Deset dana nakon što ih je Grad Zadar uveo u posao, radnici Plotera konačno su u srijedu započeli s ozbiljnijim radovima na skoro 20 milijuna kuna vrijednoj obnovi Kneževe palače. Malo je vjerojatno da će to kašnjenje bitno utjecati na poštivanje konačnih rokova, ma što o tome mislili u Ploteru, a neslužbeno obrazloženje desetodnevnog kašnjenja bilo je useljenje prodavača suvenira i bižuterije u atrij Providurove palača koji je izvođaču radova trebao poslužiti kao sporedni ulaz na gradilište.
Pokušavajući raspetljati čvor, tražili smo odgovor na pitanje kako se bižuterija uopće pojavila u atriju Providurove palače i nazvali sve relevantne gradske institucije, ali baš nitko od njih nije ni čuo (!?) za problem sa štandom, a kamoli da je ponudio traženi odgovor!
“Ne znam o tome ništa”, izjavio nam je dogradonačelnk Zvonimir Vrančić, “to ne može biti zapreka da izvođač uđe i organizira gradilište”, rekao je pročelnik za EU fondove Šime Erlić dodajući ipak da je Gradu “u interesu da se ogradi što manji dio trga, ali i da sačuvamo poduzetnike i njihovo poslovanje”. “Lokacija za postavljanje tog štanda nije dobivena kroz javne natječaje, a ni zahvaljujući preporuci našeg upravnog odjela”, ustvrdio je pročelnik Upravnog odjela za gradsku imovinu Rajko Jurin. Iz gradske službe za odnose s javnosti nam je rečeno da ni gradonačelnik Božidar Kalmeta nije neposrednom pogodbom dodijelio lokaciju za prodaju suvenira.
Bilo nam je logično odgovor potražiti i kod ravnateljica Narodnog muzeja Renate Peroš jer su upravo prema njoj vukle neke aluzije izgovorene u kuloarima gradske uprave.
– Ne, mi nemamo ovlasti nad Providurovom nego samo nad Kneževom palačom. Ja znam da se taj štand pojavio prošle godine, ali ne znam kako, kazala nam je u ponedjeljak Renata Peroš.
A onda je u utorak, odgovarajući na pitanje novinara, gradonačelnik Božidar Kalmeta najprije poslao oštru poruku izvođaču radova: “Nećemo biti tolerantni, ako se pokaže da izvođač nije dorastao i da ne može to napraviti, raskinut će se ugovor i ići ćemo s novim izvođačem radova”, rekao je Kalmeta za kojega je “štand-problem” nebitan, jer su to samo “skuže i isprike” izvođača radova budući Kneževa palača ima svoj odvojeni ulaz.
Ali, Kalmeta je onda otkrio kako je posao prodaje suvenira dobila braniteljska zadruga koja “taj prolaz u kojem je bio ilegalni WC i mjesto gdje su korištene i ostavljane šprice, uredno održava”. Lokaciju im je dodijelio – Narodni muzej! To bi značilo da nam je ravnateljica Renata Peroš jednostavno – lagala!
Uzalud smo je pokušavali nazvati i provjeriti je li i zbog čega obmanula javnost, s kakvim je ovlastima “sklopila posao” i zbog čega nije našla za shodno raspisati javni natječaj, ali ravnateljica Peroš se na bezbrojne telefonske pozive nije javljala. U Zadarskoj županiji, koja je vlasnik i osnivač Narodnog muzeja, su nas uputili na Ivana Šimunića, pročelnika za duštvene djelatnosti, ali i predsjednika Upravnog vijeća Narodnog muzeja.
– Ne, ni na jednoj sjednici UV o tome nismo razgovarali niti je to ikada bila točka našeg dnevnog reda. Riječ je o imovini Grada Zadra kojom ne upravlja niti Zadarska županija niti Narodni muzej kojemu je Zadarska županija osnivač. Kada je županijska uprava u pitanju, mogu vam navesti kako mi to radimo na primjeru Kazališta lutaka koje također daje u najam prostore i uredno za to raspisuje javne natječaje i potom s izabranim ponuditeljem sklapa ugovore, izjavio nam je pročelnik Šimunić i tako lagano vratio “ringišpil” prema Gradu Zadru.
Iz Šimunićevih riječi se nametnuo zaključak da gradske službe ne znaju što se događa s njihovim prostorom i na koji se način dobivaju javne površine. Igra skrivača je ipak završena: mada tamo radi nekoliko branitelja, prodaju suvenira u atriju nije, kako je to rekao Kalmeta, dobila braniteljska zadruga, a ugovor o tom poslu s privatnom tvrtkom “David i Jošua” iz Nina u vlasništvu Tadijane Burčul, potpisala je, suprotno od onoga što kaže pročelnik Šimunić, ravnateljica Renata Peroš! Naravno, bez pretjerane želje da to javno i prizna, ali i bez ikakvog javnog natječaja.
Ugovor je potpisan još prošle godine, postoji i aneks tog ugovora, definiran je rok za prodaju suvenira i bižuterije do listopada ove godine po cijeni od 5.000 kuna, ali u ugovoru postoji i članak po kojemu će se prodavači povući ukoliko to budu zahtijevali bilo kakvi građevinski zahvati u Providurovoj palači.
Pokušali smo stupiti u kontakt i s gospođom Burčul, ali je njezin mobilni telefon objavljen na stranicama Poslovne Hrvatske operater isključio iz mreže.
BRANITELJSKA ZADRUGA: Uhvatili ste se miša, a slonovi vam promiču!
Kontaktirali smo i jednog od članova braniteljske zadruge za koju se pretpostavljalo da radi u atriju Providurove palače, ali je on pojasnio da tamo ne radi zadruga nego privatna tvrtka.
– Uhvatili ste se miša, a slonovi vam promiču! Kome smeta što nekoliko branitelja prodaje suvenire i hrani svoje obitelji? Ma to što pričaju iz Plotera je samo izlika za eventualna kašnjenja s rokovima. Duca je radio na Kneževoj palači velike zahvate, pa mu nije trebao ulaz kroz Providurovu palaču. Uostalom, ako i kada bude trebalo, suvenire je lako maknuti i oni će biti maknuti, rekao nam je dobro upućeni član braniteljske zadruge.
U atriju Providurove palače zatekli smo D.M. koji vodi posao prodaje suvenira u koji je očigledno uložen popriličan novac, što ga dovodi u nezgodan poslovni položaj.
– Svjestan sam toga da generacije Zadrana čekaju na obnovu Kneževe palače i ni na kraj pameti mi ne pada biti prepreka toj obnovi, rekao nam je D.M. spreman prihvatiti sve potrebe i sugestije Grada Zadra.
Izvor: Zadarski.hr/ZDanas
