– Živim u automobilu na groblju pokraj moga sina, a sada ću morati i auto prodati jer moram platiti 30 tisuća kuna za deložaciju, a nemam od čega živjeti. Bilo kuda da sada krenem put me vodi mojoj kući, a onda shvatim da se domu ne mogu vratiti. Ta me spoznaja ubija jer sam zahvaljujući sprezi sudstva i policije iz njega izbačena zbog jednog kriminalca koji napastvuje žene. Upravo zbog te neshvatljive činjenice idući tjedan odlazim prosvjedovati ispred zgrade Ministarstva pravosuđa gdje sam se spremna i javno zapaliti kako bih dokazala pravdu – kazala je jučer u suzama 63-godišnja Dubravka Jasika koja više od tjedan dana nakon dramatične deložacije iz kuće u Sv Filipu i Jakovu noći provodi u automobilu kraj kuće iz koje je deložirana ili na groblju gdje joj je pokopano dijete.

Interventna policija je nakon blokade cijele ulice maljem razbila troja vrata kuće i iz kuće iznijela Dubravku Jasiku, njezinog sina, te članove udruge Živi zid. Iako je iz kuće prvi put deložirana u travnju, Općinski sud u Zadru donio je novo rješenje o deložaciji jer je Jasika u međuvremenu ponovno uselila u kuću, a da nije uspjela sudski dokazati da je kupoprodajni ugovor kojeg je sklopila sa novim vlasnikom kuće fiktivan. Kako navodi, cijela je priča počela još 1993. godine kada je kuću u Banja Luci zamijenila s onom Branka Štrpca u Sv. Filip Jakovu. Kako su, uz dozvolu vlasnika, u kući bili prognanici iz Lisičića koji nisu htjeli izići, u travnju 1995. obratili su joj se Marin Knežević i jedan policijski inspektor iz Biograda obećavši joj da će joj pomoći da ih iseli.

– Tada sam bila u bezizlaznoj situaciji, dijete mi više nije išlo u školu, zastrašivali su me i taj prijedlog mi je izgledao spasonosno. Knežević je sastavio fiktivni ugovor na kojem su stajali samo osobni podaci, tek ime, prezime i adresa. Nekoliko tjedana kasnije meni nestaju dokumenti i ja dobivam poziv od biogradske porezne uprave za procjenu kuće. Na to ja zovem Kneževića i on me uvjerava da je to samo fiktivno, da su mu iz porezne tako savjetovali kako bi on mogao uvjeriti stanare da je vlasnik i da se presele drugdje. Tada je dobivam rješenje o plaćanju poreza u iznosu od 10.000 maraka za prijepis kuće na Marina Kneževića. Sve je bila prevara jer nikakav prijepis u tada nije bio napravljen. On se kriminalnim radnjama upisuje na polovicu moje kuće 2006. godine a pet godinam kasnij dobivam prvo rješenje za deložaciju. Svih ovih godina trpim njegovo maltretiranje, zastrašivanje, prijetnje. On traži od nas 100.000 eura za moju vlastitu kuću koju nije platio ni lipe. Moj sin mu je dao 20.000 međutim, njegovo maltrerirannje traje i dalje. Nisam znala da imam posla sa danas osuđenim silovateljem, koji je nakon prvog silovanja za koje je osuđen, ponovno optužen za isto kazneno djelo, a onda oslobođen što dovoljno govori o zadarskom sudu. Danas takav čovjek vozi taksi, pa jeli to normalno pitam vas ja – kaže slomljena Jasika koja je cijeli slučaj prijavila državnom odvjetništvu, te se obratila i ministru pravosuđa Orsatu Miljaniću.

– Nitko mi do danas nije ništa odgovorio, a tako je očito riječ o prevari da me srce boli – kaže. Nakon što joj je podmetnuo ugovor, Knežević je, kaže, tvrdio da je kuća njegova, navodeći kako ju je isplatio uz pomoć lažnog svjedoka. Iako su kasnije dobili pisanu izjavu od svjedoka u kojoj stoji da je lagao što je ovjereno i kod javnog bilježnika, sud je odbacio zahtjev za poništenjem postupka, a Jasika nije htjela privatno kazneno goniti svjedoka Peru Šušića, bivšeg nogometnog suca treće lige osuđenom na Županijskom sudu u Zadru zbog organiziranja međunarodne prostitucije. Šušić i noćna dama iz Beograda koju je podvodio u zadarskim Arbanasima upoznali su se u kafiću u vlasništvu Tihomira Kneževića, brata novog vlasnika kuće Marina Kneževića, koji je pak na Županijskom sudu u Zadru prošle godine oslobođen optužbi za silovanje. Još 2009. godine bio je i u bijegu iz gospićkog zatvora, gdje je služio kaznu također zbog silovanja.

Izvor: Zadarski.hr