“Velika Britanija je 47 godina sudjelovala u procesima europskog integriranja i sada sve to napušta! Snažna je to poruka koja mora odjeknuti svim krajevima i potaknuti svakoga na razmišljanje jer se traži odgovor na pitanje: Zašto?”, napisao je prof. Ivan Lovrinović.
“O tome bi se mogla napisati knjiga ili knjige, ali se isto tako telegrafski može reći da Britanija u ovakvoj situaciji i na ovakvom konstruktu EU ne vidi sebe niti ostvarenje svojih ekonomskih i političkih interesa.
Željeli su se osloboditi stege bezbrojnih direktiva, preglomaznog sustava odlučivanja, usuglašavanja interesa i time stvoriti veći manevarski prostor za jednu novu nacionalnu strategiju i viziju.
Ta strategija prilagođava se novom svjetskom poretku, bolje rečeno novoj američkoj doktrini koju je uveo Trump, a ona se svodi na povratak Amerike Americi i stavljanja u prvi plan geoekonomije umjesto geopolitike. To se vidi po odavno neviđenom trgovinskom protekcionizmu i povratku na bilateralizam gdje se dogovara država s državom i narod s narodom. To je težak udarac globaliazciji koja sve više slabi. Uostalom, SAD je u njoj ostvario ono što je želio a sada je nastupila nova era u međunarodnim odnosima.
SAD smatra da drugačije ne može zaustaviti Kinu jer mu ugrožava liderstvo a EU i ostali će biti kolateralne žrtve.
Sve je to znala Velika Britanija koja je sa SAD uvijek bila snažno i više povezana negoli sa zemljama EU. Također su nali da ovakav EU ne može efikasno upravljati migracijskim procesima, da je projekt EU zastao i da taj sustav nije država već čardak ni na nebu ni na zemlji jer nema ključne elemente države poput SAD. Također je Britanija znala da euro ne može ostvariti takvu državu što misle drugi, a tu se aktivno uključila i sadašnja hrvatska vlada i HNB prije svega zbog privatnih i parcijalnih interesa.
Britanija će naravno određeno vrijeme trpjeti određene štete, jer svaka rastava braka to donosi svima. No, nakon toga očekuju da će se bolje pozicionirati i profitirati. Vidjeli su da u ovakvoj EU jedino stabilno napreduje Njemačka a njeno snažnije interesno povezivanje s Francuskom samo je ubrzalo Brexit. Vidjeli su kako dezintegracijski procesi u EU nažalost napreduju i kako je stupanj solidarnosti među članicama u vrijeme financijske krize na niskoj razini.
EU je uistinu bio krasna ideja i projekt, ali izvedba često zna odvesti u drugom smjeru i ugroziti ga. EU nažalost nisu ključan faktor u međunarodnim odnosima i suvremeni svijet, odnosno njegovu kakvu takvu ravnotežu i mir mogu osigurati samo SAD, Kina, Rusija i Indija. EU ne spada tu jer ne može riješiti svoje vlastite probleme.
Jedna od kritičnih točki nazadovanja i destabilizacije EU je činjenica da sustav nije ostvaren kao federalna država suverenih naroda već njom sada upravlja suvereni kapital ključnih multinacionalnih kompanija iz EU.
Sve ovo trebamo znati kako ne bismo potpali pod propagandu gdje ispada da je britanski narod naivan i ne zna što ardi te da je donio povijesno lošu odluku koja će ga koštati. Britanija je prije SAD bila svjetski lider i razumije odnose i tendencije u svijetu. Englezi razmišljaju o svojem interesu i budućnosti na tom putu im želim sreću.
Svatko onaj tko u određenom vremenu ne ostvari u nekom savezu ili uniju očekivane interese koji su opipljivi kad tad će krenuti tim putem. Tek uslijed Brexita političke elite u Briselu shvaćaju da je projekt u krizi i da nešto se mora napraviti. To što se mora napraviti očito nije isto u očima okupljenih naroda i očima korporacija.
O tome u Saboru i od vladajućih niti riječi. Oni su zaokupljeni paradama i diplomatskim protokolima koji će trajati još pet mjeseci. Tako je kad se od forme, šarenih balona i partikularnih interesa ne vidi suština i budućnost, smatra Lovrinović.
