Na konferenciji HND-a u povodu Svjetskog dana medija održanoj u zagrebačkom Novinarskom domu Leković je kazao da su govor mržnje i napadi na novinare povezani. Naglasio je i da su novinari mete govora mržnje, ali i da neki od njih, a naročito oni koji misle da su novinari samim time što objavljuju nešto u medijima, ponekad i sami šire govor mržnje.

Ne kažnjava se

Leković je istaknuo i da su brojne međunarodne organizacije primijetile da Hrvatska ima vrlo jasno definirane zakonske odredbe o govoru mržnje, ali se često događa da se ekletantan govor mržnje na kraju zapravo ne kažnjava.

“Naprosto, kao da postoji nekakav prešutni dogovor u hrvatskom društvu da ono što se ne bi smjelo događati – događa se bez ikakvih problema. S druge strane, sužava se prostor slobode novinara koji profesionalno rade svoj posao”, istaknuo je Leković dodajući kako su brojne međunardne organizacije i institucije u svojim izvješćima prošle godine pokazala da Hrvatska propada na ljestvicama novinarskih sloboda, odnosno slobode medija.

“Kada uzmete u obzir da je Hrvatska jedna od članica Europske unije, onda je jasno da je Hrvatska uz Poljsku i Mađarsku jedna od najgorih na tom području – situacija je lošija nego u nekim zemljama koje nisu članice EU nego su još u fazi priključenja. To nije nikako dobro, s time da je s područja jugoistočne Europe, odnosno s područja bivše Jugoslavije, Hrvatska najviše nazadovala” zaključio je Leković.

Ne treba na sve reagirati

Odvjetnica Vesna Alaburić i suradnica HND-ova Centra za zaštitu slobode istraživanja govorila je o definiciji govora mržnje i treba li svaki govor mržnje biti kazneno djelo.

“Ono što je navedeno u preporuci Ministarskog odbora Vijeća Europe jest ono što se smatra univerzalno prihvatljivom, točnom i potpunom definicijom govora mržnje. Govor mržnje je oblik izražavanja kojim se šire, raspriruju, potiču i podržavaju rasna mržnja, ksenofobija, antisemitizam ili drugi oblici mržnje temeljeni na netoleranciji uključujući i netoleranciju izraženu u obliku agresivnog nacionalizma i etnocentrizma te diskriminacija i neprijateljstvo prema manjinama, migrantima i osobama imigrantskog podrijetla”, rekla je Alaburić.

Istaknula je i kako smatra da svaki govor mržnje nije kazneno djelo te istaknula kako Državno odvjetništvo ne treba reagirati na svaki oblik ili prijavu govora mržnje u medijima navodeći primjer fotomontaže Željke Markić objavljene u Novostima, ali i fotomontaže Milanke Opačić s četiri čirilična slova S na majici koji su objavili neki mediji.

Politički komentar

“Moj bi odgovor bio sljedeći – prilog Novosti s Željkom Markić nije govor mržnje nego je politički komentar. S hitlerovskim brčićima dato je na znanje da autori smatraju da je riječ o nacističkim, fašističkim stajalištima za razliku od fotomontaže s Milankom Opačić s četiri S na majici gdje se zapravo izravno aludira na njezino nacionalno porijeklo. I isključivo zbog nacionalnog porijekla se nju svrstava u grupu državnih neprijatelja, odnosno četnika. Njezino političko djelovanje u Hrvatskoj ne daje apsolutno nikakvu osnovu za takvu političku kvalifikaciju i zato se tu, po mojem mišljenju, radi o govoru mržnje”, zaključila je Alaburić.

U raspravi nakon izlaganja, novinar Indexa Ilko Ćimić naglasio je kako u posljednje vrijeme desne udruge te desni politički centar zloupotrebljava samu prijavu govora mržnje.

“Riječ je o obmanjivanju javnosti tako da se bilo koja kritika proglašava zapravo govorom mržnje”, naglasio je Ćimić tijekom rasprave.

Četiri slučaja

Naime, novinar Indexa podsjetio je također na slučaj Markić-Novosti, gdje je njena udruga iskoristila prijavu govora mržnje kako bi dodatno stigmatizirala sve one koji kritiziraju aktualne političke i društvene događaje, a čije su kritike različite od njihova desno-konzervativnog svjetonazora.

Drugi slučaj tiče se Olivera Frljića kojeg se optuživalo za govor mržnje zbog njegovih predstava i stajališta. Treći je slučaj pismo predsjednice Kolinde Grabar Kitarović u odgovoru saborskom zastupniku Miloradu Pupovcu gdje se ona zapravo “obračunava” s kritičarima njene političke opcije. Iz tog pisma predsjednice moglo se zaključiti da su novinari i javne osobe koje su pod udarom desnih ekstremista zapravo dobile što su tražile.

“Posljednji slučaj je onaj kada je Ministarstvo branitelja iskoristilo svoju moć institucije te optužilo Matiju Babića za govor mržnje zbog posta na privatnom Facebook profilu iako se radilo o prvenstveno kritici dijela braniteljskih udruga koje se aktiviraju u političke svrhe kao kod slučaja šatora u Savskoj, splitskih prosvjeda u Splitu te posljednji na Savici gdje se maloljetnicama prijeti krvlju”, rekao je Ćimić dodajući da se nakon takvih optužbi o govoru mržnje događa gotovo uvijek isto.

Kritičari, javne osobe i novinari nađu se pod udarom ekstremista koji prijete smrću i fizičkim nasiljem. Lažno prijavljivanje “govora mržnje” zamjenilo se sintagmu “mrzi sve hrvatsko”, no rezultati su isti – huškanje pojedinaca na nasilje prema tim osobama.

Lažne prijave govora nasilja za dodatno stigmatiziranje kritičara

Odvjetnica Alaburić naglasila je kako lažna prijava govora mržnje nije kazneno djelo niti se to može tako okarakterizirati. No, može se, smatra odvjetnica Alaburić naglašavati kako se radi o svjesnom obmanjivanju te da postoji razlika između govora mržnje te govora iz mržnje te navela nekoliko primjera iz političkog života odnosno međusobnih optužaba političara.

“Ovdje je ipak riječ o tome da ovo rade državne institucije, konkretno Ured predsjednice i ministarstva. Oni imaju pravne službe te bi morale znati prije pisanja priopćenja od vlastitih pravnih službi da ne stoji optužba za govor mržnje. No, te institucije u želji da se obračunaju, namjerno to rade. Stigmatiziraju se kritičari, a krajnji rezultati jesu primanje ozbiljnih prijetnji smrću te prijetnje fizičkim nasiljem. To je cilj. “, rekao je na kraju Ćimić.

Huškanje ministra

Goran Borković, glavni urednik portala Forum.tm, kazao je kako su oni najviše napada dobivali preko mailova upravo kada je napade na njih nahuškavao ministar Hasanbegović.

“Kada vas naziva svakojakim imenima, on otvara sezonu lova na novinare koje je etiketirao. Mi smo dobili 25 pisama i na kraju sviju je stajalo: Za dom spremni, komunističko govno i slično. Pročitaš i baciš u smeće! Iskoristili smo također i činjenicu da je ravnateljica Hine dobila pismo i pokušali smo javnost osvijestiti što se događa te odličili prijaviti slučaj policiji. Pola sata čekanja, 15 min zapisnika, doviđenja i doviđenja. Gubiš vrijeme, ali ipak ti se čini normalno da pokušaš nešto napraviti. Država se zainteresirala, ministar policije je bio prisiljen reagirati. Tri policijaca su došla kod mene doma, zatekli su mog sina. Nakon toga sam otišao ponovo na policiju i ponovo dao iste izjave. Prijetnje na FB redovito sam prijavljivao FB, ali dobivao sam same generičke mailove. Gdje živiš govno srpsko – ako takva izjava nije problem za FB administratore, onda ne znam. Ja ne znam kako se borit protiv toga, osim na način da se nikome ne zamjerite, ali to onda nije novinarstvo” kazao je Borković.

100 prijava

Na konferenciji, održanoj uz potporu Veleposlanstva Kraljevine Norveške, Ema Tarabochia kao istraživačica na projektu “Platforma za zagovaranje medijskih sloboda i sigurnosti novinara na Zapadnom Balkanu iznijela je podatke o sudskim postupcima protiv novinara.

Prema podacima, u prvom tromjesečju ove godine pred sudovima se vodilo 100 predmeta protiv novinara – 11 za uvredu, 17 za teško sramoćenje, 69 za klevetu i tri za sva tri navedena kaznena djela. Istaknuto je i kako su 2015. i 2016. riješena 73 postupka – u samo 10 slučajeva donesena je osuđujuća presuda protiv novinara – u prosjeku svaki sedmi novinar osuđen za djelo za koje se teretio. Navedeno je i kako se tijekom 2016. vodio 691 postupak protiv novinara, odnosno nakladnika.

ZDdanas/Index.hr