Novi val rasprodaje dionica i valuta zadesio je tržišta posljednjih dana, a strah ulagača da bi se kriza u Turskoj i Argentini mogla preliti na veći broj tržišta u nastajanju, te time ugroziti globalni rast, nije mimoišao ni europske burze. U srijedu je burzovni indeks u Hong Kongu pao 2,6 posto, najviše u posljednjih 11 tjedana, u Indoneziji je potonuo 3,8 posto, najviše u dvije godine, dok je burza u Saudijskoj Arabija pala 3,1 posto. Istodobno, dionički index 24 zemlje regije, MSCI Emerging Markets, od početka godine pao je za oko deset posto.
Dodatno su oslabile i trenutačno najranjivije valute, južnoafrički rand, indonezijska rupija, indijski rupi…, a u srijedu su pali i glavni europski burzovni indeksi, od FTSE-a (jedan posto) i DAX-a (1,4 posto) do CAC-a (1,5 posto). Danas je stanje na tržištima malo mirnije, ali ulagači ostaju vrlo oprezni. Dodatno ih je obeshrabrio pad BDP-a u Južnoj Africi, čime je zemlja ušla u recesiju prvi put nakon 2009. godine, ali s osobitom pozornošću prati se razvoj trgovinskog rata između SAD-a i Kine. Pritom se izglednim smatra da bi SAD do petka mogao uvesti carine za dodatnih 200 milijardi dolara vrijednih kineskih proizvoda.
Raste dug u dolarima
Kako je stanje na tržištu sve nesigurnije, ulagači se više okreću dolaru i time dodatno otežavaju situaciju zemljama s tržišta u nastajanju. Dug denominiran u dolarima raste, dok cijene sirovina, osobito nafte, padaju. Niske kamatne stope na razvijenim tržištima od početka financijske krize potaknule su mnoge ulagače da veće prinose potraže u zemljama u razvoju. Povećanjem kamatnih stopa u SAD-u ulagači su se počeli vraćati starim tržištima, a domaće slabosti zemalja poput Turske i Argentine samo su ubrzale taj proces. Pojedini ekonomisti upozoravaju da bi poremećaj na tržištima u nastajanju mogao biti sličnih razmjera kao onaj s kraja 1990-ih godina kada je stezanje monetarne politike bivšeg prvog čovjeka Federalnih rezervi Alana Greenspana izazvalo seriju kriza diljem zemalja u razvoju. Koliko je to izgledno?
Lukman Otunuga, analitičar brokerske kuće FXTM, kazao je za Guardian da je protekli dio tjedna bio vrlo neugodan za većini broj zemalja s tržišta u nastajanju te da ulagači sadašnji pritisak počinju uspoređivati s Azijskom krizom iz 1997. godine. Kada je riječ o globalnom rastu, Christophe Barraud, ekonomist pariške brokerske kuće Market Securities, primjećuje da je “sve više signala koji upućuju da će idućih mjeseci doći do usporavanja”.
Pad valuta vodi povećanju uvoznih troškova i inflacije, a nastojanje centralnih banaka da to spriječe dizanjem kamatnih stopa može imati negativan utjecaj na rast ekonomije. S druge strane, mnogi ulagači i ekonomisti ipak ne vide veće rizike za stabilnost globalnog financijskog sustava i rast BDP-a. William Jackson, glavni ekonomist za nastajuća tržišta u Capital Economics, kazao je da veći rizik predstavlja usporavanje rasta u SAD ili Kini. On smatra da sadašnja nestabilnost na tržištu neće poprimiti širi makroekonomske razmjere. Međutim, rizik da se zaraza krize proširi raste.
“Osjetljivih pet”
Grupu zemalja koju potresa svaki odljev kapitala, Morgan Stanley svojedobno je nazvao “osjetljivih pet”, a u nju spadaju Turska, Južna Afrika, Indija, Brazil i Indonezija. Visoki deficiti na računu platne bilance i politička nestabilnost kod kuće vrlo su krhko tlo za bijeg kapitala, pa su i valute tih zemalja vrlo podložne snažnijoj deprecijaciji. Uz rast kamatnih stopa u SAD-u, posljednjih mjeseci okolnosti su se pogoršale i na političkom planu, uključujući i strah od eskaliranja trgovinskog rata između SAD-a i Kine. No, kriza se nije zadržala na ‘osjetljivih pet’ već se širi i na brojne druge zemlje, uključujući Argentinu čija Vlada trenutačno pregovara s MMF-om oko programa pomoći od 50 milijardi dolara. Predsjednik zemlje je u utorak predstavio prognam štednje, priznajući da je zemlja prisiljena zatražiti pomoć nakon kolapsa pesoa; valuta je izgubila 50 posto vrijednosti, unatoč tome što je središnja banaka podigla kamatne stope na 60 posto.
Posljednji podaci Instituta za međunarodne financije pokazuju da je dug zemalja s tržišta u nastajanju, uključujući Kinu, u posljednjih deset godina porastao s 21 bilijun dolara, ili 145 posto BDP-a, na 63 bilijuna ili 210 posto BDP-a. Kako standardne slabosti koje utiru put u valutnu i bankarsku krizu upravo su visoka zaduženost povezana s kreditnim bumom kod kuće, zatim slab bankarski sektor, proračunski deficit, visoki minus na tekućem računu platne bilance, visoka kratkoročna zaduženost u stranoj valutu te nedovoljne devizne rezerve. U idućoj, kao i u 2020. godini, kada im stižu velike obveze, procjenjuje se da će mnoge zemlje u nastajanju imati teškoća u ispunjavanju svojih obveze.
U najtežoj situaciji su Turska i Argentina, ali visoke dvostruke deficite, proračuna i platne bilance, koji premašuju pet posto BDP-a, imaju i Brazil, Indija, Indonezija, Južna Afrika…
Izvor: Jutarnji list
