite potrošača, poljoprivrede, hrane, rada i zaštite na radu, građenja te niz drugih područja.
Upravo nedjelovanje državnog inspektorata dovelo je do eksplozije cijena osnovnih prehrambenih proizvoda, ali i ekstremnog povećanja cijena nekretnina te potpunog urušavanja tržišta rada.
Nedvojbeno je da su cijene osnovnih životnih potrepština u posljednjih godinu dana ekstremno narasle. Isto tako, nedvojbeno je da javno komunicirani razlozi ekstremnog rasta cijena prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj nisu rast cijena energenata, niti rat u Ukrajini. Energenti čine dio troška cijene proizvodnje prehrambenih proizvoda, ali taj iznos zasigurno nije ona razina povećanja cijena kojoj su izloženi hrvatski potrošači.
Primjerice, rast cijena mliječnih proizvoda je djelomično i do 100%. Identična situacija odnosi se i na mesne proizvode, kao i na pojedine higijenske potrepštine.
Dovoljno je uzeti podatak da je 2021. godine, znači prije ekstremnog povećanja cijena, cijena hrane u Hrvatskoj iznosila 94,1% prosjeka Europske unije. Cijene, pak, nealkoholnih i alkoholnih pića su bile veće od prosjeka Europske unije, tj. 121,5% prosječne cijene Europske unije.
Činjenica je da je satnica rada u Hrvatskoj 40% prosjeka Europske unije, što dokazuje nesnošljive uvjete života kojima su izloženi hrvatski građani. (Ovome valja pridodati da su cijene u 2022. godini drastično porasle, a prema Eurostatu u studenome 2022. inflacija je u Hrvatskoj iznosila 13%, u Sloveniji 10,8%, a u Njemačkoj 11,3%.)
Potpuno je jasno da cijena rada ima presudnu ulogu i u proizvodnji, kao i u trgovini, jer trgovački lanac koji posluje u Njemačkoj i u Hrvatskoj ima istu nabavnu cijenu u obje države, ali toj cijeni se pridodaju svi drugi troškovi, pogotovo cijene rada, koji se moraju reflektirati i na cijenu za hrvatskog potrošača.
Ne radi i stvara nered
Zakon o državnom inspektoratu u članku 3. jasno je definirao da državni inspektorat nadzire područja kao što su trgovina, usluga, zaštita potrošača, poljoprivreda, rada i zaštite na radu, te građenja.
Upravo sve gore navedene zadaće državni inspektorat ne obavlja i stvara nered na hrvatskom tržištu; izravni je uzročnik skupoće i urušavanja uvjeta dostojanstvenog života te omogućava besramno bogaćenje uske skupine pojedinaca:
• Državni inspektorat pasivno promatra neopravdano dizanje cijene poljoprivrednih proizvoda od strane tvrtki koje su korisnici subvencija od strane Republike Hrvatske ili Europske unije. Zakon o državnom inspektoratu jasno propisuje „zaštitu ekonomskih interesa potrošača pri kupnji proizvoda i usluga“. Nadalje, državni inspektorat dužan je skrbiti za funkcionalno tržište poljoprivrednih proizvoda te mjera poljoprivredne politike i potpore. Znači, državni inspektorat ne može i ne smije tolerirati zlouporabu proizvođača, koji su primatelji državnih subvencija koji zlorabljuju ratnu situaciju u Europi kako bi gramzljivo, dižući neopravdano cijene svojih proizvoda, maksimizirali svoju dobit.
• Državni inspektorat dužan je skrbiti o funkcionalnom tržištu poljoprivrednih proizvoda te zaštiti hrvatskog potrošača. Ovo se posebno odnosi na ravnopravnost poljoprivrednih proizvođača te njihovu zaštitu naspram velikih trgovačkih lanaca.
• Državni inspektorat mora štititi prava zaposlenika te sprječavati izrabljivanje zaposlenika. Postoje informacije da zaposlenici pojedinih trgovačkih lanaca provode i po 6 sati dnevno u hladnjačama na temperaturi od -14 do -20 stupnjeva, što je protivno pravilima samih trgovačkih lanaca, te je ugroza za zdravlje tih zaposlenika.
• Državni inspektorat dužan je skrbiti za područje trgovine kao i zaštite potrošača. To podrazumijeva nadzor nad zlouporabama trgovačkih lanaca koji uslijed krizne situacije ekstremno dižu cijene koristeći ispriku energetske krize, što jest protivno cijelom nizu zakona, podzakona o nepoštenim trgovačkim praksama te Zakonu o tržišnom natjecanju.
Zlouporabe, pak, u području građevinarstva i tržišta rada su uvelike posljedica nedjelovanja državnog inspektorata. Opće poznato je da dobar dio građevinskih tvrtki primjenjuje politiku niskih plaća, od običnih građevinskih radnika, strojara, pa sve do inženjera građevinarstva, što je posljedično uzrokovalo iseljavanjem dobrog dijela naših građana, upravo zbog stanja u građevinarstvu.
Zbog njega odlaze Hrvati
Vlada, pak, svojom politikom dijeljenja radnih dozvola omogućuje zamjenu obrazovanih i kvalitetnih hrvatskih građana sa zaposlenicima iz Azije i dijela Europe koje nisu član Europske unije, a u čijim zemljama je standard niži, te su time i njihova očekivanja visine osobnog dohotka niža. Ti zaposlenici rade za male iznose te su vrlo često izloženi izrabljivanju od strane pojedinih građevinskih tvrtki.
• Nedjelovanje državnog inspektorata doprinijelo je tržišnim nepravilnostima koje su uvelike uzrokovale odljev hrvatske radne snage kao i propadanje određenog dijela građevinskih tvrtki zbog lošeg funkcioniranja tržišta.
• Apsurdno je da hrvatski građevinski radnik ili stranac koji radi na građevini u Hrvatskoj zarađuje 30% u usporedbi s Njemačkom ili Austrijom, a da je cijena nekretnina vrlo blizu cijenama nekretnina u Austriji ili Njemačkoj (ovdje se, naravno, izuzimaju velike metropole kao što su München, Beč ili Hamburg).
Glavni državni inspektor osobno je odgovoran za gore navedeno stanje na hrvatskom tržištu, jer je sustavno kršio i zlorabio članke 5., 8., 9. i 24. zakona o državnom inspektoratu. Stoga je neophodno trenutačno razriješiti glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića njegove dužnosti, jer svojim nedjelovanjem te sustavnim pogodovanjem pojedincima nanosi štetu ogromnoj većini hrvatskih građana te izravno slabi standard hrvatskih građana, a hrvatske potrošače ostavlja na milost i nemilost nemoralnim i pohlepnim pojedincima.”
