Bliženjem ulaska u EU Zadrane sve više zanima što će se dogoditi 1. srpnja. Hoće li cijene naglo porasti? Hoćemo li ionako slabu ekonomiju dotjerati do samog dna ili će to biti prekretnica prema životu boljem od svih kojeg pamte generacije. Jedan od onih Zadrana koj iz prve ruke može svjedočiti kako je to istovremeno raditi u EU i živjeti u Hrvatskoj jest Zdravko Dujić. Dujić pripada zadnjoj generaciji metalskih radnika – preciznih mehaničara, koja je znanja i vještine stjecala u nekadašnjem industrijskom ponosu zemlje, poznatom zadarskom SAS-u.

– Pomoglo nam je da smo se kao mladi radnici, još u vrijeme Stanislava Antića, naučili strogoj radnoj disciplini. Ta stega bila je ponekad pretjerana, ali nas je dobro spremila za kasnije radne izazove. Zahvaljujući znanjima stečenim u SAS-u, desetak nekadašnjih radnika i danas prodaje svoja znanja i vještine u EU, napose u Njemačkoj, rekao je Dujić.

Dujićev Mont-Zadar je tvrtka koja montira specijalne alatne strojeve i to pretežito u velikim tvornicama za proizvodnju automobila. Njegova specijalizacija je montaža i servis mehaničkih dijelova i hidraulike. Iako nas je zamolio da ga o pojedinostima posla ne ispitujemo jer je to u nekim okolnostima vrlo stroga poslovna tajna, Dujić nam je potvrdio da je radio za sve njemačke i većinu japanskih proizvođača automobila u Njemačkoj.

– Mogu samo reći da znanje radnika koji rade na tim strojevima u Njemačkoj nije toliko široko kao kod nas. Oni se bave jednim te istim poslom cijeli život, a koji godinama, moram priznati ostavlja i posljedice. Upravo smo neki dan imali slučaj u Mercedesu, kad je na jednom stroju istekla garancija, pa su se svejedno odlučili pozvati nas koji smo montirali taj stroj, kako bi riješili nastali kvar. Imali su iskustva s jeftinijim radnicima iz Istočne Njemačke, ali nisu bili zadovoljni. No o tome se u detalje ne priča, kaže Dujić.

Izvor: Zadarski list