Pobjednik na javnom natječaju za obavljanje dimnjačarskih poslova na području Zadra mora gradskoj upravi dostaviti bjanko zadužnicu na 500.000 kuna!
Pobijedi li na natječaju za tri dimnjačarska područja, zadužnica mu raste na milijun i pol kuna. U administraciji gradonačelnika Božidara Kalmete taj ogroman iznos objašnjavaju kao jamstvo za slučaj da izabrani dimnjačar prestane plaćati naknadu za koncesiju, te za eventualno nastale štete i dodaju da je ta stavka doslovce prepisana iz četiri godine starog natječaja.
– Nakon isteka ugovora, zadužnica se vraća koncesionaru, a dosad nismo imali slučaj da je ikada aktivirana – kaže Ante Babić, pomoćnik pročelnika za komunalnu djelatnost.
Čak i zadarski dimnjačari sa smiješkom pričaju o polumilijunskoj zadužnici, tvrdeći da se svi koji za to znaju, uključujući i javne bilježnike koji zadužnicu ovjeravaju, ipak čude tako visokom iznosu, jer znaju za neke višemilijunske poslove u kojima zadužnice nisu ni približno tako visoke.
Kod dimnjačara obrtnika prevladava strah od gubitka posla, pa zadužnice ispisuju, nadajući se da nikada neće biti aktivirane, jer malo tko od njih raspolaže iznosom od pola milijuna kuna.
-Teško je raditi i zadržati obrt kada za koncesiju i obveze prema državi morate godišnje platiti 70-ak tisuća kuna. Ako dade najveću ponudu za koncesiju, sada je otvorena mogućnost da sva dimnjačarska područja u Zadru dobije jedan jedini čovjek ili jedno poduzeće i normalno da nas je strah od „velikih igrača“ – kaže jedan od tri zadarska dimnjačara čije koncesijsko područje sada ide u novi natječaj.
Dimnjačari skreću pažnju i na cijenu koncesije, ali i cjenik svojih usluga:
– Na prošlom natječaju je početna cijena koncesije za jedno dimnjačarsko područje iznosila 3000 kuna, a sada je dignuta na 10.000 kuna. Znam da je u Zagrebu to samo 200 kuna, a u Šibeniku i kudikamo manje, upozorava naš sugovornik, posebno ističući neprimjenjiv cjenik dimnjačarskih usluga.
– Taj je cjenik prepisan od nekoga grada iz kontinentalnog dijela zemlje gdje se koristi komunalni plin, dok se kod nas još uvijek uglavnom koriste drva i tekuća goriva – kaže zadarski dimnjačar.
U gradskoj upravi tvrde da samo provode zakonske propise i da cilj Grada nije zarada jer dimnjačarske usluge spadaju u komunalne djelatnosti koje Grad jednostavno mora imati. Izabrani koncesionari dosad su plaćali godišnju naknadu od 16 do 17 tisuća kuna po jednom dimnjačarskom području.
Smiješan cjenik
– Zadarski cjenik dimnjačarskih usluga je u nekim svojim dijelovima jednostavno smiješan. Kako je moguće objasniti da čišćenje dimnjaka na obiteljskoj kući morate platiti 35 kuna, a skupljanje čađi kroz ona mala vratašca koja svi imamo u prizemlju košta 65 kuna! Pa valjda se teže popeti na krov nego ući u prizemlje, čudi se jedan zadarski dimnjačar.
Izvor: Slobodna Dalmacija/ZDanas
