Dok se čekalo proglašenje, publika je iz sveg glasa skandirala: “Be-po, Be-po!”. Sudac ipak nije digao ruku Bepu. Razočarani uzdah pronio se publikom, treneri su se malo bunili, ali to je bilo to

Bepo Filipi jurišao je, udarao, promašivao, nešto i pogađao, ali tijekom cijele borbe jednostavno nije stao! Preko tisuću ljudi natiskalo se u maloj dvorani “svemirskog kompleksa” na Višnjiku, energija je strujala zrakom. Publika je ustala na noge, vikala iz sveg glasa, a Bepo je navaljivao, gurao, tukao… dao je sve od sebe, ostavio je srce u ringu!

Dok se čekalo proglašenje, publika je iz sveg glasa skandirala: “Be-po, Be-po!”. Sudac ipak nije digao ruku Bepu. Razočarani uzdah pronio se publikom, treneri su se malo bunili, ali to je bilo to. Čalić je osvojio ne samo prvenstvo, nego je opravdano proglašen najboljim boksačem cijele manifestacije. Tehnika mu je zaista superiorna, užitak ga je gledati kako boksa. Interesantno, dvojica boksača koji su dobili najveća priznanja došli su ih u ring primiti u gipsu.

Boris Katalinić iz zagrebačke Lokomotive, osvajač zlata u poluvelteru, najbolji tehničar prvenstva, slomio je desnu šaku još u subotnjem polufinalu, nikome nije ništa govorio, izišao je u finalnu borbu i suvereno pobijedio stišćući zube od strašnih bolova.

Marko Čalić došepao je po svoje priznanje najboljeg boksača, sa zavijenim koljenom. Na muci se poznaju junaci. Podnijeli su žrtve: jedan ruku, drugi nogu, ali došli su do svojih pehara!

Zadarski Višnjik četiri je dana bio pravi pravcati hram boksa. Niti jedan zaljubljenik u boksačku vještinu neće zaboraviti dane u prepunoj dvorani, kad su oboreni svi rekordi. Na prvenstvo je došlo najviše boksača ikada, preko 150, nastupilo je čak 80 seniora, prvi put u Europi skinute su kacige, što se pokazalo punim pogotkom.

Izvor: ZL