Marin Tomasov jedna je od najboljih Rijekinih akvizicija, u prošloj godini zabijao je 19 puta i od jednog zaboravljenog nogometaša, utopljenog u drugoligaškom Münchenu 1860, prometnuo se u ozbiljnog kandidata za nacionalnu momčad. Naravno, ako Ante Čačić nije zlopamtilo, jer mu je jednom Marin Tomasov “pobjegao iz autobusa”. I zato ću najprije poslati poruku izborniku: “Ante, trebaš li dobrog krilnog napadača, i jesi li ga zauvijek prekrižio, nakon što je nestao iz Dinama?”.
Marin Tomasov je s Pašmana i najprije smo morali razgovarati o berbi maslina i maslinovu ulju. Maslina nije ostala neobrana, i u kući Tomasovih uskladišteno je 400 litara prvoklasnog ulja. Tek kada se pohvalio svojim maslinarstvom, mogli smo o nogometu.
U Hajduku ga nisu prepoznali, što i nije neka novost, iz Dinama je pobjegao, u Münchenu 1860 nije ostvario neku karijeru, i tek je u Rijeci progovorio. I to vrlo glasno. Što se događalo s Tomasovim svih tih godina? Njegov talent mi je zaokupio pozornost, nakon što je, još kao igrač Hajduka, odigrao fintu u maniri legende AS Rome Brune Contija…
– U Hajduku sam se sudarao s čestim promjenama trenera, svaki od njih je imao svoju filozofiju. Zapravo, nije bilo pravih trenera, oni su se samo “lažno” predstavljali kao stručnjaci. Ipak, s Hajdukom sam osvojio Kup, što pored Dinama nije mala stvar. No, od tri Hajdukove godine, jedva bih mogao sastaviti jednu kvalitetnu sezonu. No, kada je trebalo produljiti ugovor, zakvačili su se doktor Paladino i moj menadžer Reno Sinovčić. Trebao sam odraditi još nekoliko mjeseci u Hajduku i preseliti se u Borussiju Mönchengladbach. No, kada Hajduk nije tri mjeseca isplatio plaću, moj menadžer je slučaj dao na arbitražu i dobio sam papire. Pravac Dinamo, rekao je Sinovčić. No, vjerojatno je moj dragi Reno tražio više novca, jer, nikad mu nije dosta. I Dinamo mi je propao. I u Münchenu se za 2,5 godine promijenilo šest trenera, a ceh sam platio ja…
Ante Čačić je tada bio trener Dinama i čini mi se, veselio mi se. No, nakon deset dana Dinama – nestao sam, baš toga jutra kada smo trebali poći na pripreme. No, u šest ujutro moj me menadžer skupio u hotelu i – pravac München.
Rijeka je, kaže Tomasov, bila najbolji potez u karijeri. U klubu je bolje nego što se govori…
– Primanja su redovita, ne trebaš misliti ni na što, samo igraj nogomet! Danas, nitko sretniji od mene, uživam.
Vaša statistika čini vas legitimnim kandidatom za reprezentaciju?
– Naravno da razmišljam o tome, jer da netko drugi ima moju statistiku, ne bi došao pod znak pitanja. Ali, ne želim se gurati preko novina, želim reprezentativni dres zaslužiti i reći Čačiću: “Eto me opet…”.
* Legitimno je Rijeka i kandidat za naslov prvaka. Ima li kapacitet?
– Ima, iako prečesto gubimo od tzv. malih momčadi. Inter nam je dvaput pobjegao ispod noža, Slaven Belupo također, no stvari se mogu popraviti, mnogo je bodova u igri.
* Možda igrate previše defenzivno?
– Hm, defenzivno? Nismo li drugi na ljestvici? Nismo li nakon Dinama zabili najviše golova? Imam puno lopti, ponekad se možda nesvjesno povučemo…
* Kada se govori o naslovu prvaka, govori se o Dinamu i Rijeci. Ima li Hajduk uopće izgleda za proboj na vrh?
– Nema, i treće mjesto Hajduka je iznenađenje. Da nemaju tako kvalitetnog trenera, ne bi bili tako visoko.
* Koji vam napadači imponiraju u HNL-u?
– Bezjak i Balaj. Ne zato što su moji, već zato što su zaista dobri.
* Pjaca i Vlašić?
– Osciliraju, kao i svi mladi igrači. Vlašić? Kad ga gledam, kažem odličan igrač. Ali, protiv Rijeke ga uopće nisam vidio. Ili Pjacin gol u Osijeku, to je bilo savršenstvo. Ali, dao je samo jedan gol, ni njega nisam vidio protiv nas.
Za kraj sam ostavio sitnu provokaciju…
* Što će Marin Tomasov raditi 14. svibnja ove godine?
– Bit ću na šampionskom vatrometu na riječkom Korzu…
Juatrnji list/ZDanas
