Održava se 29. sjednica Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskoga sabora, svjedoče Vesna Balenović i Predrag Sekulić o Ini.
Nije bilo primjedbi na zapisnik s prethodnih sjednica.
Što se tiče dnevnog reda, Grmoja je predložio da se prvo odradi točka Razno, a tek zatim saslušanja. Nije bilo prigovora pa je sjednica krenula usvajanjem izmijenjenog dnevnog reda.
Zaključak o izmjenama ZKP-a
Grmoja je najavio i kako će na sjednici Vijeća predložiti će i da se donese i zaključak vezan uz najave predsjednika vlade Andreja Plenkovića o izmjenama Kaznenog zakona i ZKP-a, za koje Grmoja tvrdi da su udar na slobodu medija, prenosi N1.
Grmoja je na početku pročitao zahtjev za davanje zaključka o premijerovoj najavi izmjena ZKP-a i Kaznenog zakona.
Krešimir Planinić i Marija Udiljak nisu se složili s time jer smatraju da političari imaju pravo slati političke poruke, a tijela koja donose zaključke morala bi se ipak voditi nekim službenim dokumentima, a ne izjavama političara za medije.
Dalija Orešković, koja je jedna od zastupnica koja je tražila da se donese ovaj zaključak, odgovorila da je zadaća ovog tijela da se bori protiv korupcije, a jedan od problema je i sastav samog tijela u kojemu ne sjede stručnjaci nego saborski zastupnici koji se protiv korupcije uglavnom ne bore. “Sabor je odlučio da ovdje sjede političari i imamo pravo na tu političku dimenziju”, rekla je dodajući da izjava koju je predsjednik Vlade i njega obvezuje, a realizacija te najave Hrvatsku bi vratila desetljećima unazad, u vremena kad su zbog iznošenja istine stradavali i zviždači i novinari.
Sekulić: Počelo je s požarom u rafineriji 2011.
Predrag Sekulić rekao je na početku da je u Ini radio 30 godina, u rafinerijskoj preradi, a zadnjih 9 godina je bio nadzornik procesa u rafineriji u Sisku.
Požar koji je 2011. zadesio sisačku rafineriju točka je od koje je počeo priču. Rafinerija je nekoliko mjeseeci nakon toga stajala, a kako se požar dogodio na početku sezone, bilo je upitno kako će se snabdjevati tržište. Kaže da je uvidio kako se događaju neke promjene s ciljem zatvaranja rafinerije u Sisku, ali i rafinerije u Rijeci. Nakon toga upozorio je lokalnu zajednicu i sindikate u Ini, ali nije bilo nekog pomaka, a 2014. se aktivno uključio u sindikat i postao predsjednik Radničkog vijeća, govori. U jesen 2014. saznao je iz medija o odluci o zatvaranju rafinerije u Sisku, a onda ga o time obavijestio i Tvrtko Perković, tadašnji izvršni direktor. Aktivira se Stožer za obranu rafinerije u Sisku, govori Sekulić. Upozorio je, govori, na zakulisne igre i smjer koji su poprimili odnosi Ine i Mola i ono što će se događati u budućnosti.
“Vlada nije razmatrala prijedloge”
Sekulić je pred Vijećem rekao i kako Vlada nije razmatrala prijedloge koji bi spasili rafinerije, ali ni upozorenja koja je slao zbog povećanog uvoza iz Mola.
Ukazivao je na gubljenje tržišta u državama u okruženju, ali i kod niza domaćih tvrtki. “Nijedna velika kompanija za kratko vrijeme nije imala ugovor s Inom, a imali smo informacije i da su namjerno gubljeni natječaji”, govori Sekulić. Dodaje kako je u vrijeme kad im je bila obveza modernizirati hrvatske rafinerije, Mađari modernizirali svoje. Također je, govori, upozoravo i na otpuštanje radnika zbog opasnosti od “gubljenja struke”.
Sekulić o kupnji Energopetrola
Sekulić je rekao i kako su hrvatske rafinerije tijekom rata proizvodile više nego u vrijeme previranja s Molom, a ispričao je i kako je upozoravao na mogućnost izvoza hrvatske nafte. Podsjetio je na izjavu ministra Ćorića da “ne postoji hrvatska nafta i voda” i rekao kako ne može biti situacija da to nije vlasništvo RH.
“Dobivam mnogo informacija, sastajem se s mnogima i postoje mnogo priča o kojima se danas ne govori. Tim koji je bio zadužen za kupnju Energopetrola od strane Ine procjenjuje da je neisplativa, a neki članovi bivaju zamoljeni promijeniti studiju i nakon što na to ne pristaju, dobivaju lagane ponude, a zatim i otkaz”, govori Sekulić dodajući da je tada sazao za planove o gašenju rafinerije Sisak koja je te godine bila mnogo uspješnija od rafinerije Rijeka i upozorava da je Sisak izabran za gašenje prvi. “Sisak je nekad imao više radnika nego stanovnika, a sad rade samo neke male firme”, govori Sekulić. Doznao je, kaže, kako u PR-u Ine postoji osoba koja prati njegove izjave te da se pratilo samo njega i Šterna jer se samo njij bojalo jer su imali “glavu i rep”.
“Saznajem o manjim i većim lopovlucima, nekim anonomimno, nekih na susretima… Od pijanih direktora koji kleče pred muzikom, podataka kojeg je na skijanju i na nečiji račun… Povrat novca se vraćao kao zahvala u Trnjanki iza Palače pravde jer tamo uvijek ima janjetine, a kad se dobro radi, mora se dobro i pojesti”, govori Sekulić dodajući da je saznavao bezbroj informacija, a te informacije je i dijelio.
Nepomirljivi stavovi
Sekulić kaže kako je o tome razgovarao sa svima i da danas nitko ne može reći da s njim nisu dijeljenje informacije. “Čvrsto vjerujem da mi se ništa ne može dogoditi jer sam na pravom putu. Nikad nisam izlazio s poluinformacijama koje nisu provjerljive. U jesen 2015. zbog nemoći bilo kakve promjene, zbog svegašto se događalo, dajem ostavku na mjesto predsjednika Radničkog vijeća Ine jer ne vidim smisao takve i te uloge. I tad kreću sa svih strana napadi jer sam pokazao neki moralni čin za koji generacije prije mene nisu imale hrabrosti, želje ili volje”, kaže dodajući da je doživio podmetanja i prijetnje i pritiske od strane poslodavca, unatoč njegovoj izvrsnosti u poslu koji je obavljao i odličnim ocjenama koje je za svoj rad dobivao.
“Sustav mi je oduzimao bonuse, sprečavao me da idem na specijalizacije koje su donosile veća saznanja o poslu… Čak 2015. dijelim jedan letak u kojemu sam opisao poguban utjecaj MOla na nacionalne interese RH, sve što sam tu opisao se dogodilo u narednim godinama, jedino se nije dogodilo preuzimanje i kontrola drugih energetskih divova, gdje sam naveo Janaf. Vjerujem da bi se i to dogodilo da se nije dogodio rat u Ukrajini. Ne smatram se superpametnim niti imam proročanske mogućnosti. Na koji način je Predrag Sekulić sve ovo saznao i pogodio ako to nisu znali svi u Ini i ako Sekulića nisu ljudi koji su sve to vidjeli, a nisu imali hrabrosti i mogućnosti iznositi to sami, meni govorili”, kaže.
Pozivali su ga, kaže, na “razumne sastanke”, a na njih se nije odazvao čak ni predsjedniku Uprave Ine. “Dijametralno suprotni stavovi se ne mogu pomiriti”, kaže dodajući da smatra da se tu ne može doći ni do kakvog zaključka i da svi znaju čemu takvi sastanci služe.
Tko se sjeća Deloittea?
Sekulić je podsjetio i na sastanak s predstavnicima Deloittea na kojemu, kako kaže, njihovi predstavnici nisu znali odgovoriti ni na jedno pitanje, a nisu proveli ni dubinsku analizu nego su sve podatke uzeli od Ine. “Otvoreno ću reći da su kolege na izlasku pružale ruku posramljeno jer su to morali odraditi i spuštali glave jer su to morali odraditi. Kratko ću još reći da zaključkom te analize dolazi do genijalnog zaključka da se zatvori jedno postrojenje u rafineriji Sisak. Tada smo izradili tablicu s podacima gdje se vidi da to postrojenje godišnje zaradi čistih 100 milijuna kuna, a rafinerija bez njega, tada, a ni danas, nema smisla”, govori Sekulić objašnjavajući i čemu takvo postrojenje služi.
“Smatram da je samo netko tko je imao neki drugi interes mogao donijeti ovu odluku i to sam i tada javno komunicirao”, kaže.
Kako je dobio otkaz?
Ružica Vukovac zatražila je od Sekulića da detaljnije opiše kako je dobio otkaz i pitala smatra li da rafinerija u Sisku ima budućnost.
Sekulić je opisao kako je dobio opomenu zbog nenošenja zaštitne opreme dok je kao sindikalni povjerenik sa sigurne udaljenosti promatrao kako se izvodi jedna radna akcija. Tada je od visokorangirane osobe dobio upozorenje da je to početak i da su dobili zelenu kartu da ga riješe. Drugu opomenu pred otkaz je dobio zbog anonimnih prijava “zabrinutih radnika” Etičkom povjerenstvu Ine kojima nije odgovarala njegova komunikacija s medijima. Treću opomenu je dobio jer je, kako kaže, navodno iznio poslovnu tajnu.
Najava zatvaranja
Na pitanje od koga je 2014. dobio najavu zatvaranja rafinerije, Sekulić je rekao kako je sve izašlo na naslovnici Večernjeg lista, ali ga nakon toga zvao izvršni direktor Tvrtko Perković i rekao mu da je istina da se radi o zatvaranju, ali da će se paziti na socijalni aspekt, da će radnici biti zbrinuti i da će otpremnine biti dobre. Nakon toga je u postrojenju pozvao kolege i izašli su na ulicu, kaže.
“Kontaktiran sam jednom prigodom na osnovu, koliko mi je poznato, prijave jednog saborskog zastupnika po jednom slučaju, ali mislim da je DORH bio iz Velike Gorice. Pozvan sam telefonski uz riječi da bi sa mnom trebali obaviti razgovor po prijavit tog i tog, o tom što se događa u Ini i Molu”, kaže Sekulić dodajući da ga je ista osoba nazvala sutra i rekla da je najbolje da se ne sastaju i da je najbolje da mu da sve podatke. Kaže kako je nakon razgovora s jednim novinarom i kolegama odlučio ne poslati te podatke jer je iz razgovora s novinarom shvatio da je DORH podijeljen na one koji rade svoj posao i neovsisni su i one druge
Sekulić: Što mi sve to vrijedi?
Sekulić kaže kako još uvijek vodi nekoliko sporova s Inom koji ga iscrpljuju financijski i psihološki.
“Što mi danas vrijede tapšanja po ramenu, slaganje s vađe strane i lijepe riječi koje sam ovdje čuo o sebi? Što vrijedi što je dokazano sve što sam govodio kad sam doveden u situaciju da me žele na sve načine omalovažiti, ubiti čovjeka u vama, a i dan danas ovisim o sudu i presudi”, upitao je.
Hrvatsko pravosuđe
Do sastanka sindikata nije nikada došlo, kaže Sekulić, jer je Ćorić zaključio da vjeruje informacijama s druge strane.
Sekulić kaže i kako njegov slučaj najbolje dokazuje da hrvatsko pravosuđe funkcionira i da je u nekoliko mjeseci održano nekoliko ročišta na kojima je riješen slučaj njegovog otkaza.
“Mogu samo zaključiti: Ako stojite s druge strane ceste i pas laje na vas, nećete pretrčati cestu da ga udarite. Ako on krene da vas ugrize, automatski ćete podići nogu. U mom slučaju se očito radilo o čistoj namjeri”, kaže.
Sastanak s Tomislavom Ćorićem
Jedina osoba koja se nije htjela sastati s njim je tadašnji (2017./2018.) i sadašnji premijer nije htio sastati s njim.
Krajem 2017. je dobio otkaz, a početkom 2018. dobio je od treće osobe poziv na sastanak s tadašnjim ministrom Tomislavom Ćorićem. Sastanak je održan 14.2.2018. i na njega je Ćorić, govori Sekulić, ušao s riječima da se nisu sastali i da nikad neće potvrditi ništa o čemu je na sastanku govoreno. Sekulić mu je, kako sam govori, rekao kako samo traži pola sata vremena da ispriča svoju stranu priče. Odgovor ministra nakon sastanka je bio da su to potpuno kontradiktorne informacije i da ga nije došao zaustaviti te da bi svaki dan bio na ulici i borio se za rafineriju u Sisku i za Inu da zna ono što Sekulić zna, ispričao je Sekulić pred Vijećem, prenosi N1.
