Troškovi otpuštanja radnika najviši su u zemljama zapadne Europe pa poslodavci najviše otpremnine i ostale troškove kod otkaza plaćaju u Belgiji, Švedskoj i Nizozemskoj.
Otkazi su skupi i u Italiji i Austriji pa poslodavci u tim i zapadnoeuropskim zemljama u prosjeku plaćaju otkaz čak dvostruko više od ostalih poslodavaca u srednjoj Europi.
Niži troškovi otpuštanja tako idu u prilog konkurentnosti srednjoeuropskih zemalja, među kojima su najskuplji otkazi u Bugarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj.
Hrvatska i Slovenija svrstale su se među zemlje s nižim troškovima otpuštanja, ali ipak daleko od Latvije, u kojoj je trenutno najjeftinije otpustiti radnika.
Europa: jaka regulativa
Pokazalo je to istraživanje konzultantske tvrtke Deloitte i belgijskog odvjetničkog društva Laga, koje daje komparativni pregled troška otpuštanja u 22 europske zemlje.
U istraživanju se radila analiza najbolje zakonske prakse kod pojedinačnog otpuštanja radnika koji imaju ugovore o radu na neodređeno vrijeme.
Konzultanti Deloitta ističu kako je istraživanje ustvari potvrdilo da u cijeloj Europi nije jednostavno otpustiti radnike jer zakonska regulativa postavlja poslodavcima niz ograničenja i tako proces otpuštanja čini vrlo zahtjevnim. Osim toga, sudska praksa je pokazala da otpušteni zaposlenici tužbama vrlo često uspijevaju ishoditi vraćanje na posao.
Ustupak poslodavcima
– S obzirom na ekonomsku situaciju u eurozoni, velik broj zemalja je izmijenio ili je u postupku izmjena propisa koji se odnose na otpuštanje radnika. Za razliku od nekih europskih zemalja, Hrvatska u krizi nije pristupila izmjenama zakonskih odredbi o otkazivanju – ističe Sonja Ifković, direktorica u Odjelu poreznog savjetovanja Deloittea.
Zbog krize su znatno lakše otkazivanje od ove godine uvele Italija i Španjolska, međutim, nove zakonske odredbe na snazi su tek nekoliko mjeseci pa je premalo vremena za detaljnije analize o učinku takvih promjena. Italija je, primjerice, smanjila troškove otpremnina, koje su bile među najvećima u Europi, dok je Španjolska omogućila poslodavcima lakše otpuštanje zbog poslovnih razloga koji su proteklih godina vrlo često uvjetovani krizom.
Novi propisi koji su na snazi od srpnja ove godine španjolskim poslodavcima omogućuju poslovno uvjetovan otkaz ako tvrtka ima gubitke u posljednja tri kvartala u usporedbi s istim kvartalima u prethodnoj godini. Primarni cilj tih promjena je povećanje fleksibilnosti tržišta rada.
Istraživanje Deloittea potvrdilo je da je duljina radnog staža u tvrtki ključan čimbenik u određivanju troškova otpuštanja pa je otkaz skuplji za radnika s dugogodišnjim stažem u istoj tvrtki.
Goleme razlike
Tako će, primjerice, pravni savjetnik koji ima 49 godina i 11 godina radnog staža u IT tvrtki nakon otkaza najbolje proći u Italiji, gdje će mu, zahvaljujući tradicionalno uobičajenoj nagodbi, otpremnina dosegnuti bruto iznos od čak 325.000 eura.
U Belgiji istom radniku ne treba nagodba jer mu zakon jamči otpremninu od gotovo 250.000 eura, dok će u Hrvatskoj, primjerice, dobiti oko 40.000 eura bez velike mogućnosti dodatne nagodbe. U Latviji će dobiti samo nekoliko tisuća eura.
Radnik na istoj poziciji u istoj tvrtki nakon sedam godina radnog staža u Italiji će dobiti otpremninu od oko 140.000 eura, a u Hrvatskoj oko 10.000 eura.
Zbog čega sve poslodavac može dati radniku otkaz
Poslodavac u Hrvatskoj radniku može dati redovan otkaz zbog poslovnih ili osobnih razloga te izvanredni otkaz koji je posljedica teške povrede obveza iz radnog odnosa.
– Kao i u ostalim zemljama, u Hrvatskoj u slučaju izvanrednog otkaza radnik nema pravo na otkazni rok, a u slučaju redovitog otpuštanja otkazni je rok određen ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili zakonom. Zakon propisuje otkazni rok u trajanju od dva tjedna do tri mjeseca, ovisno o trajanju zaposlenja. U slučaju da zaposlenik otkazuje radni odnos, tada otkazni rok ne smije trajati dulje od mjesec dana – pojašnjava Tatjana Orešković Trcin, viša savjetnica u Deloitteovu Odjelu poreznog savjetovanja.
Pravo na otpremninu radnik ima nakon minimalno dvije godine kod istog poslodavca, a postoje i kategorije posebne zaštite od otpuštanja tijekom i nakon trudnoće, za osobe s posebnim potrebama ili tijekom roditeljskog dopusta. Od otkaza su zaštićeni i članovi radničkog vijeća.
Izvor: Jutarnji list
