Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović osmislila je kako će se i dalje zadržati pod svjetlima pozornice nakon što 18. veljače njezinu ulogu preuzme novi predsjednik Zoran Milanović. I službeno je zatražila ured. Za razliku od znanstvenika svijetskog ugleda, koji je doslovno otjeran iz Hrvatske, bivša predsjednica će dobiti ured, dva službenika, automobil i osiguranje, sve u trajanju od pet godina.
Javnost je, pak. zbunjena, smatralo se da je taj ured ukinut zakonskim izmjenama prije Mesićeve deložacije iz njegova Ureda bivšeg predsjednika u vili u Grškovićevoj ulici u Zagrebu i velike prašine koja se oko toga digla. A zapravo sve je ostalo isto, ured se i dalje može dobiti, samo se taj besmisleni status ograničio na pet godina, umjesto da traje doživotno, kako je bilo za Mesićeve ere.
Kako će Kolinda osmisliti svoj boravak u uredu koji će joj plaćati država, ovisit će samo o njoj. Nitko je neće pitati što radi, čime se bavi, ima li to smisla.
Hoće li i dalje sramotiti Hrvatsku?
To znači da ured, vozače i sve ostalo može koristiti za privatni posao koji nema nikakve veze s državom, koja joj sve to plaća. Isto tako, može li tko garantirati da podkapacitirana bivša predsjednica neće hodati po raznim konferencijama i tamo sramotiti Hrvatsku?
Najavila je, doduše, da se vidi u ženskim pitanjima i zaštiti životinja, dakle, u društvenom aktivizmu. Međutim, nije to nešto za što bi itko povjerovao da radi iskreno. Kolinda nema taj društveni aktivizam u sebi. Ona se klanja jakima i pobjednicima, voli puške i vojničke odore, sportaše koji pobjeđuju… Progonjene žene i životinje nikada nisu bile tema u njezina petogodišnjeg mandata.
Ipak, Kolinda je uporna i ambiciozna žena. Njezin najnoviji plan ima veze jedino s njezinim ambicijama. Za to je potrebno osvojiti neku instituciju, a jedino što joj trenutno zakon stavlja na raspolaganje jest osnivanje – ureda bivše predsjednice. Mnogi, blago rečeno, negoduju na takvu novu šansu koja se daje predsjednici koja je izgubila izbore i nije netko tko je ispucao dva mandata pa se po zakonu više ne može kandidirati da provjeri naklonost birača. Za javnost ured bivšeg predsjednika je iritantan, nepotreban i skup simbol elitističke moći koja je zamišljena kao putanja s koje nema skretanja. No, te moći više nema i zapravo je to samo skupa adresa na koju stižu kurtozne pozivnice s raznih strana. Vjerojatno je upravo to razlog što Kolinda želi ured.
Podkapacitirana, ali ludo ambiciozna
Njezina glasnogovornica objašnjava potrebu za uredom kao, eto, jedinim načinom da ostane u Hrvatskoj. Ispada da je Kolinda Grabar Kitarović izgradila neku veliku znanstvenu, kulturnu, humanitarnu ili bilo kakvu drugu karijeru sama u svijetu i da je njezin ostanak u domovini neki veliki dobitak i velika gesta koja bi trebala impresionirati državljane Hrvatske, kako to ona voli reći. Izgleda da je Kolinda veće znanstveno ime od Ivana Đikića koji radi na Goethe Sveučilištu u Frankfurtu, Genentechu u San Franciscu te na Max Planck Institutu, a nedavno je izabran za člana Američke akademije znanosti i umjetnosti u sekciji prirodnih znanosti.
No on nam nije bio potreban, ali Kolinda jest.
A zapravo, Kolinda je u svojoj ili režiji svoje obitelji uspjela tek obaviti učeničku razmjenu u Americi gdje završava četvrti razred gimnazije učeći engleski i po mogućnosti čuvajući djecu obitelji u koju se besplatno smješaju učenici u razmjeni.
Za sve ostalo je ishodišna točka bila Ministarstvo vanjskih poslova. Zato bivša predsjednica voli državne institucije. Ona zna kolika je moć u njima i da su one u njezinom slučaju jedina lansirna rampa. Ured bivše predsjednice bit će joj dobro mjesto s kojeg će moći promotriti okolo, vidjeti teme kojima se bave bivši ili sadašnji državnici ili utjecajne građanske organizacije. Pored živog predsjednika RH sigurno se neće moći petljati u Inicijativu triju mora što bivša predsjednica smatra svojom najvećim vanjskopolitičkim dostignućem. A i ta priča je nešto zamrla. Od nje smo uspjeli vidjeti jednu konferenciju i dvije čipkaste haljine, kako duhovito opisa jedna naša visperna politička analitičarka…
Planira se uhljebiti pomoću ‘ženske kvote’
Dolazimo opet na teren društvenog aktivizma. I tu je konkurencija velika, kako se voli istaknuti među borbenim ženskim aktivistikanjama s dugim stažom.
Kolinda je početnica na tom planu i sigurno je da to nije nešto što bi strastveno radila. Jednako je kad se radi o zaštiti životinja, iako su i jedno i drugo zahvalne javne teme. Iako nije spominjala, nekako mi se čini da bi se bivša predjednica mogla dohvatiti klimatskih promjena. To je svjetska tema koja okuplja najutjecajnije političare, ugledne pojedince, na čemu i jedna djevojčica poput Grete Thunberg može pobrati planetarnu slavu.
Krećući se u takvim krugovima ili na njihovim rubovima, naša ambiciozna bivša predsjednica sigurno može doći u priliku da sazna u kojim se međunarodnim organizacijama traži ženska kvota, danas imperativna zastupljenost žena u svakoj organizaciji koja drži do sebe. I vjerojatno će za jedno, pretpostavljam ne predugo, vrijeme njezin ured postati bivši ured bivše predsjednice.
