Ljeto lagano odlazi i ovogodišnja turistička sezona je u silaznoj putanji, a među Ninjanima kruži lijepa, zaključna priča o velikom poštenju i profesionalnosti mladog ninsko-vrškoga ugostiteljskog dvojca koji je svojim postupkom na uspješni ninski turizam dodao još jednu zvjezdicu.
Riječ je, naime, o mladim konobarima ninskog cafe-bara Porat, Frani Lipotici, iz Nina i Matiji Milutinu, iz Vrsi koji rade u kafiću Marina Pijace. Njih su dvojica obavljajući uobičajeni posao, prije neki dan na sjedalici na ljetnoj terasi pronašli novčanik, tada još za njih nepoznatog gosta. U novčaniku je što u kunama što u švicarskim francima bilo više od dvadeset tisuća kuna. Novčanik je bio pun bankovnih kartica i raznih osobnih dokumenata.
– Dugo radimo ovaj posao, ali ovako nešto nije nam se još nikad dogodilo. Pomislili smo u prvi mah da nas je netko stavio na kušnju, jednoglasni su mladi Frane i Matija dodajući kako ni u jednom trenutku nisu dvojili što učiniti.
– Odmah smo nazvali svoga pretpostavljenog i vlasnika Marina Pijacu da mu kažemo što nam se dogodilo te da se dogovorimo što učiniti dalje. I dok smo mi kopali po dokumentima ne bismo li došli do adrese i mjesta boravka vlasnika novčanika i ozbiljno razmišljali obavijestiti o svemu policiju do nas je nakon dva sata zadihano i u znoju okupan dotrčao jedan gospodin. Predstavio nam se na hrvatskom jeziku te je kazao kako mu je ime i prezime Ivica Ezgeta te kako s obitelji već dugi niz godina živi i radi u švicarskom gradu ST. Gallenu, a kako već duži niz godina ljetuje na ninskom Ždrijcu i da je najvjerojatnije izgubio novčanik na našoj terasi. Ispočetka smo ga malo gledali sumnjičavo jer znate kad su novci i dokumenti ovako u pitanju mora se biti krajnje oprezan, jer lopovi i razni muljatori ne miruju i sve su nažalost drskiji i aktivniji, pojašnjavaju Frane i Matija.
Kada su se konačno uvjerili da je gospodin Ezgeta vlasnik novčanika predali su mu ga.
– Bili smo radosni i mi i gospodin Ezgeta. Ovim činom između njega i njegove obitelji, nas i vlasnika objekta uspostavilo se jedno prijateljstvo i povjerenje koje će vjerujemo još dugo trajati. Gospodin Ezgeta nam je u znak zahvalnosti ponudio poveću sumu novca, a mi nismo ništa htjeli uzeti. Nakon njegova neumoljiva inzistiranja ipak smo pristali i svakom je uručio 1.200 kuna, a sutradan nas je počastio i s ručkom, pričaju Frane i Matija.
Izvor: Zadarski list