Nakon 235 dana, koliko je prošlo od prve do posljednje službene utakmice, završena je još jedna turbulentna sezona za Košarkaški klub Zadar. Sezona, od koje se očekivalo da bude stabilizacijska i u kojoj se trebao napraviti još jedan koračić naprijed u rezultatskom smislu, pretvorila se u novu dramatičnu bitku za ostanak. Sve je počelo još u ljetnim mjesecima 2013., kada se, naizgled riješeno pitanje ostanka trenera Ante Nazora, oteglo predugo i završilo prekidom suradnje. Onda se još neko vrijeme lutalo u potrazi za novim rješenjem pa je službeno predstavljen Slovenac Rado Trifunović, da bi niti 24 sata kasnije javio da ipak neće prihvatiti ponudu Zadra. Pripreme su počele u krnjem igračkom sastavu, pod vodstvom Ante Matulovića i Rajka Vidakovića, koji tada nije mogao ni sanjati da će upravo on biti taj, koji će u konačnici spasiti Zadar od ispadanja. Tek pred kraj kolovoza pozvan je Hrvoje Vlašić, domaći stručnjak, koji je u ruke dobio vrući krumpir – nekompletnu momčad, u koju je tek trebalo dovesti ključne igrače, a vremena je bilo sve manje.
Loše pripreme
Filip Kraljević i Marko Ramljak stigli u prvim danima rujna, Scoop Jardine sredinom mjeseca, Josip Sobin još nekoliko dana kasnije pa Andrew Lawrence, zatim krajem rujna Toni Dijan i Marko Car, da bi Marko Šutalo stigao tek nakon trećeg kola ABA lige. U međuvremenu je Jardine već napustio klub (nešto kasnije i Car), a Zadar je neko vrijeme bio i bez kondicijskog trenera, jer Mariju Mandiru nije bio reguliran radni odnos. O pripremnim utakmicama protiv ruskih drugoligaša ne treba ni trošiti previše riječi. Ako netko poželi napisati knjigu pod naslovom: “Kako ne odraditi pripreme za sezonu”, veliku većinu materijala pronaći će u pripremi sezone 2013./14. Košarkaškog kluba Zadar. Na sreću ili nesreću, ovisi kako se gleda, raspored ABA lige je za Zadrane bio prilično povoljan u prvom dijelu. Zato i jesu nakon prvih 12 kola bili na solidnom omjeru 5-7. Kući su dobili Szolnoki Olaj, MZT, Široki i Radnički, a u gostima iznenadili Krku. Međutim, dva domaća kiksa od Mega Vizure i Igokee bila su poprilično bolna. Da je Zadar normalno pripremio sezonu, sa trenerom i većinom igrača na okupu od prvoga dana priprema, nema sumnje da bi iz takvog rasporeda u prvom dijelu lige izvukao barem dvije ili tri pobjede više. A to znači da bi u nastavku mogao igrati mnogo mirnije. Ovako, bilo je samo pitanje vremena kada će mu početi goriti pod nogama.
Porazi i promjene
Crna serija počela je krajem prosinca, gostujućim porazima od Olimpije i Szolnokija, a nastavljena je početkom 2014. Zadrane su redom pobjeđivali Budućnost, Cedevita, Partizan i Mega Vizura, a nakon poraza u Smederevu, uprava kluba odlučila je smijeniti Hrvoja Vlašića. I to vrlo nespretno, jer ga nije obavijestila odmah nakon utakmice, već je on vodio momčad još nekoliko treninga, dok mu se gotovo javno tražila zamjena. Vlašić je ispao kolateralna žrtva cijele situacije, jer je trener, kao i obično, prvi na udaru kada zaredaju loši rezultati. A nije imao ni sreće, jer je velikim dijelom igrao bez jednog od najboljih igrača Ive Ivanova, koji je prvo slomio ruku pa operirao slijepo crijevo. Vlašić je tražio zamjensku četvorku i doveo Benneta Davisa, koji se zadržao svega nekoliko tjedana. Kasnije je i on shvatio da bi mu bio korisniji igrač, kakvoga je klub angažirao nakon njegove smjene u liku Marka Lyonsa. Ivan Sunara, koji je u međuvremenu postavljen za trenera, dao je Lyonsu u napadu sve ovlasti, inzistiravši pritom na čvrstoj obrani. No, atmosfera u momčadi bila je izuzetno loša. Zadar je izgubio i sljedeće tri utakmice, potom pobijedio Cibonu, a onda u izravnom okršaju za ostanak u Širokom Brijegu izgubio dvostruko, jer je poražen većom razlikom nego što je pobijedio Širokog u svojoj dvorani. Momčad je pala na posljednje mjesto i bila doslovno na konopcima.
Vidaković spasio sezonu
Sunara je smijenjen, a vrući krumpir gurnut je u ruke Rajka Vidakovića, kojemu je to bilo prvo iskustvo u ulozi glavnog trenera na toj razini. On nije uspio iznenaditi Crvenu zvezdu kod kuće ni Radnički u gostima, ali gubio je i Široki pa je odluka prebačena za posljednje kolo. Zadar je u Krešinom domu morao pobijediti Olimpiju i nadati se da će Široki izgubiti na gostovanju kod Igokee. To se i dogodilo, iako su Ljubljančani imali posljednji šut za pobjedu. Da je ušao, Zadar bi ispao iz ABA lige, ali lopta Dina Murića nije prošla kroz obruč pa su na Višnjiku drugu godinu zaredom slavili ostanak u posljednjoj utakmici. Kroz Ligu za prvaka su se Zadrani bez problema domogli trećeg mjesta, iznenadivši Cedevitu u prvom kolu u Zagrebu, a izgubivši samo jedan susret od A-1 ligaša, na gostovanju kod Šibenika. U polufinalu doigravanja bolja je bila Cibona. Cilj je ostvaren, no njemu se ne treba baš previše veseliti, jer osim činjenice da je izboren ostanak u regionalnom društvu, malo je toga ove sezone bilo pozitivno. Ona prije svega mora poslužiti čelnim ljudima kluba kao veliko upozorenje da se prva momčad više nikada ne dovede u ovakvu situaciju, da se zbog loše pripreme sezone mora čupati do posljednjeg kola. Zato bi priprema za sezonu 2014./15. trebala početi već sljedeći tjedan, pregovorima s trenerom, koji će onda odmah krenuti u slaganje igračke križaljke. Paralelno s tim, klub čeka i dovršetak predstečajne nagodbe, koja bi u lipnju napokon trebala imati završno ročište, a onda će mnoge stvari biti jasnije.
Izvor: Zadarski list/ZDanas
