Stanka Gabrić u dokumentarcu “Zadar grad ljubavi” s desetak sugovornika razgovara o njihovim ljubavnim pričama, ali i o razlozima zbog kojih su ostali u Zadru

Bajka Mande i Bariše Mateka počela je davne 1910. godine.

– U to vrijeme moj pradjed je bio zidar što je bilo jako cijenjeno zanimanje, a prabaka je bila, kako moj did voli reći, jedna tražena djevojka. Bila je vrlo mlada i vrlo lijepa. Kad se vratio iz Opatije, gdje je u to vrijeme radio na izgradnji hotela Kvarner, čuo je za moju prabaku i počeo se raspitivati o njoj, međutim, došlo je do komplikacija jer su i drugi dečki bacili oko na nju. Njezina braća pobunila su se protiv mog pradjeda i odlučila je dati nekom drugom. Prabakin ujak želio je da se prabaka uda za mog pradjeda Barišu i pomogao im je u organizaciji otmice. Tako je moj pradjed jedne noći sa svojim brodićem došao po prabaku i izveo je na pučinu. Pošto su proveli noć zajedno izvan kuće automatski se podrazumijevalo da su skupa i da ona više ne smije biti ni sa kim drugim. U braku su bili 73 godine, imali su četiri kćeri i šest sinova i više od 80 unučadi i praunučadi. Pradjed je doživio 100 godina, a ona čak 96, ispričala nam je mlada Zadranka Josipa Zubak. Ova prekrasna ljubavna priča dostojna kakvog velikoga književnog djela samo je jedna od mnogih priča sudionika dokumentarnog filma “Zadar grad ljubavi” studenata Odjela za turizam i komunikacijske znanosti. Film je snimljen u sklopu projekta “Ritam kulturizma”. Snimao ga je i režirao mladi zadarski redatelj Erik Lončar, a vodila studentica 1. godine diplomskog studija Stanka Gabrić.

– Željeli smo Zadar prikazati kao grad strasti, tradicije i bezuvjetne ljubavi. Prošle godine, zahvaljujući puštanju lampiona s Foruma na Valentinovo, ali i mnogim romantičnim lokacijama u gradu Zadar je dospio na listu najromantičnijih gradova na svijetu po izboru National Geographica. Kako je ove godine tema projekta bila ljubav željeli smo pokazati zašto je Zadar odličan grad za zaljubljene, a primjere nismo trebali dugo tražiti, pojašnjava Stanka.

U svom filmu Stanka s desetak sugovornika razgovara o njihovim ljubavnim pričama, ali i o razlozima zbog kojih su ostali u Zadru. Bilo ih je kaže puno više, ali nisu se svi usudili stati pred kameru. Ideja je bila pronaći sugovornike koji nisu iz Zadra, ali su u njemu ostali žvjeti jer su se tu ili zaljubili, ili su zbog ljubavi došli u ovaj grad.

DA ispred 7 tisuća ljudi

Maja Antić sa suprugom se upoznala tijekom studija u Splitu, a po završetku studija došla je za njim u Zadar. On joj je zauzvrat na koncertu Bajage u Zadru priredio jednu od najromantičnijih prosidbi te je ona svoje da izrekla pred 7.000 ljudi.

Akademski slikar Bogdan Mogilevskij u Zadar je došao iz Ukrajine. Na likovnoj koloniji na otoku Školjiću upoznao je svoju suprugu. Zaljubili su se i isprva dopisivali i to klasičnom poštom, jer u to vrijeme nije bilo toliko mobitela i e-maila. Pisma, pisana na engleskom, kako ona nije znala ruski, a on hrvatski u to vrijeme, i danas čuvaju u ladicama. Vjenčali su se na Školjiću gdje su se i upoznali.

– Kad sam počela raditi na filmu fasciniralo me koliko se ljudi zaljubilo u Zadru, ali i u Zadar. Za vrijeme intervjua s jednim od njih, Keithom Philipsom, rekao mi je kako je Zadar sad njegov dom i kad ovdje susretne sunarodnjake iz Engleske koji se bune protiv cijena ili nečeg drugog on stane u njihovu obranu i kaže im da se uvijek mogu vratiti odakle su i došli, prepričava Stanka. Mlada studentica Poduzetništva u turizmu nakon ovog diplomskog studija namjerava upisati diplomski iz ekonomije i marketinga, a potom pokrenuti neki posao, naravno neki kojim će raditi na promociji Zadra, grada u koji se i sama zaljubila.

Zaljubili se pod kišom granata

– Turizam prodaju priče, Verona je najbolji primjer toga. Romeo i Julija uvijek će privlačiti ljude u Veronu, a mi nismo ni svjesni koliko je prekrasnih priča oko nas, samo ih treba znati pronaći i iskoristiti, kaže Stanka.

Keith Philips u Zadar je došao davne 1991. godine iz mjesta tridesetak kilometara udaljenog od Londona. Jedne večeri na televiziji je vidio vijesti o zbivanjima u Hrvatskoj. Tome nije pridavao preveliku pažnju, a kako je postajalo sve gore odlučio je spakirati torbe i doći ovamo.

“Suprugu sam na koncu upoznao u bunkeru. Za mene je to bila ljubav na prvi pogled, a njoj je ipak trebalo malo uvjeravanja”, ispričao je Keith s osmijehom pred Stankinim mikrofonom. U bunkeru je završio sasvim slučajno skrivajući se od granate, a kako je njegova sadašnja supruga odlično govorila engleski tako su se upoznali.

Osim onih koji su se zaljubili u Zadru neke od priča posvećene su i onima koji su se zaljubili u Zadar. Susan Manenica u Zadar je došla na nagovor supruga. Sada kada tu već ima i svoju obitelj, kaže nikada nije požalila.

Ashley Colburn, autorica nekoliko dokumentaraca o Hrvatskoj, za jedan je dobila i Emmy, u Hrvatskoj je prvi puta bila 2009. godine, a uskoro će se vratiti i četvrti put.

Dobar grad za zaljubljene

“Hrvatska je nepokvarena, zemlja u koju možete otići i, doista upoznati ljude koji tu žive, okusiti kuhinju i nikada se ne osjetiti previše turistički. Uvijek mi je teško reći koji mi je najdraži grad u Hrvatskoj jer svaki volim zbog drugačijih razloga, ali Zadar je poseban. Kod njega volim prvo to što je na moru i ima prekrasan zalazak sunca, ali ono što je važnije jest taj osjećaj da je Zadar dobar grad za život. To je grad koji još uvijek ima toliko povijesti, a s druge strane je moderan i prilagođen svojim građanima,” zaključila je Colburn.

Studentica koja se ovom prilikom odlično snašla iza mikrofona još uvijek se nije zaljubila u Zadru, ali odavno se zaljubila u Zadar i to na neviđeno.

– Zapravo, kad je Zadar u pitanju, i ja imam svoju posebnu priču. Kad sam upisivala fakultet znala sam da će to biti Zadar iako u njemu prije toga nikada nisam bila, ali sam aplicirala za prijamne ispite samo u Zadru. A onda sam zamalo zaspala na prijemni ispit. Probudila sam se 15 minuta prije, trčala do fakulteta i sva sreća stigla na vrijeme – bilo nam je suđeno. Nisam sigurna da ću se zaljubiti baš u Zadru, ali gdje god da se zaljubim znam da ću muža dovući da živi ovdje, smije se mlada Metkovićanka.

Kako je zaključila jedna od sudionica ovog kratkog, ali izvrsnog dokumentarnog filma Ivana Vulić: “Sigurno nije slučajnost što je toliko pjesama posvećeno Zadru.”

Vjenčanja u Donatu

Mladi švedsko-ruski par Johan i Julia Nilsson, 2010. godine se vjenčao u Donatu. Koliko je poznato bilo je to prvo vjenčanje u ovoj višestoljetnoj crkvi, barem u njezinoj novijoj povijesti. Kada su bili u potrazi za savršenim mjestom za vjenčanje prijatelji koji su prije putovali kroz Zadar preporučili su im Donat, gdje su se i vjenčali u društvu svojih najbližih. Tada su obećali kako će se u Donat, koji je postao njihovo posebno mjesto, vraćati svake godine.

Nakon njih 2011. godine u Donatu su se vjenčali i mladi Zagrepčani Tihomir Viderman i Ivana Galinović.

“Još od prvoga našeg zajedničkog ljetovanja u Zadru to je naše posebno mjesto, a sada je i mjesto našeg vjenčanja”, zaključili su mladenci tom prilikom.

Ljubav je u zraku

Već dvije godine za redom na Dan zaljubljenih – Valentinovo, sa zadarskog Foruma u noćno nebo odleti preko tisuću svijetlećih lampiona pod motom “Zapali lampion i zaželi ljubav”. I prošle godine brojni Zadrani i oni koji su se zatekli za Valentinovo u našem gradu puštali su lampione, a slike prekrasnog svjetlosnog spektakla i zaljubljenih lica obišle su Hrvatsku i svijet. Nije ni čudno da je Zadar proglašen jednim od najromantičnijih gradova na svijetu.

Izvor: Zadarski list