Danas se obilježava 18. obljetnica genocida koji su nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni Srebrenice 1995. počinile snage bosanskih Srba. Uz odavanje počasti ubijenima bit će obavljen pokop posmrtnih ostataka 409 žrtava. U srpanjskim danima 1995. godine na području Srebrenice ubijeno je više od osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka. Rezolucijom Europskog parlamenta iz 2009. godine, 11. srpnja proglašen je Europskim danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. U Federaciji BiH 11. srpnja je dan žalosti.

Povodom osamnaest godina od genocida u Srebrenici, Žene u crnom održale su jučer u centru Beograda mirovnu akciju: Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici!

Kao i svake godine aktivistkinje i aktivisti Žena u crnom su na Trgu republike u centru Beograda istakle bijele panoe s ispisanim imenima svih 8372 srebreničke žrtve. Jednosatnim stajanjem Žene u crnom odale su počast srebreničkim žrtvama i izrazile suosjećanje s majkama i obiteljima žrtava. One su istakle transparente na kojem je pisalo “Srebrenica-nikad nećemo zaboraviti” i “Poricanje, negiranje, zaborave = genocid”.

Intoniranjem državne himne Bosne i Hercegovine, učenjem Fatihe i minutom šutnje u Srebrenici je počeo program obilježavanja 18. godišnjice genocida u Srebrenici.

U Memorijalnom centru Potočari danas će biti obavljen ukop 409 žrtava genocida. Najmlađa žrtva je novorođenče Have i Hajrudina Muhića, koja će dobiti ime Fatima. Danas će biti ukopana i 44 srebrenička dječaka. Među žrtvama koje će danas biti ukopane nalaze se i 44 maloljetna dječaka. Najstarija žrtva imala je 76 godina.

U Potočare su pristigli brojni domaći i međunarodni dužnosnici

Prisutnima se obratio Ćamil Duraković, načelnik Općine Srebrenica, a u tijeku je obraćanje Patricka Moona, ambasadora SAD-a u BiH, koji je uz ostalo pročitao poruku američkog državnog tajnika Johna Kerryja. U poruci je uz ostalo navedeno kako SAD odzdravlja nastojanja onih koji rade na pronalaženju pravde za žrtve i povratku građana u njihove domove.

Komemoraciji prisustvuju Abdullah Humd H. Al-Harbey, predsjednik grupe prijateljstva za suradnju s Parlamentarnom skupštinom BiH, Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH, Denis Bećirović, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Peter Sorensen, šef Delegacije EU u BiH, predsjedavajući Predstavničkog doma PFBiH Fehim Škaljić, predsjednik FBiH Živko Budimir i drugi.

U Potočare pristižu građani iz svih dijelova BiH. Po registracijskim tablicama autobusa i privatnih automobila može se vidjeti da su tu građani od Bihaća do Goražda, od Doboja do Mostara. Veliki je broj članova obitelji žrtava pristiglih i iz inozemstva – SAD-a, Australije, zapadne Europe i drugih krajeva svijeta.

“Beograd je još uvijek grad poricanja genocida”

“Beograd je još uvijek grad poricanja genocida. Žene u crnom nastavit će s izgradnjom živog spomenika na različite načine. Na taj način izražavamo žaljenje prvenstveno zbog ubijanja ljudi, ali i zbog ubijanja simbola života. I ovim činom ponavljamo da su ubijeni u genocidu u Srebrenici ostavili neizbrisiv trag u našim životima i da ćemo njegovati pamćenje na njih”, poručila je Zajović.

Sudjelovanjem na svečanosti danas u Skupštini Srbije, gdje će predsjednik i vicepremijer Srbije Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić oficirima Škole sigurnosti dodjeljivati značke i sablje, odnosno organiziranje tog događaja na dan obilježavanja genocida u Srebrenici predsjednica Žena u crnom nazvala je ruganjem žrtvama.

“To znači koliko su promjene u Srbiji lažne i kozmetičke. Koliko to njih uopće ne zanima. Mi znamo što su oni bili devedesetih i da su se oni promijenili samo da bi obranili svoje pozicije. Nama ne mogu sipati prašinu u oči”, naglasila je Staša Zajović, podsjetivši da su Žene u crnom bile na potjernicama Srpske radikalne stranke (SRS), bivše stranke Vučića i Nikolića, kao i da im se prijetilo ubojstvima.

Žene u crnom najavile su da će danas biti na komemoraciji u Potočarima kod Srebrenice, gdje će u Memorijalnom centru biti ukopano 409 posmrtnih ostataka identificiranih žrtava genocida.

Duraković: Naša poruka je pravda, istina, dostojanstvo i opstanak

Ovdje smo da bi sami sebe opominjali i napominjali na genocid počinjen u srpnju 1995. godine u Srebrenici, istaknuo je Ćamil Duraković, načelnik Općine Srebrenica danas u Memorijalnom centru Potočari.

“Htjeli su da se zatre trag bošnjačkog naroda na obalama krvave Drine. Ovdje u Memorijalnom centru u Potočarima leže i ležat će najbolji od nas. Ovdje su kosti onih koji da nisu ubijeni, danas bi bili punoljetni. I novorođena beba, koja će danas biti ukopana, danas bi bila punoljetna. Naše kćeri i sinovi koji su imali sreću preživjeti genocid sa nama sada šalju poruku da nas ništa ne može zaustaviti u obnovi na prvoj liniji odbrane naše vizije, vizije očuvanja naše zemlje. Naša poruka je pravda, istina, dostojanstvo i opstanak”, između ostalog, rekao je Duraković.

On je pozvao i na jedinstvo u cijeloj BiH.

“Naš povratak u Srebrenicu početak je jasne demokratske i pravedne borbe kojom želimo umanjiti razmjere genocida. Imamo odgovornost prema onima, koji leže i ležat će u Memorijalnom centru. Pozivam vas na jedinstvo. Neka s ovog svetog mjesta, gdje su nas doveli pred nestanak, ode poruka da smo opstali i pokažemo da Bosna i Hercegovina nije pala”, kazao je Duraković.

Tisuće ljudi u Potočarima

Tisuće ljudi doputovale su još sinoć u Srebrenicu, a mnogi pristižu i danas kako bi odali počast žrtvama najvećeg genocida na ovim prostorima od Drugog svjetskog rata.

Okupljeni će prisutvovati pokopu još 409 žrtava genocida u Srebrenici. Tabuti s posmrtnim ostacima sinoć su preneseni u Memorijalni centar gdje će pronaći svoj mir među tisućama ostalih u Potočarima.

Najveći broj ovih posmrtnih ostataka je nekompletan jer su pronađeni u nekoliko masovnih grobnica gdje su premještani godinama nakon srpnja 1995. godine u pokušaju prikrivanja stravičnih razmjera srebreničkog genocida.

I danas će u Potočarima biti pokopano i po nekoliko članova jedne obitelje. Hajdija Omerović ispratit će tri brata za kojima je tragala 18 godina.

“Tek su bili završili školu. Bili su momci. Otac je ostao u bolnici, a babu još nisu našli. Ništa ne znam za nju. Nikad više neće biti moje braće. Ne mogu ih nikada zaboraviti”.

Danas, 11. srpnja u Potočarima će biti pokopana čak 44 dječaka, ubijena nakon pada enklave i što je posebno potresno, djevojčica koja je rođena u noći s 12. na 13. srpnja 1995. godine, ali je postala žrtva genocida odmah nakon rođenja.

Načelnik općine Srebrenica Ćamil Duraković naglašava da je upravo ova činjenica najpotresnije svjedočenje posljedica genocida koji se danas pokušava minimizirati i relativizirati.

“Između 409 žrtava koje ćemo pokopati, imamo 44 dječaka između 14 i 18 godina. Nemam riječi za državu koja do danas, 18 godina nakon rata nije smogla snage, da ako ništa, usvoji zakon o spriječavanju negiranja genocida u Bosni i Hercegovini, koji je dokazan u nizu sudskih presuda”, istaknuo je Duraković.

Komemoraciji i pokopu žrtava u Potočarima prisutvovat će velik broj građana, domaćih i stranih političara, predstavnici diplomatskog kora u Bosni i Hercegovini i visoki dužnosnici međunarodne zajednice.

Majka Munira ostala je sama na svijetu

Prije točno 18 godina, u genocidu koji se dogodio u Srebrenici srpnja 1995, srpske vojne i policijske snage ubile su više od 8.000 bošnjačkih dječaka i muškaraca. Iza njih ostale su usamljene majke, supruge, sestre…

Jedna od takvih je i Munira Salihović. Nekada je njena kuća bila ispunjena djecom i ljubavlju, a danas je za nju prevelika i hladna. Početkom rata, 1992. godine, Munira je izgubila dva sina. Poginuli su na kućnom pragu, a za nju je to bio najbolniji trenutak, koji, kako kaže, nikada neće moći zaboraviti, sve i da je pamet napusti. U srpnju 1995. posljednja je sišla u tvornicu akumulatora, prije nego je srpska vojska ušla u Srebrenicu. Njen treći sin i muž nisu uspjeli izaći iz Srebrenice, i svirepo su ubijeni zajedno s ostalih 8.000 svojih sugrađana.

“Nikog nemam od svoje obitelji. Muža sam ukopala, a sina nisam još ni pronašla. Nekad razmišljam, mislim da ga neću ni pronaći. Nisam sa zdravljem dobra, svaki dan sam lošija. Upitno je hoću li dočekati naredni 11. srpnja”, novinaru agencije Anadolija (AA) pričala je o svojoj tužnoj sudbini Munira , dok su se u pozadini čuli samo zvuci ptica.

Bol i tuga s godinama ne prolaze.

“Nikad neće proći. Sve više, kako nemam snage za život, sve više me tuga hvata. Dok sam bila malo jača i snažnija, nadala sam se da će doći, pa da ću ih pronaći. A sad, izgubila sam svaku nadu”, rekla je Munira za agenciju Anadolija.

“U Srebrenici su bebe umirale od gladi, ljudi od boli, a amputacije i operacije smo radili na živo”

Šef kirurgije u Ratnoj bolnici u Srebrenici dr. Ilijaz Pilav (48) jedan je od posljednjih građana koji je napustio Srebrenicu nakon pada te zaštićene zone Ujedinjenih naroda.

Iz okupiranog grada u kojem je počinjen prvi genocid nakon Drugog svjetskog rata, otišao je s posljednjom grupom od 20-tak vojnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (Armije RBiH) nešto iza 14 sati 11. srpnja 1995. godine, u trenutku dok je nad Srebrenicom nadlijetao avion NATO-a kao posljednja nada da će Sjevernoatlantski savez uskoro započeti široke zračne napade protiv nadirućih snaga Vojske i MUP-a RS. Ratni kirurg iz Srebrenice ističe da pred ovakvim činjenicama pada ona naroda izreka da vrijeme liječi i najdublje rane.

“Ne postoji to vrijeme, ne postoji ništa, što može donekle ublažiti ono što svaka žrtva genocida nosi sa sobom… Imam običaj kazati da je postojao jedan dio mog života do srpnja 1995. godine, a da onaj poklonjeni dio, dodatak životu, mi svi živimo nakon srpnja 1995. godine. Ono što je sasvim sigurno, nije me briga hoće li se razumjeti ili neće, sasvim sigurno da mi preživjele žrtve genocida posebno računamo vrijeme. Mi vrijeme računamo od srpnja do srpnja”, govori doktor Pilav.

“U svijesti je zauvijek ostala urezana slika dvije umiruće bebe, dvoje male djece od dvije-tri godine, koje su donijeli u bolnicu. Bili u terminalnom stadiju pothranjenosti. Također, bilo je dosta starih ljudi kojima je izgladnjivanje ubrzalo smrt. Ali će slika ovo dvoje djece biti nešto što će me pratiti do kraja života”, sjeća se ugledni kirurg.

“Amputacije su se radile na živo. Bili smo u situaciji da i trbuh ranjeniku otvaramo na živo! Nismo imali anestezije. Ljudi su umirali. Šok bola je poznat u medicini i nastaje zbog enormnog jakog bola. Bili smo pred dilemom da li pokušati, pa možda i bude uspješno, ili sve pustiti. Uvijek smo bili spremni pokušati. U tim pokušajima smo imali zaista neslućenog uspjeha. Treba znati da mi do početka 1993. godine nismo imali nikakvog sanitetskog materijala, nikakvih instrumenata, nikakvih lijekova, analgetika, ni anestetika”, ističe dr. Pilav, dodajući da je i u tako nemogućim uvjetima napravljen nevjerojatan domet u liječenju ranjenih i bolesnih u opkoljenoj Srebrenici.

Najmlađa žrtva genocida i službeno dobila ime Fatima i rodni list

Novorođenče Have i rahmetli Hajrudina Muhića, najmlađa žrtva genocida u Srebrenici, koja će danas biti ukopana s ukupno 409 žrtava prvog genocida poslije Drugog svjetskog rata u Europi, dobila je danas i službeno ime i rodni list, te neće biti ukopana kao “bezimeno novorođenče Muhić” kako je ranije najavljivano.

Beba koja se rodila u bazi UNPROFOR-a u Srebrenici nakon pada te zaštićene enklave Ujedinjenih naroda (UN) nosit će ime Fatima po želji njene majke i bit će ukopana u Memorijalnom centru Potočari. Fatima će na dan kada bi trebala slaviti svoju punoljetnost dobiti i svoje ime na nadgrobnom obilježju.

Izvor: Index.hr