Ne može nam nitko ništa. Ja odlučujem o gradskom novcu za kulturu. Predsjednica sam povjerenstva. Ti mili odlučuješ o županijskim novcima za kulturu. Predsjednik si povjerenstva. Ti si još u Kazalištu lutaka. U Ogranku DHK, ono jest kao tajnik ali bez tebe se ne može… da ne budem vulgarna. U Ogranku MH imaš onog svog urednika kojeg si postavio, onog znanstvenika. Za malo nam je izmakla Knjižnica. Sami smo se predložili, pa što. Koliko si ti samo tako nagrada dobio. Sad smo si ispredlagali novce za tvoja sabrana djela. To i jesu sabrana djela. Sabirao si od kog si stigao. Pa što ti mogu, i ja sam prepisala pa što. Mi smo Alfa i Omega kulture ovoga grada. Kad našem sinu priredimo tvojih 200 knjiga, ma koji to tata ima iza sebe 200 knjiga. Dobro ti je to: Malo piši, malo prepiši, malo će ti i Bog dati. Dobro ono je ti si prepisao … ali ti zato nitko ne može reći da si nenačitan iako si samo sa Srednjom školom, a ja brza doktorica. A ovi što su pokradeni trebaju biti sretni što si ti uzeo upravo njih od toliko drugih. To im je potvrda vrijednosti. Ne libiš se niti od čega, zaustavljati rodbinu protivnika, prijatelje, pisati pisma Udrugama u kojima su članovi, zaustavljati ih svugdje da ne objavljuju, izmišljati im bolesti da odvojiš ljude od njih. Dobra ti je ona kako se za vrijeme Jugoslavije tvoje ime nije smjelo javno niti izgovoriti. Lijepu si pjesmu napisao našem Goranu Babiću. Vas ste dva bili k’o palica i bubanj. A ti dežurni pjesnik Doma JNA. Onda si kao što i sada činiš otvarao svaki kulturni kokošinjac našega grada. Kažem ti mili, ne može nam nitko ništa, mi smo Alfa i Omega ovoga grada.

Nikola Šimić Tonin