Dva mjeseca ukrajinski marinci predvode napad preko rijeke Dnjepar u južnoj regiji Herson, a cilj je preoteti teritorij od ruskih trupa. Operacija je najnoviji pokušaj Ukrajine da u protuofenzivi, koja je ocijenjena kao neuspješna, probije rusku obranu na jugu i preokrene tijek rata.

Vojnici i marinci koji su sudjelovali u prijelazu rijeke opisali su za New York Times ofenzivu kao brutalnu i uzaludnu. Tvrde da su brojni vojnici umirali čak i prije nego što su stigli na drugu stranu obale.

Šestorica vojnika s kojima je pričao New York Times opisala su brutalne borbe. Tražili su anonimnost iz sigurnosnih razloga, dok su njihovi zapovjednici odbili novinarima dati da posjete vojne jedinice u regiji Hersona. “Noću smo sjedili u vodi, granate su padale svuda oko nas”, rekao je marinac Maksim. “Suborci su mi umirali pred očima”, dodaje.

Nekoliko vojnika i marinaca reklo je novinarima da su zabrinuti zbog velikih žrtava i preoptimističnih izjava dužnosnika o napretku ofenzive. Glavni stožer Oružanih snaga Ukrajine rekao je da ne može komentirati optužbe vojnika, ali da će odgovoriti u dogledno vrijeme.

Neke od najžešćih borbi vode se kod sela Krinki, na istočnoj obali, 30-ak kilometara uzvodno od grada Hersona, gdje su ukrajinske trupe zauzele uzak pojas ribarskih kuća. To je jedino mjesto gdje su uspjele postaviti uporište. Snimka tog područja, emitirana uživo iz drona, a The New York Times ju je dobio na uvid, potvrdila je iskaze vojnika o teškim ruskim zračnim napadima, koji su pretvorili obalu rijeke u masu blata i polomljenog drveća.

“Gazimo po tijelima suboraca”

Nove trupe koje stižu na istočnu obalu moraju gaziti po tijelima vojnika koja leže u blatu, rekao je Oleksij, iskusni vojnik koji se borio u Krinkiju u listopadu i od tada više puta prelazio rijeku kako bi pomogao u evakuaciji ranjenika.

Neki od mrtvih marinaca leže ondje čak dva mjeseca jer jedinice zbog teškog granatiranja ne mogu izvući tijela preminulih, rekao je Volodimir, zamjenik zapovjednika satnije. “Situacija na lijevoj obali je jako teška”, rekao je Volodimir. “Oni koji se tamo bore su heroji, ljudi s velikom snagom volje”, dodaje.

“Ovo je samoubilačka misija”

S obzirom na to da je ukrajinska protuofenziva zapela, a Sjedinjene Države i Europska unija pokazuju znakove zamora, ofenziva preko rijeke pomno se prati. Ukrajinci se nadaju da mogu napraviti prodor dovoljno dubok da zaprijete ruskim opskrbnim rutama i njenim položajima na jugu. Tu zadaću dobio je korpus mornaričkog pješaštva.

Od početka rata ukrajinski dužnosnici nastoje održati pozitivan narativ o akcijama u protuofenzivi. Broj žrtava nije objavljen, kao ni detalji o neuspjesima koje su pretrpjele ukrajinske trupe. U slučaju Dnjepra predsjednik Volodimir Zelenski i drugi dužnosnici nedavno su sugerirali da su marinci stekli uporište na istočnoj obali. Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je prošlog mjeseca priopćenje u kojem tvrdi da su uspostavili nekoliko uporišta. Ali marinci i vojnici koji su bili tamo kažu da ovi izvještaji nisu točni.

“Nema pozicija. Ne postoji nešto poput osmatračnice ili položaja”, rekao je Oleksij. “Tamo se nemoguće učvrstiti. Tamo je nemoguće premjestiti opremu. To čak nije ni borba za opstanak”, dodao je. “To je samoubilačka misija.”

Oleksij kaže da su loša priprema i logistika ukrajinskih zapovjednika desetkovali njegov bataljun. Ranjeni ljudi su ostavljani zbog nedostatka čamaca, rekao je, a brutalni uvjeti degradiraju moral među vojnicima. “Ljudi koji tamo završe nisu psihički pripremljeni”, dodao je. “Oni čak i ne razumiju kamo idu. Zapovjednici koji ih šalju u bitku im ništa ne govore. Ovako nešto nisam vidio ni u Bahmutu ili Soledaru”, rekao je misleći na dvije najintenzivnije bitke na istočnom frontu. “Toliko je besmisleno”, dodaje.

“Rusija je uplašena”

Grad Herson stalno je pod ruskim napadima. “Općenito, mi smo na lovačkoj dužnosti”, rekao je Jevhen Karas, zamjenik zapovjednika 14. odvojene pukovnije, koji je bio u posjetu jednoj od svojih jedinica koje upravljaju dronovima. “Glavni prioritet je rusko topništvo i obrana naših operacija”, rekao je Karas, čije prezime je i njegov vojni pozivni znak.

Marinci pate, rekao je Karas, ali su ukrajinski napadi uznemirili ruske zapovjednike, koji su vratili desantnu jedinicu s fronta u Zaporižju kako bi ojačali obranu. “Jako su uplašeni da će Ukrajina ovog mjeseca, ili u proljeće ili ljeto, povećati svoj teritorij”, rekao je.

Dronovi su se pokazali ključnima u ovoj bitki budući da su jeftiniji i precizniji od skupih topničkih granata, kojih je sve manje, rekao je zapovjednik jedinice Dzhmil.

“Nisi mrtav, ali se ne osjećaš živim”

Marinac Maksim, koji se oporavlja u bolnici nakon ranjavanja u Krinkiju, kaže da su ruski zračni napadi i tenkovska, topnička i minobacačka vatra toliko intenzivni da se njegov vod nije mogao pomaknuti iz podruma u koji su se sakrili kad su stigli na bojište.

Nakon što su tri čovjeka ubijena u zračnom napadu, vodu je naređeno da se evakuira. Povlačenje se pretvorilo u kaos i katastrofu. Vojnici su se po mraku probijali do obale rijeke, da bi im po dolasku rekli da će morati čekati tri sata da ih pokupe čamci.

“Bila je to močvara, sva u kraterima ispunjenim vodom”, rekao je Maksim. “Nismo imali izbora, nego pokušati kopati što smo dublje mogli. Svi su tada već bili ranjeni”, rekao je. Došao je čamac i odvezao najteže ranjenike.

Dok su čekali još čamaca, ruski su zrakoplovi bombardirali obalu rijeke masivnim eksplozivima od pola tone koji su napravili velike rupe u zemlji. Došao je drugi čamac i odvezao još petoricu ranjenih muškaraca. Maksim je morao čekati još 40 minuta na sljedeći brod. “Lijeva obala bila je poput čistilišta”, rekao je. “Još nisi mrtav, ali se ne osjećaš živim”, dodao je. Od 10 ljudi u njegovom vodu, polovina je bila mrtva ili nestala. “Nitko nije prošao bez ozljeda”, kaže.