Posljednje vrijeme tiskani mediji vrve naslovima koje ribarima koji odluče izaći iz ribarstva obećavaju basnoslovne otpremnine. Vrtoglave cifre od 200.000 eura po brodu koji se povuče iz ribolove mnoge su zainteresirale. Međutim u svim tim tekstovima ne spominje se drugi dio priče – koje troškove veže uz sebe povlačenje prava na ribolov.
Što čeka ribare koji odluče izaći iz ribolova pojašnjava za prilog Plodove zemlje i mora načelnik odjela za ribarstvo pri Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi Hrvatske Lav Bavčević.
Nemoralne cifre
– Europa danas ima politiku da je ribolovni napor u morima svijeta pa tako i u Sredozemnom prevelik. Zbog toga je politika EU da se potiče smanjivanje ribolovnog napora što se potiče raznim mjerama. Suština cijele priče jest da se prirodnim resursima gospodari na principima održivog razvoja i da se održi određeni standard sudionika industrije. Kao najbezbolniji način profiliralo se smanjivanje ribolovnih jedinica. Hrvatskoj se za to stavlja oko 5 milijuna eura, od čega četiri daje EU.
Na temelju tih iznosa na naslovne stranice izašle su nemoralne cifre kojima ribarima stoje na raspolaganju, čekaju da ih pokupe i lagodno uživaju u milijunskim otpremninama.
– Mi imamo veći kapacitet flote od idealnog i potrebno je smanjiti za nekoliko postotaka ribolovni napor u Jadranu. Prvi mehanizma za to jest smanjenje kapaciteta ribolovne flote da oni koji ostanu mogu dovoljno loviti, a da se ne poveća ukupna ulovljena količina. Mi moramo garantirati da će izlaskom brodova smanjiti se ukupni ribolovni napor, mora se raditi s manje brodova i to kontrolirati. Za njihovo povlačenje dobivaju se sredstva, kaže Bavčević.
EU ne daje novac za ribarski brod, već za povlasticu ribara. Raspisat će se natječaji kojima će se odabrati najbolji kandidati za dobivanje sredstava za povlačenje iz ribolova. Osnovni uvj et koji će kandidati morati zadovoljiti jest da brod lovi, a prednost će imati stariji brodovi. Ovo sve podrazumijeva povlačenje podrazumijeva uklanjanje broda iz ribolova – bilo njegovom prenamjenom ili potpunim uništenjem.
Hladno i racionalno
– Ribari cijelom ovom problemu trebaju pristupiti hladno racionalno s točnom ekonomskom računicom. Onaj tko se odluči povući iz ribolova na način da uništi brod morat će platiti njegovo uništavanje kod ovlaštene osobe i zbrinjavanje otpada na propisan način. To nije uopće jednostavno, sve to košta, a to ne plaća ni država ni EU nego ribar od novca koji dobije. Dalje od ostatka novca plaća državi porez na dobit. Oni koji se odluče prenamijeniti brod, na primjer u turističke svrhe, dobit će manje novca, kaže Bavčević.
Na ovaj način EU želi biti sigurna da brod više neće biti korišten u ribolovu. Sada ribari moraju izračunati što je li im odgovara napuštanje sektora ili ne. Prema prvim informacijama zainteresiranih ima. Ne treba zanemariti ni činjenicu da brod sam po sebi predstavlja određenu imovinu koja se može prodati.
Bez obzira na to koliko ribara odluči iskoristiti ovu mjeru, Hrvatska mora smanjiti ukupni ribolovni napor. U nekom hipotetskom slučaju, kada nitko ne bi izašao iz sektora, smanjivanje ribolovnog napora linearno bi pogodilo sve.
U budućnosti će se ribari trebati okrenuti drugim poslovnim mogućnostima i mjerama koje će se nuditi.
Veće cijene i marže
Ako se i sada smanji broj plivarica i koča koje sudjeluju u ribolovu i lovi prihvatljiva količina ribe, radi se samo o kratkoročnom rješenju. Troškovi posla rastu uslijed porasta cijena inputa pa će ribari silom prilika ponovno morati loviti sve više ribe kako bi zadržali neki standard, odnosno kako bi uopće preživjeli. Na taj način kroz neko razdoblje ponovno će cijeli sektor biti gdje se nalazi i danas. Zbog toga sve više postaje aktualnija strategija da ribari postignu veću prodajnu cijenu svog proizvoda i tako povećaju svoje marže.
– Ribari će morati razmišljati da se preko udruživanja u organizacije proizvođača uključe u dodavanje vrijednosti proizvodima koje love. U 2014. do 2020. ide paleta mjera koje sve idu na principu socijalne, ekonomske, ruralne i ekološke održivosti, kaže Bavčević.
Izvor: ZL/ZDanas