Katarina Dundović je prvi ženski vatrogasac u povijesti Zadra. Koliko su žene rijetkost u ovom zanimanju možda, pokazuje i samo nepostojanje imenice ženskog roda za vatrogasca. Ali Katarina probija granice, a njezini kolege kažu “Kate gasi sve u šesnaest!”. Ima li kakve razlike između ženskog i muškog mozga kad treba organizirati akciju, ugasiti požar, spasiti život? Katarina tvrdi da nema.

– Kad zazvoni znak za intervenciju, ti si jednostavno vatrogasac. Ti si i muško i žensko, ma što god treba samo da napraviš posao kako treba i da sve prođe u redu, kaže ona.

Hrabra kao vatrogasac Sam

Katarina je rodom iz Radovina, ima 22 godine i zapravo je na praksi u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Zadra, a pohađa Vatrogasnu školu – Ustanovu za obrazovanje odraslih u Zagrebu. Kaže da su je od malena privlačila zanimanja puna akcije.

– Razmišljala sam hoću li biti policajka ili vatrogasac. Nekako je prevagnulo na vatrogasca. Usrećuje me kad pomažem ljudima, priča Katarina.

Nije da je od djetinjstva gasila požare jer, srećom, nije imala prilike, ali priznaje da je gledala crtić Vatrogasac Sam.

U Zadru je završila srednju školu za veterinarskog tehničara jer treba imati zvanje tehničara da bi se kasnije mogla prekvalificirati za vatrogasnog tehničara. Taj smjer je za stupanj viši od smjera vatrogasac jer se odmah dobiva diploma za dočasnika i veća je mogućnost za napredovanje i doškolovanje.

– Nisam čak ni znala mogu li upisati Vatrogasnu školu s obzirom da sam žensko i kad sam saznala da mogu, prijavila sam se na natječaj i bez problema položila psihotest i test snage i fizičke spremnosti, takozvani Cooperov test. Već sam polagala Zaštitu na radu, uskoro imam visinsku provjeru, ali visine mi nikad nisu bile problem. Imamo vježbe na tornju, penjanje s kukačama… U Zadru sam na praksi do kraja ovog mjeseca, a onda se vraćam u školu u Zagreb do lipnja. Kad završim, voljela bih se vratiti u Zadar i raditi ovdje u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Zadra. Neki kažu da će mi to što sam žensko možda biti prednost pri zapošljavanju, ali vidjet ćemo, priča Katarina.

Muški svijet

Kako kaže, u cijeloj Hrvatskoj ima svega nekoliko žena u vatrogastvu, a većina ih radi u operativnom centru ili u administraciji.

Njeznim starijim i redom muškim kolegama bi zasigurno bilo drago da im se Katarina vrati, s obzirom da je svi redom hvale i kažu da se odlično uklopila.

– Kate je odlična. Samo nikako ne voli da je gaziš po cipelama, kaže jedan od njezinih kolega pa je onako ugazi čisto da joj malo ostane trag. A njoj nije pravo, iako se smije. Ipak žene vole da je odjeća lijepa i uredna pa makar se radilo o vatrogasnoj uniformi.

Katarina se dobro snašla u muškom svijetu, a za svoje kolege ima samo riječi hvale.

– Ekipa je jako dobra, pomažu mi, kolegijalni su. Znaju koliko i što mogu i čini mi se da imaju povjerenja u mene, da se računa na mene, kao i na druge, kad treba intervenirati, kaže Katarina.

Njezina prva intervencija je bila gašenje požara u baraci na Plovaniji, a bilo je još i gašenja kontejnera, zatim starog frižidera na balkonu, požara u fast foodu na Kolodvoru kad se zapalila friteza…

Sve je dobro dok ljudi nisu neposredno ugroženi ili ozlijeđeni, ali Katarina je spremna na sve izazove.

– Kad zazvoni intervencija, ne znamo što je. Ali ne bojim se, nego udahnem, saberem se i samo gledam što mogu učiniti i kako pomoći. Koliko možeš pomoći, toliko nekad možeš i odmoći. Zato je važno ne paničariti, biti koncentriran, educiran i pripravan, treba čovjek imati psihičke i fizičke snage, zaključuje Katarina.

Izvor: Zadarski list/ZDanas