Sve je počelo vrlo idilično. Glavni direktor Hrvatskih voda Davorin Androšić i gradonačelnica Zadra Ana Lovrin te su 2005. godine potpisali ugovor za projektiranje i izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i podmorskog ispusta “Centar” u Zadru, kao sastavnog dijela projekta Jadran kojim se obala čuva i štiti od onečišćenja komunalnim otpadnim vodama. Zadar će biti prvi grad na Jadranu koji će imati kvalitetno riješen sustav odvodnje, ustvrdila je tada Lovrin.
Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, vrijedan više od 90 milijuna kuna, svečano je pustio u rad 2009. godine gradonačelnik Zadra Živko Kolega. Uređaj će pročišćavati od 70 do 90 posto otpadnih voda koje će se nakon toga ispuštati podmorskim ispustom dugim oko dva kilometra u Zadarski kanal, na dubinu od 35 metara, a za drugu fazu potrebno je izgraditi još jedan kolektor vrijedan oko 40 milijuna kuna.
Grad bez crnih jama
Nakon toga, istaknuto je, Zadar će biti grad bez “crnih jama”.
Četiri godine kasnije, stanovnici Smiljevca i Ričina, kvartova najbližih pročišćivaču, najavili su da će blokirati dovoz fekalija u postrojenja. Uz zdravstvene tegobe i smanjenu kvalitetu života izazvane nesnosnim smradom koji se od samog otvaranja širi iz pročišćivača, stanovnici Smiljevca trpe i veliku materijalnu štetu zbog pada vrijednosti svojih nekretnina.
Zatražena je i uspostava mjerne postaje za praćenje kvalitete zraka na Smiljevcu, i to u neposrednoj blizini pročišćivača “Centar” zbog stalnog onečišćenja zraka sumporovodikom i drugim štetnim kemijskim spojevima koji su rezultat rada pročišćivača.
Naime, iz pročišćivača “Centar” toliko smrdi da se to doslovno ne može izdržati.
Zadarska “Odvodnja”, koju čitavo vrijeme vodi direktor Grgo Peronja, već godinama ne zna kako riješiti taj problem. Nakon niza neuspješnih pokušaja rješavanja nesnosnog smrada koji dopire s pročišćivača na Ričinama, u zadarskoj “Odvodnji” došli su do spoznaje da se pražnjenjem sadržaja crnih jama iz cisterni u sustav ubrizgava velika količina smrdljivog mulja koji se postojećom tehnologijom ne može dovoljno razrijediti, te da je to razlog smrada.
Predloženo je da se u gospodarskoj zoni Crno, u dijelu gdje je predviđeno premještanje zadarskih komunalnih tvrtki “Odvodnje”, “Vodovoda”, “Liburnije” i “Nasada”, izgradi podstanica gdje bi se fekalije miješale s gradskom kanalizacijom i tako razrijeđene dolazile na glavni pročišćivač. U Crnom su, međutim, odlučno odbili bilo kakvu mogućnost prijema bilo kakvih fekalija.
Nakon iskustva s Ričinama, nitko ne želi “Odvodnju” ni blizu.
Nijemce nitko ne zove
Prije toga, “Odvodnja” je nakon ustrajnog nijekanja problema konačno “priznala smrad” i raspisala natječaj za rekonstrukciju postrojenja za pročišćavanje zraka. Vrijednost radova procijenjena je na četiri milijuna kuna, ali je dva puta natječaj poništen.
Zanimljivo je da se na njih nije javila njemačka tvrtka koja je Zadru, posredstvom Hrvatskih voda, prodala tehnologiju. Nju nitko do sada iz Grada ili “Odvodnje” nije spomenuo kao moguće krivce za smrad iz pročišćivača.
Sve više prevladava mišljenje da je odabir i smještaj zadarskog pročišćivača otpadnih voda “Centar” jednostavno – pogrešan. Postrojenje za kapacitet od 100.000 stanovnika, koji se s manjim preinakama može povećati na 200.000, izgrađen je usred stambene zone, ali u četvrti gdje, zanimljivo, ne stanuje nitko od političara.
Čim je pročišćivač počeo s radom, širio se nesnosan smrad, a noću – upozorili su obližnji stanari – i zujanje koje je iritantno jer je neprestano. Je li trebalo takav pročišćivač izgraditi izvan grada, ili odabrati neku drugu tehnologiju? Smradom i bukom postojećem prečišćivaču naprosto nije mjesto u mirnom dijelu grada sa stambenim kućama, koji je sada zauvijek upropašten.
I tako već godinama.
Zabrinjavajuće je da problem smrada pročišćivača za gradske vlasti postoji otprilike toliko dugo koliko se zadrži vonj u automobilu dok se voze pored postrojenja. Nakon što se otvori prozor i smrad ispuše, sporni pročišćivač prestane biti tema. I tako svaki put. Do kada?
Izvor: Slobodna Dalmacija
