Mogli smo biti europski gornji dom, ali nespremnost na promjene drži nas tu gdje jesmo

S premijerom Zoranom Milanovićem razgovarali smo u četvrtak, na Štefanje. Zbog intervjua je došao u Banske dvore. S obitelji je za Božić bio u Rijeci, tamo je otišao i na božićnu misu. Neuobičajen postupak, jer su i premijer i predsjednik države dosad običavali za Božić ići u zagrebačku katedralu. Bio je to i razlog zbog kojega smo intervju počeli pitanjima o odnosu Vlade i Crkve.

Jeste li namjerno propustili odlazak na misu u Zagrebu jer niste željeli slušati propovijed kardinala Josipa Bozanića?

– Za jeftine političke ispade ima vremena svaki dan, ali za Božić nam tako nešto nije potrebno. Tako da sam odlučio otići u Rijeku.

Draže vam je bilo slušati riječkog nadbiskupa jer ne sudjeluje u agitiranju protiv vlasti?

– Od riječkog nadbiskupa nisam očekivao nikakve dnevnopolitičke poruke s oltara, nije ih ni bilo.

S obzirom na to da Crkva u Hrvatskoj otvoreno agitira protiv vaše Vlade, a biskupi vlast optužuju da je nenarodna, zašto Vlada i dalje uredno financira svoje najveće kritičare? Svećenicima se iz proračuna plaća čak i vjerski rad u bolnicama.

– To mi pitanje postavlja puno ljudi. Držimo se potpisanih ugovora, to smo govorili i u kampanji. Crkva otvoreno agitira, ali doći će izbori, na izbore ćemo ići mi, Crkva opet neće. Ali, netko će je nastaviti financirati. To su pravila igre koje sam odavno prihvatio.

Crkva neće ići na izbore, ali će na njih ići oni koje Crkva otvoreno podržava. Neki procjenjuju da bi se na izborima mogla pojaviti i udruga U ime obitelji.

– Samo naprijed. Oni su barem iskreniji u svojim uvjerenjima, za razliku od HDZ-a. Oni – takav dojam barem ostavljaju – vjeruju u meni neprihvatljive stvari, ali vjeruju. A HDZ je stranka bez ikakve ideologije i svjetonazora.

Sveta Stolica
Radije biste imali kao političkog protivnika Željku Markić nego Tomislava Karamarka?

– Spreman sam na sve, ali nisam spreman koristiti sva sredstva, za razliku od njih. To je možda naš hendikep.

Prilikom posjeta Vatikanu rekli ste da ugovor sa Svetom Stolicom neće biti diran dok ste vi premijer. Jeste li i dalje čvrsti u tom stavu?

– Iznio sam tada svoj stav, u dobroj vjeri. Poštivanje ugovora je dobra vjera. Bilo bi dobro da i druga strana pokaže barem minimum dobre vjere i pristojnosti. Kao predsjednik Vlade, dakle izvršne vlasti koja dogovara i sklapa međunarodne ugovore, nikad ne smijem u potpunosti i za vjeke vjekova obvezati hrvatsku državu na neki ugovor. Po Bečkoj konvenciji, Hrvatska kao suverena država ima pravo da u svakom trenutku razmotri svaki međunarodni ugovor, osim onoga o granici. Svaka suverena država, procjenjujući vlastite nacionalne interese, u svakom trenutku ima pravo razmotriti svaki drugi međunarodni ugovor. Postoje puno važniji ugovori od ugovora sa Svetom Stolicom.

Znači li to da ostavljate mogućnost revizije ugovora sa Svetom Stolicom?

– Nismo se bavili tom temom, nismo to dosad razmatrali. Ali, ponavljam da ga hrvatska država ima pravo otkazati u svakom trenutku.

Hoće li odluka Vlade ovisiti o ponašanju Crkve u Hrvatskoj?

– Sve sam rekao, neću više o tome govoriti.

Ministar Linić
Proteklih ste dana u više navrata rekli da ste zadovoljni putem kojim je Vlada u prvoj polovici mandata išla, ali niste zadovoljni brzinom. Pa zašto niste ubrzali tempo provođenja svog programa i reformi? Što vas je priječilo u tome?

– Čitave barikade i kaskade povezanih interesa u društvu koje su se minuciozno plele svih proteklih godina. Gdje god taknete, problem. Dobili smo povjerenje građana da bi to mijenjali, korigirali, ne razbili. To je pitanje uvođenja reda, to radimo. Što se tiče rasta BDP-a, ni jedna vlast ne može jamčiti visinu i rok u kojemu će se određeni rast dogoditi. Jedino što će ljudi na kraju osjetiti i vrednovati jesu radna mjesta, posao. A za radna mjesta Vlada može samo stvarati uvjete, ne može ih država otvarati.

Hoće li u drugoj polovici mandata Vlada moći ubrzati reformski tempo s obzirom na to da ulazimo u izbornu i predizbornu godinu? Ministar financija kaže da će se u pola godine morati učiniti ono što nije u dvije.

– Ministar financija je u svom resoru napravio već skoro sve. Porezno opterećenje je u europskom prosjeku, uvedena je porezna disciplina, sada je red na gospodarstvu da se pokrene. Nikoga ne prozivamo ako se ne usudi krenuti u avanturu poduzetništva, jer je poduzetništvo uvijek povezano s nizom rizika, ono je za hrabre ljude.

Promjena Zakona o radu bit će prvi veći test Vladine odlučnosti: hoće li se nakon Nove godine nastaviti procedura usvajanja novog ZOR-a ili je njegovo donošenje odgođeno do daljnjega?

– Hrvatska može opstati bez izmjena ZOR-a, s ovakvim zakonom kakav je sada, a kojega su 2001. pojedini sindikalni čelnici proglašavali i fašističkim, a SDP optuživali za izdaju radnika. Zar netko misli da mi radimo korekciju zakona zato da bismo si izbili 100 ili 200 tisuća birača? Radimo to zato što smo svjesni da je to potrebno Hrvatskoj. Nema tu pritiska MMF-a ili EU, to je naš odabir, kao i u svim drugim stvarima.

Liberalizacijom ZOR-a idete na ruku poduzetnicima, a ministar financija istovremeno tvrdi da privatni sektor nije ništa učinio da pokrene investicije i gospodarski rast?

– Ne idemo na ruku poduzetnicima, već radu, s ciljem da se više radi. Mislim da većina ljudi shvaća da su promjene ZOR-a u interesu posla, fleksibilnijeg tržišta rada, što svakome jamči da će brže i lakše naći posao ako ostanu bez sadašnjeg. A doživotnih poslova više nema. Tko god objašnjavao ljudima drukčije, taj laže. Propast ćemo ako se ne promijenimo, odnosno ostat ćemo tu gdje jesmo. Mogli smo biti europski gornji dom, ali nespremnost na promjene drži nas tu gdje jesmo.

Spletke u provinciji
Sva istraživanja pokazuju da građani nisu zadovoljni Vladinim rezultatima, ni smjerom ni brzinom vaše politike…

– Zato što smo u najduljoj recesiji u povijesti države, ako izuzmemo rat. Recesija nije počela s nama, red i reforme koje provodimo odavno je trebalo napraviti. U zapuštene sustave najprije je trebalo uvesti red i donijeti zakonske okvire da bi na zdravim temeljima mogli pokrenuti gospodarstvo.

Doživljavate li to nezadovoljstvo i kao osobni politički poraz?

– To je mjerljivo na izborima, a mi nismo obećavali čuda. Ljudi su uvijek u krizi nezadovoljni vladama. Imamo mandat od četiri godine dobiven na izborima, čvrstu većinu i solidnu Vladu. To su dobri uvjeti za rad, a to dovoljno govori i o ideji o prijevremenim izborima.

Hoćete li u hodu korigirati Vladin program koji se temelji na Planu 21?

– Državu se ne može staviti na aviopilota nakon pobjede na izborima, događaju se stvari koje nisu predviđene, to je magla rata u životu svake države. Stvaramo uređeniju i tolerantniju državu, koja će biti jamac mirnog sna svih svojih građana. To smo mi. Ako je netko mislio da ćemo se dat stjerat u kut, u mišju rupu na prvu dreku i glamu, prevario se. HDZ je dobivao izbore na galamu, ali sada više nema potencijala za splitsku rivu, sada spletkare po vlažnim provincijskim birtijama.

U socijalno napetoj situaciji, uz velik broj nezaposlenih, može se lako potaknuti ljude na nepromišljene postupke. Uvjerili ste se da mogu proći čak i referendumi kojima se gaze tuđa prava. Nije li to alarm za Vladu i dokaz da se mora više uvažavati poruke s ulice?

– To je dnevna pojava u politici, mogu biti instrumentalizirani i u Švicarskoj, vidjeli smo to. Kao što je rekao jedan sociolog, ljudska sposobnost i kapacitet da učini dobro čine demokraciju mogućnom, a istovremeno je ljudska sklonost da učini nepravdu čini nužnom.

HNB-ov pristup
Bez rasta gospodarstva i broja radnih mjesta teško ćete umiriti nezadovoljstvo ljudi i vratiti povjerenje u Vladu. Na čemu temeljite svoje planove o rastu BDP-a u 2014. za 1,3 posto?

– Na gospodarskom ciklusu u Europi i Hrvatskoj. Sada je vrijeme da krenu stvari za koje smo stvarali preduvjete. Ovisimo i o rastu država u okruženju, tako će biti sve dok nećemo imati sofisticiranu modernu industriju i sektor usluga. Europa zadnja izlazi iz recesije.

Guverner Boris Vujčić već sada tvrdi da će investicije rasti duplo manje od vašeg plana. Do sada su se prognoze HNB-a ili analitičara pokazivale točnima, za razliku od Vladinih. Imate li u planu nekakve nove mjere koje će osigurati željeni rast investicija?

– HNB uvijek ima blago konzervativni pristup, to je najsigurnije i to je dobro. Vlada mora gledati optimistično, ali ne iluzionistički. Rast koji smo predvidjeli je u sferi mogućega, prije svega na temelju javnih investicija, financiranih većim dijelom novcem iz europskih fondova, a ne iz državnog proračuna. Korištenje fondova EU nam ide dobro…

Kako dobro, kad ste u pola godine hrvatskog članstva uspjeli povući tek 18 milijuna eura više nego što smo platili za članstvo u EU?

– To je sjajan rezultat za prvih šest mjeseci, većina država je bila u minusu u prvoj godini. Bit ćemo među boljim članicama po korištenju fondova EU. Već sada imamo posve pripremljene projekte za koji su krenuli natječaji, a koji su ukupno vrijedni više od 450 milijuna eura koliko iznosi alokacija za drugu polovicu 2013. Važno je koristiti taj novac, tako štedimo proračunski. Sada vidimo što nam je donijelo ulaganje u autoceste: imamo svjetske autoceste, ali trebalo bi nas biti tri puta više da bismp mogli vraćati kredite kojima su ceste izgrađene.

Dakle, država više neće ulagati u autoceste, to je konačna politička odluka?

– Ne vidim gdje bi ih više i gradili?

Do Dubrovnika na primjer?

– Trenutno do 2030. u planovima EU nema sufinanciranja gradnje autoceste. Koncentrirani smo na gradnju Pelješkoga mosta i kvalitetnih državnih prometnica koje će zadovoljiti potrebe stanovnika hrvatskoga juga. Ljudi kod nas očekuju da se gradi svjetski opremljena infrastruktura do grada koji ima 20 tisuća stanovnika i da to bude besplatno, iako postoji dobra cesta 10 kilometara dalje koja je i sama prazna veći dio godine. To su hrvatske specijalnosti, tražiti besplatno najbolju infrastrukturu. Toga nema ni u Austriji, koja ima vinjete, ali se tuneli posebno plaćaju. Po svojim autocestama, Hrvatska je svjetlosnu godinu ispred svih istočnoeuropskih država. Imamo 70 stanovnika po kvadratnom kilometru, Nizozemska ih ima 350, a imamo jednako kilometara autocesta. Hrvatska praktički ima autocestu do svakog dvorišta, ali i dalje se govori da je problem prometna izoliranost. Očekivanja su nerealna jer je godinama na vlasti i pri vlasti bila mafijaška interesna klika koja je svašta obećavala. To je bilo upropaštavanje nacije. Dakle, Hrvatska je autocestama rekla zadnju riječ.

Kada ćete definitivno znati i odlučiti gradi li se Pelješki most?

– Slijedeće godine. I ako odluka Europske komisije bude pozitivna, onda će to biti to, nema više zabava u režiji Fimi-Medije.

Iduće bi godine mogla početi i gradnja, bude li odluka pozitivna?

– Kada se donese politička odluka, može brzo početi i gradnja jer dokumentacija postoji. Naime, nakon predstudije koja je pokazala da je most najbolje rješenje, već se krenulo u izradu Studije izvodljivosti koja uključuje građevinsku dozvolu i troškovnik. Ali, to još nije gotova stvar, ništa ne obećavam. Važno je samo da smo EK uvjerili u važnost prometnog povezivanja juga Hrvatske.

Ulaskom u proceduru prekomjernog deficita Hrvatska neće moći izbjeći tražene uštede: jesu li mirovine i dalje zadnja crta obrane ili je moguće i njihovo rezanje?

– Deset puta sam to već rekao. Mirovine iz posebnih propisa smo morali smanjiti za deset posto, pa su se onda na čelo barikade postavili pojedini tipovi koji su puni ko brod.

A plaće državne uprave?

– Da smo ih smanjili i na početku, uštede koje bi ostvarili bile bi beznačajne s obzirom na naslijeđene obveze i kamate koje dolaze, vjerojatno bi to imalo i negativne efekte na potrošnju. O tome pet stručnjaka ima šest mišljenja.

Ustavni suci
Državna uprava je problem i dalje, kako za gospodarstvo tako i za građane, jer je neefikasna. Evo, na primjer: zbog nesposobnosti lokalne administracije da brzo obrađuje zahtjeve za legalizaciju, morali ste osnovati posebnu agenciju koja će voditi taj posao. A zašto ih niste natjerali da budu efiksniji?

– Kako? Vlada nije njihov poslodavac, nemamo nikakav utjecaj na njihov rad. Donijeli smo Zakon o legalizaciji i ako lokalna uprava, iz razloga koji me uopće ne zanimaju, nije u stanju provesti taj zakon, mi nemamo vremena za duboku filozofsku analizu već moramo odmah reagirati. Ako lokalna uprava nije u stanju, država preuzima posao na sebe. To možemo i to ćemo činiti.

Jedan od ključnih aduta za vašu izbornu pobjedu bila je percepcija javnosti da nudite poštenu i socijalno osjetljivu vlast. Zašto dopuštate pojedincima da dovode to u pitanje? Mislim pritom na kupnju skupih automobila, kao u slučaju županice Lovrić, zapošljavanje po stranačkim linijama kao sada u Lutriji, itd.

– Kako bih ja znao kakav auto kupuju župani? Ne odlučujem ni o tome u kakvom autu ću se ja voziti. A pogotovo ne znam kakve aute kupuju SDP-ov župan ili niz HDZ-ovih kabadahija…

Vašu političku poruku SDP-ovi župani bi valjda uvažili?

– To nije tema. Hoće li se župan voziti u Škodi ili Citroenu, on o tome odgovara svojim biračima. Kad bi netko otuđio novac, u vlastitu korist ili u korist nekih povezanih interesnih krugova, onda bi to bila tema. Ali očito je da se od moga tima očekuje da igra po pravilima Premiershipa, a konkurencija igra bez ikakvih pravila, rukom, nogom,…

U društvu postoje otpori promjenama kod nekih interesnih skupina. Ministar Linić dobro lomi te otpore, što honoriraju i građani. Zašto ne želite rekonstruirati Vladu iako se vidi da svi ministri nisu uspješni?

– Na primjer?

Ministri zdravlja, poljoprivrede…

– Zagovornici posebnih interesa tražili su do jučer glavu ministra zdravlja, jer su navikli po starom. Ministar se tome suprostavio. Je li to loš ministar? Sustav koji je naslijedio je izvan pameti. Teže je čistiti takav sustav nego uvoditi reda u financijama. Ili poticaji za poljoprivredu. Pa od poticaja se pune ili prazne saloni automobila po Slavoniji. To su veliki interesi jednog broja ljudi koji su navikli tako. Zato je ministru poljoprivrede teže, to je možda najopakije ministarstvo. Ali rezultati u poljoprivredi vidjet će se za dvije godine. Većina novca za poljoprivredu dolazit će iz Brisela, moraju se poštivati pravila. U slučaju zdravstva nije tako. Različita su pravila. Svi igraju loptom, ali nisu ista pravila u rukometu, nogometu, bejzbolu… Priča o rekonstrukciji radi rekonstrukcije ne pije vodu. Nekoliko ministara moje Vlade otišlo je, to je bilo ventiliranje stjecajem okolnosti, ali ne zbog dojma. Pustimo ljude da rade posao do kraja.

Prvu polovicu mandata vaše Vlade obilježio je i vrlo dinamičan, pa i konfliktan, odnos s Ustavnim sudom. Jesu li ustavni suci svojim intervencijama ušli u političku arenu?

– Ustavni sud je političko tijelo, način na koji se biraju suci je politički. Suci se mogu maskirati tako da obuku ovakvu ili onakvu togu, ali to traje jedan dan. Oni su političari ili prijatelji političara. Znanstvno-stručni kriteriji su sporedni. To je model koji imamo, to je tako. I nema Vlada odnos s Ustavnim sudom. Neki su htjeli odnos, ali u startu sam to presjekao jer mi radimo svoj posao, a oni neka rade svoj za koji ionako primaju ogromne plaće. Nema potrebe raspravljati o tome zašto je Ustavni sud srušio ili poslao na doradu nekoliko vladinih podzakonskih akata.

Iz neki vaših istupa stječe se dojam kao da bi najradije ukinuli Ustavni sud ili mu barem smanjili ovlasti?

– Ni govora, ne. Jedino što se duboko protivim tome da Sabor, koji je donositelj i kontinuirani tumač Ustava, mora tražiti od Ustavnog suda tumačenje ili ocjenu ustavnosti nekog referendumskog pitanja. To je zakonska mogućnost, ali po meni potpuno neprihvatljiva. Sabor je ne bi uopće trebao, niti smio koristiti. Sabor mora odlučiti da ili ne. Ustavni sud po prirodi stvari reagira u pravilu na poticaj oštećene strane, ali ne na način da mu se Sabor preliminarno obraća, bježeći od vlastite odgovornosti. Ako Sabor pogriješi, onda se Ustavni sud može samoinicijativno ili na nečiji zahtjev očitovati. Sabor je iznad Ustavnog suda u državnom sustavu vlasti.

Prije par dana u intervjuu vas je ozbiljno napao predsjednik Županijskog suda u Zagrebu sudac Ivan Turudić koji tvrdi da vršite politički pritisak na sudove, da donosite loše zakone, itd. Kako tumačite taj njegov postupak?

– Postoje svakojake interesne i parainteresne skupine i konekcije u društvu koje su stvarane godinama. Jedan od stotina sudaca, nije čak ni sudac Vrhovnog suda, želi biti političar. To nemam što komentirati. Sustav mu to omogućava jer zna da su suci nedodirljivi. Za svoj nerad ili neodgovornost ne odgovaraju apsolutno nikome i nikada. Pojedinci vide da tako piše u Ustavu i onda su hrabri, zloupotrebljavaju sustav.

Suprotno najavama, ustavne promjene nisu izglasane uoči Božića jer je HDSSB preko noći odustao i uskratio vam potporu. Znate li zašto su to učinili?

– To vam oni moraju reći. Sve je bilo dogovoreno. Bio sam čak ugodno iznenađen razinom suradnje. Svatko je rekao što mu je bitno, postigli smo temeljiti dogovor. Nijedan naš prijedlog njima nije bio neprihvatljiv, i obrnuto. Što se onda dogodilo u taj dan i pol, zbilja ne znam.

Je li HDSSB u međuvremenu što tražio od vas kao ustupak za potporu?

– Ne.

Izvor: Jutarnji list