Sve učestalija praksa pretvaranja nacionalnih parkova i zaštićenih područja u plodno tlo za korporativni sektor navela nas je da provjerimo koje države prednjače u takvoj borbi za kapital.

Kina uništava prirodu radi ‘ekološke budućnosti’

Kina je poznata kao ‘borac protiv nepoćudne prirode i povijesti’. Izuzev piramida koje su prekrili borovima ‘jer se ne uklapaju u kinesku tradiciju’, slične stvari počinju raditi i prirodnim bogatstvima. Vodeći se po narodnoj priči u kojoj je kineski seljak Yu Gong razdvojio dvije planine da bi došao kući i idiomu koji je iz toga nastao – ‘Yu Gong pomiče planine’ – kineska vlast se odlučila za najveći projekt ‘pomicanja planine’ u povijesti uz ulaganje 2.2 milijarde funti za poravnavanje tla.

Unatoč tome što je u pitanju prirodno i kulturalno naslijeđe, to ne brine izvođače radova koji se spremaju za poravnavanje čak 700 planina u području Lanzhoua, radi izgradnje novog metropolisa budućnosti. Kinezi smatraju kako će ovo područje takvim projektom povećati domaći proizvod za 27 milijardi funti do 2030., a već s ovim najavama zarada je dosegnula oko 7 milijardi. Slične projekte Kinezi su već prezentirali u Pudongu (Shanghai) i Binhaiu (Tianjin) gdje su napravili repliku njujorškog Manhattana.

Zanimljivo je i da su kineski službenici naučili zapadnjački spin, te su ovo uništavanje prirodnih ljepota nazvali ‘proizvodnjom nove održive ekonomije bazirane na ekološki prihvatljivoj industriji čuvanja energije’. S obzirom na sličnu praksu u prošlosti, zasigurno nas tek očekuju najsmjelije ideje iz ‘kineske kuhinje’.

Kanađani zakonski uklonili zaštitu nad vodenim površinama

No, da ne bismo mislili kako je ovo slučaj rezerviran isključivo za Aziju, možemo provjeriti slučaj Kanade. Naime, Vlada premijera Stephena Harpera odlučila se na ukidanje zaštite za sve vodene površine (Navigable Water Protection Act iz 1882.) u toj sjevernoameričkoj zemlji. Tako su 97 jezera i 62 rijeke postali nezaštićeni nad korporativnim sektorom.

Brojni aktivisti već upozoravaju kako je Mackenzie rijeka, poznata pod nazivom ‘Amazona sjevera’ s vodenom površinom trostruko većom od Francuske, došla u neposrednu opasnost. Smisao prethodne odredbe bio je onemogućiti izgradnju brana, mostova i drugih blokada transporta dobara, a ovaj zakon to sve poništava. Vlada je naravno najavila da to neće utjecati na prirodu, no kritičari ne odustaju od optužbi da je riječ o ‘senzibiliziranju javnosti i pogodovanju korporacijama’.

Argentina zbog GMO-a prenamijenila nacionalni park

Poznat je i slučaj Argentine. Kako je ta država do 2007. dobila novih 5.000.000 hektara poljoprivrednih GMO površina krčenjem šuma i prenamjenom pašnjaka, to je rezultiralo otkazom za 15.000 drvosječa u Chaco regiji dok je autohtono pleme Wichi moralo napustiti svoj drevni dom. U provinciji Salta je posječeno 1.500.000 hektara šume, a najradikalniji primjer dolazi iz parka prirode Pizzaro.

Tamo su vlasti dekretom ukinule područje parka za 60% i prenamjenu zemljišta u poljoprivredno radi uzgoja GMO soje. Nakon ogromnog pritiska na argentinskog predsjednika problem je na kraju riješen tako da je federalna vlast stavila Pizzaro pod direktnu upravu i zaštitu službe za nacionalne parkove i obustavila prodaju zemlje. Slučaj Pizzaro je pokrenuo snažnu diskusiju u Argentini o problemu krčenja šuma, zaštiti prava urođenika i utjecaju GMO usjeva na okoliš koja je dovela do zakona što uvodi moratorij na krčenje šuma, tzv. Ley Bonasso zakon.

Kao zaključak možemo istaknuti da je sve jasnije kako je u igri perfidna borba već dobro poznatog ‘totalitarističkog šuljanja’ gdje interesne skupine putem politike guraju zakone kojima je za cilj postavljen profit, iznad ljudi i prirode. Korporatizam je tako pred vratima, a zasigurno ćemo ovakve vijesti gledati sve češće.

Izvor: Dnevno.hr