POTPREDSJEDNICA Vlade, gđa. Pusić, svojedobno je uvjeravala građane kako novih poreza neće biti. Bila je to riječ utjehe građanima nakon što su stopu doprinosa za zdravstvo “vratili na staro” (PDV je naime ostao “po novom”) i tako podigli cijenu rada. Obećavala je u međuvremenu i kojekakve olakšice (mladima za kupnju stanova), ali dok ona priča utješne priče primjereno odgojenom građanstvu kolega Linić samouvjereno zavlači ruku sve dublje u njihove džepove. Ne kažem da konfliktne situacije unutar Vlade nisu moguće ali o pitanju porezne politike valjda bi trebali imati konsenzus. Ta direktno se od poreza i sami financiraju!
> Nema novih poreza do 2016.? Lagali su, od 1. siječnja 2015. ide porez na štednju!
Udarit ćemo vas ovdje ili ondje i vi ćete to istrpjeti
To obećanje o “ne uvođenju” novih poreza trebalo je vrijediti do 2016. za kada je najavljeno uvođenje poreza na nekretnine kao obećanje Europskoj komisiji. Trenutno se osjećam poput kakvog kmeta. A da je obećanje ludom radovanje mogli smo se uvjeriti već nebrojeno puta pa tako i danas kada je na sjednici Vlade prihvaćen prijedlog nacionalnih reformi u kojem se spektakularno na 117 stranica najavljuje ništa novo – udarit ćemo vas ovdje ili ondje i vi ćete to istrpjeti (Jer smo obećali EK). Zapravo stvar neodoljivo podsjeća na novi, iskreniji politički program Kukuriku koalicije.
U dokumentu se najavljuje i porez na štednju koji stupa na snagu 1. siječnja 2015. godine. Iako nema konkretnog podatka špekulira se da bi porez mogao iznositi 20% na ostvarenu kamatu. Sagledati neočekivane i neželjene posljedice ovog poreza u Vladi ne znaju. Kažu u prijedlogu reformi “vidjet ćemo kako će se štediše nakon toga postaviti prema financijskim institucijama (bankama)” ali ne i što će poduzeti ovisno o tome kako će se ovi postaviti.
Što ako štediše počnu povlačiti svoje depozite?
Vlada naravno strahuje od mogućnosti da štediše počnu povlačiti svoje depozite što bi se odrazilo vrlo loše na poslovanje financijskih institucija ali i na Vladinu reformsku ideju o oporezivanju svega što se oporezivati dade. Što će u tom slučaju reći? “Ups! Eto mi se predomislili, ipak ne ide porez!” Tko će ga znat. Bez obzira na njihovu odluku kada se jednom desi to što Vlada sada stimulira, građani koji štede trebaju reagirati već danas. Zašto? Vlada kojoj presušuje izvor sredstava, a takva je Vlada RH, uskoro će morati krenuti sa stimuliranjem inflacije. Osim ukoliko se ne krene sa radikalnim rezovima u proračunskim rashodima, a to je vrlo malo vjerojatno – deficit se krpa povećanjem poreznog opterećenja tj. prihodovne strane i to je jasna strategija Vlade.
Inflacija je najveći neprijatelj štednje. Ona obezvrjeđuje rad i novac građana. Za ilustraciju, od 2000. godine pa do ožujka 2014. ukupna stopa inflacije iznosi 46%. To znači da za robu za koju ste onda morali izdvojiti 1000 HRK danas morate izdvojiti 1460 HRK. Prosječna godišnja stopa inflacije u tom periodu iznosila je okvirno 3,3%. Onima koji štede sada bi trebalo biti jasno da se već u ovom trenutku nalaze na samoj granici isplativosti ovog oblika investiranja. Naime rijetko koja komercijalna banka nudi kamatnu stopu veću od trenutne stope inflacije, a one koje i nude čine to na dulji rok štednje (uglavnom do 5 godina).
Uvođenjem poreza na štednju, uzmimo za primjer spomenutih 20%, komercijalna kamata od 3,3% (jednaka inflaciji) past će na 2,64% dakle vrijednost štednje inflacija će rušiti za 0,66% godišnje. Istina, to je bolje od gubitka cijelih 3,3% vrijednosti novca kojim raspolažete izvan okvira štednje, ali ulagati u nešto pa gubiti novac nije cilj ulagača.
Bilo kako bilo, motiv za štednju prestaje u trenutku kada stopa inflacije premaši kamatu na štednju. U tom slučaju novac je pametnije uložiti u nešto drugo, primjerice u zlato koje je imuno na inflaciju! Ovo nije nagovor ni na što već ponajprije poziv na razmišljanje o budućim koracima Vlade koji kao posljedicu donose slabljenje standarda građana.
Izvor: Index.hr/ZDanas
