Žalbeno je vijeće utvrdilo da Perišić nije imao “efektivnu kontrolu” nad pripadnicima Vojske Jugoslavije raspoređenima u postrojbe vojske pobunjenih hrvatskih Srba, u okviru 40. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije

Perišić je hijerarhijski bio najviši general jugoslavenske armije optužen pred Haškim sudom, a prvostupanjsko vijeće osudilo ga je za pružanje kadrovske, logističke i financijske pomoći vojskama bosanskih i hrvatskih Srba, te za pomoć u višegodišnjem teroriziranju stanovnika Sarajeva, kao i u likvidacijama tisuća muslimana u Srebrenici, a bio je osuđen i za nekažnjavanje počinitelja raketiranja Zagreba 2. i 3. svibnja 1995. godine.

Kako je kazao predsjedavajući žalbenoga vijeća, Amerikanac Theodor Meron – sudac koji je donio i oslobađajuću presudu za hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača – prvostupanjsko vijeće pogriješilo je kada je Perišića osudilo za zločine njegovih podređenih. Naime, žalbeno je vijeće utvrdilo da Perišić nije imao “efektivnu kontrolu” nad pripadnicima Vojske Jugoslavije raspoređenima u postrojbe vojske pobunjenih hrvatskih Srba, u okviru 40. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije.

Nakon što je “oslobodilo” VSO svake odgovornosti za zločine, žalbeno je vijeće potom utvrđivalo je li Perišić možda odvojeno pomagao zločine, no odgovor je opet bio negativan. Perišić je samo provodio odluke VSO-a kojima su podržavani opći ratni napori, no ne i zločine, tvrdi žalbeno vijeće.

Uz jedno izdvojeno mišljenje žalbeno je vijeće oslobodilo Perišića svih optužbi za ubojstva, nečovječno postupanje, zločine protiv čovječnosti, kao i napade na civile kao kršenja običaja i pravila ratovanja.

Izvor: ZL