Još prije nego što ga je zadarski poduzetnik Mladen Ninčević kupio krajem 2008. na javnom natječaju za 3,9 milijuna eura, gradsko zemljište na Polačištu našlo se u središtu skandala na anketnom urbanističko-arhitektonskom natječaju za Ravnice, na kojem je pod vrlo neobičnim okolnostima pobijedio Nikola Bašić.
Naime, za vrijeme trajanja anonimnog arhitektonskog natječaja tadašnji se gradonačelnik Živko Kolega sastao s predstavnicima Trgovinskog centra koji su mu predložili da na gradskom zemljištu na Polačištu izgrade kongresni hotel prema projektu Nikole Bašića. Kolega im je dao zeleno svjetlo, a idejno rješenje budućeg hotela našlo se ucrtano u Bašićevom pobjedničkom radu, iako se nalazilo izvan granica obuhvata natječaja.
Za taj je dogovor osim Kolege znala i tadašnja gradska poglavarica za graditeljstvo i bliska Bašićeva prijateljica Nives Kozulić. Kako su i ona i Kolega istovremeno bili i članovi žirija natječaja za Ravnice na kojem se natjecao i Bašić, anonimnost natječaja je time bila grubo narušena, a njih dvoje se našlo u izravnom sukobu interesa. Zbog svega toga natječaj je trebao biti poništen, no ne samo da nije poništen, već se događa presedanski obrat!
Naime, nezadovoljan ponuđenim prijedlozima, žiri organizira drugi krug anketnog natječaja, što je neviđeni nonsens, u kojem žiriranje prerasta u farsu. Jedan od najlošijih radova iz prvog kruga, onaj Nikole Bašića, bez opravdanih razloga ulazi u drugi krug gdje doživljava korjenite izmjene i to na tragu sličnih rješenja drugih kandidata! Za Bašićev ulazak u drugi najviše se zalagala upravo Nives Kozulić koja je uporno inzistirala na njegovom prolazu, a nije nevažna ni činjenica da je zamjenik predsjednika žirija bio arhitekt Branko Silađin, tvorac nove zgrade MAS-a na Muraju i također dugogodišnji Bašićev osobni prijatelj.
Sve je to na koncu “blagoslovila” politika zbog navodnih “viših interesa”, pa tako Bašić umjesto eliminacije biva izabran kao najbolji! Zbog tih i brojnih drugih sumnjivih odluka žirija žalbu na natječaj provoditelju, Udrugi hrvatskih arhitekata, uputilo je 26 arhitekata iz šest timova koji su sudjelovali na natječaju.
Žalba je ujedno značila i otvoreno zamjeranje gradskim moćnicima i Nives Kozulić koja je u to vrijeme kao poglavarica za graditeljstvo i ravnateljica županijskog Zavoda za prostorno planiranje imala ogromnu moć u odlukama o svakoj gradnji na području grada i županije. Kozullić je, naime, kao gradska poglavarica krojila prostorne planove, a potom je kao ravnateljica županijskog zavoda na njih davala svoje suglasnosti.
Takav institucionalni sukob interesa, svesrdno podržan od HDZ-ove politike, nije zabilježen u cijeloj Hrvatskoj. Dok je trajao, Kozulić je “progurala” brojne prostorne planove važne za budućnost Zadra u kojima su nositelji investicija često puta bili ljudi povezani s Hypo bankom i računima u Lihtenštajnu, poput Zdenka Zrilića, a u izradu dobrog dijela tih projekata i planova bio je uključen upravo Nikola Bašić.
Žalbu zadarskih arhitekata UHA je na svoju sramotu odbila uz nelogična i smiješna obrazloženja, što je izazvalo dubinske podjele u zadarskoj arhitektonskoj zajednici. Reflektiralo se to najprije na arhitektonskom natječaju za Trg Petra Zoranića i Poljanu Šime Budinića 2009. godine kojeg je većina zadarskih autora ignorirala, ali i na funkcioniranje Društva zadarskih arhitekata iz kojeg ubrzo istupa nekoliko najznačajnijih zadarskih arhitekata. Bio je to, nažalost, i posljednji arhitektonski natječaj koji je proveden u Zadru.
Povrh toga, natječaj za Ravnice, iako anketni, dakle, bez obveze izvođenja, odlukom politike (Kalmeta, Livaković, Kolega) postaje obvezujući, a sva suspektna Bašićeva rješenja, bez javne rasprave, ulaze u izmjene Prostornog plana Grada Zadra! Bašić uz to, kao natječajni pobjednik dobiva i pravo nadzora – još jedna presedanska odluka! – izrade svih budućih prostornih planova na području obuhvata natječaja za Ravnice, pa tako i prostornog plana za “Vrata Zadra”, o čijim izrađivačima gradska uprava odlučuje baš idućeg tjedna.
Inače, na natječaju za prodaju zemljišta na Polačištu organiziranom nakon skandalozne Bašićeve pobjede ponude su, osim Ninčevića, bili poslali i Trgovački centar i Lignum. Iznosile su znatno manje od Ninčevićeve koji je ponudio 465 eura za četvorni metar. Ponuda Trgovačkog centra bila je samo tri eura veća od početne cijene (299 eura po kvadratu), dok je Lignum ponudio 390 eura.
Nakon svega ostaje pitanje: Zašto Ninčević nije mogao realizirati investiciju na Polašišću? Kome je kupnjom zemljišta pomrsio račune i bi li danas na Polačišću već bili hotel, trgovački centar ili stanovi da je zemljište kupio onaj za koga je Bašić već bio iscrtao hotel?
Izvor: Zadarski.hr/ZDanas
