Kada je američki potpredsjednik Joe Biden na nedavnom samitu Atlantskog vijeća u Istanbulu kazao kako Hrvatska ima potencijal postati “regionalno energetsko središte”, vjerojatno još nije znao da će ruski predsjednik Vladimir Putin i direktor “Gazproma” Aleksej Millersamo tjedan dana nakon toga objaviti da je plan izgradnje tzv. Južnog toka, odnosno, projekt opskrbe jugoistočne Europe ruskim plinom preko Crnog mora – mrtav, piše Slobodna Dalmacija .

No, Biden je itekako dobro znao za višemjesečne pritiske EU na Bugarsku, kao i za negativan stav Europske komisije prema izgradnji Južnog toka i, što je još važnije, zajedničko protivljenje EU i NATO-a širenju ruskog utjecaja na ovaj dio Europe.

Vijest o odustajanju od Južnog toka, ukupno vrijednog oko 40 milijardi dolara, izazvala je šok i nevjericu u vladi naših srbijanskih susjeda, koji su upravo na tom projektu temeljili svoju energetsku stabilnost. Iz naše Vlade stižu samouvjerene izjave. No, treba kazati i kako naša izvršna vlast za poziciju Hrvatske u ovoj “igri” Zapada i Rusije baš i nema neke naročite zasluge. Čini se kako smo na najboljem putu da postanemo energetski lider regije – ni krivi ni dužni!

To proizlazi i iz komentara ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka za “Slobodnu”: “Rusko odustajanje se na nas ne referira niti najmanje, ne ugrožava našu energetsku strategiju. Mi smo otvorili opciju izgradnje odvojka za Južni tok jer Hrvatska nije imala prigodu da bude na glavnoj trasi Južnog toka. Nakon toga smo krenuli u projekt istraživanja plina i nafte te izgradnje LNG-a, a to će očito biti jedina opcija dopreme plina u ovaj dio Europe. I očito je da smo bili u pravu.”

No, unatoč “vidovitosti” o kojoj govori ministar, čini se da nazirući rasplet čitave priče više spada u onu “više sreće, nego pameti”.

“Mi smo i dosad previše ovisili o plinu iz Rusije, a povećanje te ovisnosti ne bi bilo dobro ni za ekonomiju ni za političku stabilnost u regiji”, komentira ekonomski analitičar dr. Damir Novotny. “Upravo zato, ja na rusko odustajanje gledam pozitivno, ovo nam je prigoda da nadoknadimo izgubljene godine, a izgubili smo ih najmanje 15, uzdajući se u opskrbu iz jednog izvora.

Ovo treba biti i poticaj za istraživanja mogućih izvora nafte u našem podmorju, ali i za projekt LNG terminala za ukapljeni plin”, kaže dr. Novotny. Darko Horvat, predsjednik HDZ-ova Odbora za energetiku, rudarstvo i zaštitu okoliša, podiže ručnu: “Najavu odustajanja ‘Gazproma’ od Južnog toka ne treba uzeti kao konačnu odluku. U ovoj geopolitičkoj igri ruska se strana odlučila za potez kojim uzvraća udarac na ekonomske sankcije od strane EU-a.” Horvat podsjeća da se i dalje preko 54 posto potreba za plinom u Europi podmiruje iz ruskih izvora.

Da obustavljanje Južnog toka nije dobra vijest za Srbiju, kroz koju je trebalo proći 422 kilometra plinovoda, nije jučer krio ni premijer Aleksandar Vučić. Ekonomski novinar iz Beograda Miša Brkić zato kaže: “Na Srbiji je da sad, kad je već tragično zakasnila, počne razmišljati o svojoj energetskoj budućnosti. I to europskom pameću, kako bi našla zamjenu za ruski plin.”

Brkić primjećuje da se “Srbija uspavala na lovorikama Južnog toka” i – kao da je slušao Bidena – ističe mogućnosti koje u perspektivi nudi projekt LNG-a na Krku te Jadransko-jonskog plinovoda koji bi od Azerbajdžana preko Grčke, Albanije i Crne Gore trebao dosegnuti do Hrvatske.

Inače, vijest o ruskom odustajanju s nelagodom je primljena i u Mađarskoj, u čijem je parlamentu prošlog mjeseca izglasana promjena zakona koji omogućuju izgradnju njihova dijela Južnog toka, piše Slobodna Dalmacija.

Smrzavanje zbog problema u naplati
Nakon što se u zimu 2006. gotovo čitava Europa smrzavala zbog rusko-ukrajinskog natezanja s naplatom isporučenog plina, počelo se intenzivno razmatrati alternativne pravce opskrbe, koji bi zaobišli Ukrajinu. O Južnom toku se govori od 2008., a procjena ukupne vrijednosti projekta je u međuvremenu rasla, prateći rast cijene čelika na svjetskom tržištu.

Tada se govorilo o 2013. kao o godini u kojoj će se plinovod dugačak 2446 kilometara pustiti u pogon. U međuvremenu je rok prolongiran za 2015., a pojavile su se i nagađanja da “Gazprom” ne može zatvoriti financijsku konstrukciju plinovoda. Inače, “Gazprom” je sa 50 posto udjela većinski vlasnik tvrtke “South Stream Transport”, dok talijanski ENI ima 20 posto, a francuski EDF i njemački Wintershall po 15 posto. Južni tok je trebao “povezati” Rusiju, preko Crnog mora i Bugarske i Srbiju, zatim Mađarsku i Sloveniju, Austriju i Italiju.

Gubitak 2,8 milijardi dolara
Rusi su već izračunali – odustajanje od Južnog toka rezultirat će ukupnim gubitkom od najmanje 2,82 milijarde dolara zbog već ugovorenih poslova! Japanske tvrtke ostaju bez narudžbi teških 320 milijuna eura, njemački “Europipe” gubi posao isporuke cijevi vrijednih 500 milijuna eura. Aranžman s talijanskim “Saipemom”, tvrtkom kćeri energetskog ENI-ja, “težak” je čak dvije milijarde eura…

Darko Horvat (HDZ): Nema mjesta radovanju!
– Hrvatske se odluci “Gazproma” ne bi trebala previše radovati, ali niti biti pretjerano zabrinuta – upozorava Darko Horvat, predsjednik HDZ-ovog Odbora za energetiku.

– Hrvatska još uvijek ima značajnu domaću proizvodnju plina iz koje je moguće opskrbiti domaće potrošače u eventualno kriznim vremenima. Hrvatska je u posljednjih 12 godina razvila i izgradila novi transportni plinski sustav, tako da je on kompatibilan i prilagodljiv za priključenje na moguće nove projekte, pa je tako taj sustav spreman i za priključak na Južni tok ako se njegova izgradnja ipak dogodi! – kaže Horvat.

– Izgradnjom Južnog toka povećala bi se likvidnost i sigurnost opskrbe tržišta na području RH, ali Hrvatska je još 2005. započela projekt Jadransko-Jonskog plinovoda koji je prioritet u diverzifikaciji dobavnih pravaca. Nadalje, 2007. RH je potpisala deklaraciju za izgradnju tog plinovoda kao strateškog opskrbnog pravca prirodnog plina iz nalazišta u Kaspijskoj i srednje-istočnoj regiji te je potpisala Pismo namjere sa švicarskim EGL-om o razvoju projekta do Albanske Fijere te priključenja na TAP.

Ovaj projekt je prihvatila i EU kao strateški projekt te se nadamo nećemo propustiti priliku da ga realiziramo. Hrvatska je započela i s razvojem projekta LNG terminala na Krku, koji slijedom novih događaja na plinskom križanju puteva u Ukrajini nadilazi interese Hrvatske – kaže nam Darko Horvat.

Dr. Jurišić: Zaobilaženje Ukrajine
Dr. Jelena Jurišić, profesorica na Hrvatskim studijima, podsjeća kako je plinovod Južni tok “trebao učiniti sigurnijim izvoz ruskog plina te zaobići Ukrajinu koja je prijašnjih godina ometala dostavu do europskih potrošača”.

– Europa će svakako više izgubiti jer je Rusija već riješila izvoz, odnosno prodaju tog dijela plina koji EU ne kupuje ove godine. Lani je, naime, s Kinom dogovoreno 46 milijardi kubnih metara plina. Ove godine spominje se kako će Rusija s Kinom ugovoriti oko 100 milijardi kubnih metara plina, istaknula je dr. Jurišić. (L.W.)

Izvor: Jutarnji list/ZDanas