I prije šest godina bio je četvrtak. Tužni četvrtak, prvi četvrtak bez Hrvoja. Od utakmice s Cibalijom prošlo je pet dana u kojima se Hrvoje borio za život da bi u četvrtak 3. travnja preselio k Ocu. Bilo je to vrijeme u kojem sve što sam radio, sve što sam pokušao raditi, nije imalo previše smisla, vrijeme u koje sam trebao nešto pisati, a nisam znao što. Stalno sam razgovarao s Berom kako nešto napisati, kako sačuvati Hrvoja i obitelj od nepotrebnog medijskog senzacionalizma. Opet, znali smo da tolike zanima što se s Hrvojem događa. Čekali smo bolje vijesti, čekali smo da stvari počnu ići u boljem smjeru, suprotnom od onoga u kojem su tako naglo krenule 29. ožujka na utakmici Zadar – Cibalia.

Toliko puta smo tih dana prošli Hrvojevu karijeru, vadili statističke podatke, tražili sugovornike, cimere s kojima je bio u Zadru, Hajduku, Zagrebu, Međimurju. A zapravo nadali smo se da nam ti podaci neće trebati, da nećemo pisati kakav in memoriam, da ćemo s Hrvojem ponovno razgovarati o nogometu. Taj četvrtak Drago je bio na godišnjem, Frane, koji je tri dana kasnije otišao za Hrvojem u nebo, također, a Roman je tek došao kod nas. Kada je oko 13 sati dr. Karuc objavio da je Hrvojeva ovozemaljska borba završila posao smo taj dan nekako priveli kraju. Luka mi je pomogao, a Roman je otišao na Stanove gdju su se to poslijepodne pred zidom istočne tribine okupili Hrvojevi suigrači, treneri, prijatelji… Bio je to prvi Romanov tekst za Zadarski list. Zamislite, kakav zadatak za momka od 20 godina. Dva dana kasnije sprovod, a nekoliko sati nakon toga i Franin odlazak. Teški dani za sve nas. Za Hrvojevu i Franinu obitelj, za prijatelje.

Opet, jednom će i naša borba ovdje doći kraju. Nadam se da će mi se Otac smilovati da ju dočekam spreman. Jer koliko god živimo nikad nam neće biti dosta. Zato se uvijek sjetim mog prijatelja koji mi je jednom rekao.

– Brate, svi se nešto žale, a ja mislim da je bolje što prije otići gori kod ćaće.

Pitao sam ga zašto to misli, a on mi je odgovorio:

– Tko zna koliko još gluposti mogu napraviti dok sam ovdje na zemlji. Tamo je sigurno bolje.

I jest. Bolje je. Zna to Hrvoje. Zna i Frane. A znat ćemo i mi. Kako ne, jer Isus Krist je rekao kako u domu njegova Oca ima mnogo stanova i da nam ide pripraviti mjesto…

Izvor: Zadarski list/ZDanas

Foto: Vedran SITNICA