Prošlo je pet-šest desetljeća otkako su gastarbajteri 60-ih i početkom 70-ih trbuhom za kruhom išli u Njemačku u kojoj je prosječna plaća, kaže za Večernji list povjesničar i politolog Tado Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, i tada i sada bila tri puta veća od prosječne hrvatske plaće.
– Gastarbajterima koji su se iselili u Njemačku 60-ih i početkom 70-ih godina bio je cilj uštedjeti novac i sagraditi kuću u svom zavičaju. Iz tadašnjih anketa u Jugoslaviji vidi se da je samo 5% iseljenih planiralo ostati u Njemačkoj dulje od pet godina, a danas 40% iseljenika govori da se neće vratiti. Gastarbajterima nije bio cilj da se integriraju u njemačko društvo, oni su odlazak shvaćali privremenim i da su u Njemačkoj da zarade i uštede novca jer im je cilj bio napraviti kuću u svom zavičaju, kaže Jurić.
Juriću je najfrapantnije što se od nastanka Hrvatske iselilo više Hrvata u Njemačku nego za vrijeme Jugoslavije kada ih se iselilo oko 300 tisuća.
–Tijekom Domovinskog rata iselilo se oko 150 tisuća Hrvata, a u posljednjih 10-ak godina službeno oko 250 tisuća ljudi, otkriva Jurić.
Iseljavanje iz Hrvatske u Njemačku započelo je, kaže, početkom 60-ih, tada više ‘na crno’, a 1968. nakon sporazuma između Jugoslavije i Njemačke kreće organizirano iseljavanje iz bivše države i traje sve do 1973. kada je zaustavljeno. Tito je te godine, pojašnjava, u strahu od sovjetske invazije i posljedica češkog i hrvatskog proljeća zabranio iseljavanje jer je Jugoslavija iseljenike počela promatrati kao gubitak vojnika.
Nažalost, novi, još veći egzodus je počeo osamostaljenjem Hrvatske a vrhunac traje zadnjih nekoliko godina.
