Mogu li Braco i Seke barem na kratko, prigodno blagdanski, zaustaviti ratove koje bespoštedno vode na bezbroj frontova u “Ruži vjetrova“!?

Mogu, jer i Odaci s RTL Televizije, brat i sestra Stipe i Nives, ne kriju da su i dalmatinski tradicionalisti, ili se, pak, takvima trude biti. I upravo takve uloge, zaogrnute s više ili manje zloće, pa i dobrote, scenaristi popularne dramske serije namijenili su Nives Ivanković (45) i Stojanu Matavulju (51), nakon čijeg su se snimanja, od 17. prosinca, uputili na jednomjesečni blagdanski raspust, do realizacije novih nastavaka njezine druge sezone.

Svjetla kamera i reflektora su se ugasila… U iščekivanju Božića i Nove, svi i sve se primirilo, pa i “Ružine” omiljene splitske perjanice ne skrivaju koliko se vesele danima koje će provesti u krugu svojih obitelji. Pada li vam teško jednomjesečni rastanak od kolega sa seta?

Nives: S obzirom na tempo i vrijeme provedeno na snimanju i u teatru, odmor će mi goditi. Naravno da opet neće biti dovoljno vremena za posvetiti se svojim prijateljima, obitelji, dragim osobama. Teško je nadoknaditi sve lijepe trenutke, rođendane, prinove, vjenčanja… pa i one bolne koje sam propustila jer dan ne traje 48 sati. Pokušat ću jer najveću žrtvu su podnijeli moji najbliži, a oni mi daju snagu za meni dragi, ali, priznajem, bjesomučni ritam.

Stojan: Neka se i mi malo odmorimo jedni od drugih.

I Seke i Stipe zakopat će, barem na kratko, u seriji otkopane ratne sjekire!? Je li previše zla u “Ruži vjetrova”!?

Nives: Zla, nepravde, nesreće, tuge i problema ima previše na ovom svijetu. Nažalost, život je u velikoj mjeri sazdan od njih, tako da i serija ima sličnu “kliničku“ sliku, ali sa željom da sudbine likova dožive happy end.

Stojan: Ma kakvo zlo? To se mi samo malo šalamo!

Jeste li možda neke prosinačke blagdane proveli u tuzi?

Nives: Naravno da ih je bilo. Prošli Božić rastala sam se sa svojim dragim prijateljem i kolegom Čedom Martinićem. Sjedila sam s njim u bolničkoj sobi. Tmurnu atmosferu bolničke sobe osvjetljavala je njegova želja da ostane sa svojom obitelji i sa svojim prijateljima i onda se ugasila kao svjećica na božićnom drvcu. Tužan je to Božić bio.

Stojan: Nisam.

Želite li možda zbog nečega zaboraviti 2012.?

Nives: Prerani odlazak ljudi koje sam neizmjerno cijenila, a to su moji kolege Čedo Martinić, naš redatelj Nikola Ivanda, te legendarni Milorad Bibić Mosor.

Stojan: Zašto bih je zaboravio? Dobro je bilo.

Po kojemu dobru ćete je pamtiti?

Nives: 2012. godina bila je ispunjena i lijepim trenucima. Bog mi je blagoslovio obitelj da smo je proživjeli u zdravlju, što je najveći dar. Sjećat ću se i lijepih rezultata na poslovnom i privatnom planu.

Stojan: Pamtit ću je po osrednjem.

Dolazi vrijeme mira i oprosta. Jeste li skloni opraštanju?

Nives: Oprost je jedan od temeljnih postulata moje vjere. Praštati je teško, ali i najuzvišeniji čin jednog čovjeka. Težim tomu i ne mislim da su samo blagdani vrijeme kada čovjek treba razmišljati o tome.

Stojan: Treba opraštati. Mada ja često zaboravim što i kome bih trebao oprostiti.

Kakva vam je 2012. bila na osobnom, obiteljskom, ljubavnom, poslovnom planu?

Nives: Radosna.

Stojan: Dobro je bilo. Svega se nakupilo.

Kakva je TV publika bila prema vama? Igrate li trenutačno najpopularnije uloge u svojoj karijeri?

Nives: Mislim da je potrebna vremenska distanca da bih mogla odgovoriti, ali zasigurno je uloga Seke, sudeći po reakcijama gledatelja, jedna od onih koju ću pamtiti kao uspješnu i meni vrlo dragu TV ulogu.

Stojan: TV publika je najbolja. Ne zviždi i ne gađa te kupusom i pomama.

Pamtite li neku zanimljiva zgodu s gledateljima? Obraćaju li vam se ljudi na ulici imenima iz “Ruže”?

Nives: Lijepe su reakcije. Na pamet mi padaju dirljivi trenuci zbog kojih vrijedi raditi ovaj posao – priča odgojiteljice Zlate iz škole za djecu s posebnim potrebama “Juraj Bonači“ u Splitu, gdje djeca ne propuštaju “Ružu vjetrova“ i gdje se svaki dan iščekuje s radošću, ali i brigom što će se događati; zatim dirljivo pismo dviju umirovljenica, Ljiljane i Branke iz Zagreba. Ni sama se ne sjećam kada sam zadnji put napisala pismo… Zatim božićna želja djece iz Udruge za djecu sa specijalnim potrebama iz Livna da im u posjet umjesto Djeda Božićnjaka dođe Seke Odak…

Stojan: Naravno da mi se obraćaju imenima iz “Ruže“. Zovu me i Stipe i Jakiša i Mila… Zna biti zabavno.
Gledate li “Sulejmana Veličanstvenoga”? Možda “Larin izbor”…

Nives: Moram priznati da uopće nemam vremena za gledanje TV. Sebe nikada ne gledam, ali sam pogledala po dvije epizode “Sulejmana” i “Lare”. Iskreno se radujem uspjesima svojih kolega na svim projektima.

Stojan: Nemam baš vremena za praćenje serija.

Koliko sezona predviđate “Ruži vjetrova”?

Nives: Citirala bih Seku Odak: “Boga ti draga, ta nisan vidovita Džuna.”Bit će onoliko koliko budemo nudili gledateljima. A težimo, kao i svi projekti, da budemo što kvalitetniji i da se što duže družimo s njima.

Stojan: Dvije više od “Dinastije“.

Koje vas uloge u matičnim kazalištima, splitskom i varaždinskom, očekuju u 2013.?

Nives: Nakon intenzivnog rada na Splitskom ljetu u repriznoj predstavi “Smij i suze starega Splita“ i dramskoj premijeri “Adio, kauboju“, gdje sam odigrala meni tako dragu Mariju Čariju, nadam se nekom lijepom izazovu. Kako je situacija u teatru, kao što ste i sami svjedoci, bila vrlo turbulentna, očekujem da će sada biti puno dobrih predstava i da će naš teatar opet doživjeti svoje “zlatno doba“.

Stojan: Samo glavne! I neke sporedne.

Što želite sebi i bližnjima u 2013.?

Nives: Zdravlje, mir i dostojanstven život.

Stojan: Da sretno dočekamo 2014.!

A gledateljima?

Nives: Isto što i sebi i svojim bližnjima.

Stojan: Da sretno dočekaju penziju i uživaju dugo u njoj!

Izvor: Slobodna Dalmacija