Zadranin Vedran Miočić-Stošić vlasnik je automobila ford fusion na kojemu se nalaze pločice MG100616GM. To su njegove privatne pločice koje je sam računalno dizajnirao, izradio i postavio na svoj automobil, njegovo pomoćno sredstvo za kretanje.

Prvotno je odjavio vozilo, vratio službene registracijske pločice koje je do tada koristio te dana 10. lipnja 2016. godine odlučio da će kao živi čovjek svojom slobodnom voljom koristiti pločice u svom vlasništvu na svim pokretninama u svom vlasništvu, te se slobodno kretati po svim prometnicama za svoje privatne potrebe, o čemu je službeno obavijestio Policijsku upravu zadarsku.

Privatne pločice na automobilu temeljene su na “Objavi o nepostojanju osobe”, dokumentu kojim je raskinuo sve fiktivne, imaginarne, izmišljene veze između njega i fiktivnog entiteta – države.

Radi se o vjerojatno najvećem obliku građanskog otpora u Hrvatskoj koji je do sada bio prilično nepoznat mada njegov slučaj nije jedini.

Nije izveden naprečac, ishitreno i impulsivno, već je dio dobro razrađenog plana temeljenog na „univerzalnom ljudskom pravu živog čovjeka“ na kojeg se, ako to on odluči te se zakonski prema državi tako i deklarira, od tog trenutka zakoni više ne odnose. Pravno gledajući, sve fizičke osobe su tvrtke, a kako je to i država, ovdje se, tvrdi Miočić-Stošić, radi o svojevrsnom raskidu ugovora.

– Pojava ljudi koji su se počeli deklarirati prema državi kao živi ljudi postoji već neko vrijeme u svijetu, međutim po mojim saznanjima “Objava” je jedinstveni dokument.

Do njega se došlo istraživanjem nekoliko godina kojim se osmislio način kako da čovjek preuzme nazad suverenitet nad svojim životom, ostvari svoju slobodu te se zaštiti od “države” koja sredstvima prisile porobljuje ljude na sve moguće načine, istovremeno se obavezujući da pritom neće drugom živom čovjeku ni njegovoj imovini činiti štetu – kaže Miočić-Stošić i nastavlja:

– Jedni od pionira ove priče u Hrvatskoj su Dražen Kasalo iz Solina (kontrolauma.org) i Vladimir Perić Valter iz Zagreba (zvono-istine.org) koji su osmislili “šprancu” koju svaki čovjek može iskoristiti ili je doraditi po svom nahođenju. Koncept je zapravo vrlo jednostavan. Ako pažljivo pročitate, zakoni se odnose samo na fizičke osobe, ne na čovjeka!

“Republika Hrvatska” d.o.o. putem rodnih listova kreira fizičke osobe-tvrtke, time ima nad njima nadležnost jer je njihov vlasnik, te putem zakona (čitaj:ugovora) s njima posluje na način da im propisuje koja su njihova prava, obaveze i sl.

Na taj način sistem, tj. ljudi koji ga provode, jer sistem ne postoji već je samo mentalni koncept, imaju “legalnu podlogu” kako porobiti čovjeka u svakom pogledu njegova postojanja, iz tko zna sve kojih psihopatskih razloga. Čovjek tada, indoktriniran na sve moguće načine, nesvjesno prihvaća igru i upada u žrvanj, doslovno postaje gorivo koje svojim pristankom pokreće nečiju mašinu.

I tako stoljećima, “civilizacija” se fino razvija do današnjeg trenutka kada se, globalno gledajući, doslovno potiče kaos, destrukcija, ratovi, krize i – poslovanje! Cijeli svijet je prihvatio “igru”, a netko nad ovim konceptom ima franšizu (proučite: Justinijanska obmana).

E sad, pravo porobljavanje nije u tome što nas “sistem tlači”, već u tome što se čovjek na individualnoj razini identificira s fizičkom osobom i time predaje nadležnost nad svojim životom nekom drugom, nesvjestan da je prevaren.

Upravo tu po meni leži poanta priče, čovjek treba prvenstveno sebi osvijestiti tko je u duhovnom i fizičkom smislu, koje su mu mogućnosti i potencijali, koja su njegova prirodna prava, to je određeni put samospoznaje… Čovjek danas previše djeluje iz pozicije uma, ega, a premalo sluša svoje srce. Ja sam odlučio preuzeti odgovornost za svoj život u svoje ruke i graditi odnose s drugim ljudima i svojom okolinom na konstruktivan način – objašnjava Miočić-Stošić.

Po struci diplomirani arhitekt, inače i aktivni sudionik zadarske glazbene alternativne scene gdje je poznat pod nadimkom “Gumeni”, Vedran Miočić-Stošić temeljem “Objave” godinu je dana neometano vozio auto sa svojim pločicama, dok ga zbog prilično benignoga prometnog prekršaja u Biogradu nije zaustavio policajac.

Priveden je u Policijsku postaju Biograd, oduzete su mu privatne pločice, poslan mu je Obavezni prekršajni nalog, te će zbog ručno izrađenih tablica MG100616GM dobiti i puno ozbiljniju – kaznenu prijavu – Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru zbog krivotvorenja isprava.

S obzirom na to da u cijelom slučaju policija ignorira postojanje “Objave” i njenu pravomoćnost, on želi izići u javnost. Tvrdi da mu je načinjena šteta i – želi tužiti policajca koji ga je priveo.

– Vozio sam baku u Biograd na pregled u Bolnicu, kad smo se vraćali skratio sam put, skrenuo sam u suprotnom smjeru od dozvoljenog i priključio se na magistralu, a da pritom nisam nikom načinio štetu niti ikog doveo u opasnost.

Zaustavio me policajac na motociklu i uredno sam stao. Zatražio sam ga da mi se predstavi što je dužan po zakonu, on je to odbio inzistirajući na mojim dokumentima. Tada sam mu dao na uvid “Objavu o nepostojanju osobe” i “Obavijest o privatnim pločicama”, te mu pokušao objasniti tko sam, koja su moja prava, te da mi “ne poslujemo” jer postojanjem “Objave” on nema nadležnost nada mnom.

Nakon što je nazvao u postaju, vratio se i pod prijetnjom prisilnog privođenja ako se oglušim, zatražio od mene da krenem za njim u postaju. Još jednom sam mu pokušao mirno objasniti da time direktno krši odredbe “Objave” te mi čini štetu koju će naposljetku platiti, ali on je i dalje ignorirao to što govorim.

S obzirom na to da je sa mnom u autu bila moja baka, nisam inzistirao dalje na pojašnjavanju i krenuli smo za njim. Tokom cijelog postupka taj čovjek u ulozi policijskog službenika mi se nije htio predstaviti govoreći kako ću sve što tražim dobiti na kraju. Pa tako i na kraju, kad mi je predavao zapisnik na kojem je stajao broj njegove službene značke i vlastoručni potpis iz kojeg se ne može iščitati njegovo ime i prezime, opet sam ga ljudski zatražio njegove podatke na što je on odgovorio da se obratim MUP-u i da su mi oni to dužni dati – kaže Miočić-Stošić.

Sve što mu se stavlja na teret odbacuje, kao i prijetnju kaznenom prijavom za krivotvorenje pločica, jer on – objašnjava – nije krivotvorio službene pločice, njih je vratio nadležnom tijelu, već je na svoje privatno auto stavio svoje privatne pločice, u dobroj namjeri o tome ih obavijestio radi lakšeg raspoznavanja, dakle ovdje se radi o oduzimanju privatne imovine.

– Zadarskoj policiji uputio sam zahtjev za dostavu osobnih podataka policijskog službenika na kojeg sam dobio odgovor od načelnika PU zadarske Nevena Paškalina koji kaže da je u postupku provjere mojih navoda utvrđeno da se policijski službenik meni predstavio dajući mi svoju službenu iskaznicu i značku na uvid! Pa zar bih ja policiji slao zahtjev za njegovim podacima da se on meni kako tvrde predstavio?!

Nadalje, i dalje se ignorira postojanje pravomoćne “Objave” te se očituju da nisu ustvrdili nikakve nezakonite radnje s njihove strane. Očito je kako se ovdje radi o slučaju gdje se ljudi koji provode zakone iza tih istih kukavički skrivaju, jedan drugoga štite, dok čine štetu ljudima nad kojima te zakone provode. Zato ovim putem javno pozivam čovjeka koji me je priveo da se ponese časno i stane iza onoga što je napravio te mi dostavi svoje podatke kako bi i meni kao čovjeku omogućio pravo da časno iznesem svoje argumente.

U međuvremenu stigao mi je Obavezni prekršajni nalog s ukupno zaračunatim iznosom kazni od 3100 kuna na kojeg sam načelniku PP Biograd Ivici Stipanoviću odgovorio opomenom pred tužbu s iznosom od 5700 kuna.

Na moju opomenu taj čovjek šalje odgovor u kojem je očito da se od provedbe tog naloga neće odustati stoga sam ga daljnjim dopisom obavijestio da ću ga tužiti za svu štetu koju mi je načinio obračunatu po cjeniku „Objave“ i to pri Arbitražnom sudu pravde Udruge “Čovjek”, koji je nadležan u slučaju kršenja “Objave”.

Svatko tko prekrši “Objavu” svojevoljno pristaje na ugovorni odnos adhezijskog karaktera sa mnom čime pristaje nadoknaditi mi načinjenu štetu. Stoga pozivam sve ljude koji rade kao zaposlenici u državnim institucijama da ne ignoriraju “Objavu” kako u budućnosti ne bi dolazilo do ovakvih neželjenih situacija.

Ja sam u međuvremenu opet izradio svoje privatne pločice i ponovo sam na cesti, dok putujem ponašam se odgovorno i svim ljudima želim samo dobro – objašnjava Miočić-Stošić.

Pitamo ga, nije li “koncept živog čovjeka” zapravo provedba anarhističkih ideja u (pravno) djelo kao organizirani oblik subverzije sistema, oživotvorenje hipijevskih ideja mira i nenasilja prema bližnjem iz šezdesetih godina ili jednostavno – najžešći oblik građanskog neposluha do sada?

– Ovo se možda može nazvati nekom vrstom građanskog neposluha, ali građani su osobe, a ovdje se radi o živom životu! Gandhi se borio građanskim neposluhom tako što je odbijao izvršavati naredbe, ali što da su imali valjani dokument u kojem stoji da se to što im je netko nametnuo jednostavno na njih ne odnosi? To je ta priča. Za mene je tužno da smo mi živi ljudi u ovom civilizacijskom trenutku sveli svoje postojanje na Zemlji na – poslovanje. Čovjekov potencijal je miljama iznad toga.

‘Objava’ predana na dvadesetak adresa

“Objavu o nepostojanju osobe” Vedran Miočić-Stošić predao je direktno na pisarnicu 6. svibnja 2016. godine PU zadarskoj kao i na još dvadesetak kako državnih tako i lokalnih institucija počevši sa Vladom RH, s rokom od 30 dana da tu objavu pobiju.

U njoj se navodi da je on živi čovjek, živi izvor neograničenih i neotuđivih prava, duša utjelovljena u živom biološkom ljudskom tijelu muškog spola, suveren u svom postojanju. Objavu niti jedna institucija u tom roku nije pobila, čime je, tvrdi Miočić-Stošić, postala pravno važeća.

U Objavi je naveden i paragraf u kojemu se potanko navodi cjenik plaćanja penalizacije svima koji pričine neku štetu, uskrate slobodu i ograniče prava živom čovjeku Vedranu Miočiću-Stošiću.

Ograničenje kretanja zaračunava se 400 kuna, prijetnje 750 kuna, pa sve do nasilnog oduzimanja života – 100 milijuna kuna…

Što ako se u prometu dogodi – prometna nezgoda?

Ako ja nekoga oštetim, ja se obavezujem i spreman sam čovjeku namiriti nastalu štetu. Inače, po važećem zakonu njemu svu štetu nadoknađuje Hrvatski zavod za osiguranje.

Poanta je da se svi skupa ponašamo odgovorno dok smo na cesti. Pravo na kretanje je neotuđivo, ja sa svojim pomoćnim sredstvom za kretanje slobodno putujem, ja nisam u prometu, dakle – ne poslujem.

 

Jutarnji/ZDanas