Obično se djelatnike Nasada p(r)oziva kada treba nešto urediti u gradskim parkovima i dvorištima, a u slučaju poznatoga Maraska parka građani su nezadovoljni – pretjeranim „djelovanjem“ “Nasada”.
– Nekad jedan od najljepših zadarskih parkova, Maraska park danas postaje park panjeva, a već bi sutra mogao i potpuno nestati pod asfaltom ili betonom kakvog, na brzinu izmijenjenog, urbanističkog plana! Desetljećima prepušten sam sebi, posljednjih se godina park sustavno pila, siječe i uništava od strane “Nasada”, a stanari se bore na jedini mogući način – sadnjom mladih stabala! – stoji u dopisu koji su nam u redakciju poslali stanari Maraska parka.
Kako navode, sustavno uništavanje Maraska parka odvija se već više od deset godina, a kao okidač poslužila je gradnja kolektora čije cijevi prolaze kroz park. Tom je prilikom 2003. godine park ostao bez znatnog dijela svog raslinja – i drveća i grmova. Kolektor je trebalo izgraditi, ali moglo se pažljivije proći kroz park i sačuvati dobar dio drveća i grmlja koje je nepotrebno uništeno. S druge strane, svi se gradski parkovi kako-tako obnavljaju, jedino u Maraska parku nije ništa zasađeno već više od 20 godina – navode stanari.
Ako ne sadite, ne pilajte!
U posljednjih desetak godina, upozoravaju, ispilano je više od 80 stabala – cedrovi, čempresi, palme, fafarikule, lovori, šimširi. Bez vidljivog i razumnog razloga ispilano je i iskorijenjeno više od 100 metara ukrasnog šimširova grmlja, a lovorovih grmova, kojih je park bio prepun, gotovo je nestalo.
Istovremeno, stanari su sami posadili sveukupno 91 sadnicu, od kojih je uspjelo njih 51, i to u kvartu: sedam agava, četiri nešpule, dvije jume, murvu, palmu, amulicu, divlju breskvu, žižulu, ruzmarin, kod Depadanse: dvije palme, dvije nešpule, bagrem, jabuku i žižulu, te u parku: sedam agava, šest aloa vera, tri rogača, četiri oraha, tri fafarikule, dva ruzmarina…
– Ako to nije ekocid, što onda je? Kada krenu na svoj pohod dva ili tri puta godišnje, u strahu se pitamo: što će sada ispilati? Hoćemo li uopće pronaći park na istome mjestu? Jer, ako ovako nastave, za koju godinu neće više biti ni panjeva. Gledano našim očima, “Nasadi” su jedini krivci sustavnog uništavanja parka. Uprava? Inženjeri? Radnici? Zovu se “Nasadi”, ali u Maraska parku nisu nikad ništa zasadili, ali ne bi ni to bio najveći problem. Neka ne sade, ako to ne žele, mi ćemo sami i dalje saditi, samo neka ne pilaju stoljetna stabla i ukrasne grmove koji rastu još od Luxardova vremena i neka ne uništavaju ono što smo mi zasadili! – zaključuju stanari.
‘Nasadi’: Ekocid je preteška riječ, samo smo raskrčili ‘džunglu’
Mr. Mirna Petricioli iz tvrtke ‘Nasadi’ kaže kako su primjedbe stanara pretjerane, te da ‘Nasadi’ nipošto ne provode nikakav ekocid, već da su održavanjem parka pokušali raskrčiti „džunglu“ koja je tamo nastala.
– U Maraska parku građani su postavljali nekakve skele, trampuline, rampe za vježbanje i njima ne paše da se tamo prorijedi gustiš. Činjenica je da kod Maraska parka nismo nešto više sadili baš zato što je i bilo relativno gusto kao što smo sadili u perivoju Vrulje i Sfinga, ali i tamo smo prokrčili gustiš da bismo sadili. Mi imamo u planu saditi i u Maraska parku, ali moramo se dogovoriti s Gradom Zadrom jer je vlasnik prostora. To je stari park obitelji Luxardo, ali nije sačuvan stari izgled. Postoje neki nacrti staza, bez obilježja starih sadnji. Mi imamo namjeru cijeli prednji parter prema moru srediti i dati mu jedno lijepo hortikulturno obilježje, ali to mora odobriti Grad Zadar. Apsolutno smo otvoreni i za suradnju sa stanarima koji su najavili dolazak kod nas kako bismo saslušali i njihove želje vezane za izgled parka. Ekocid je malo pretjerana riječ, mi u ‘Nasadima’ ipak više volimo saditi nego pilati, ali nekad je potrebno uvesti i reda da bi nuknulo nešto dobro – kazala je Mirna Petricioli.
Izvor: Slobodna Dalmacija/ZDanas
