Prije novih parlamentarnih izbora koji nam slijede na ljeto, malo tko se neće zapitati, za koga glasati? Ono što je sigurno jest da su pod skoro tri desetljeća vladavine HDZ-a i nešto kraće SDP-a Hrvatsku prestigle sve zemlje uključujući i Rumunjsku od koje smo prije 20 godina bili dvostruko razvijeniji.

Rumunjski BDP po stanovniku približio se 20.000 eura dok Hrvatski još od 2017. zaostaje.

Rumunjska je napravila velik pomak što se tiče realnog BDP po stanovniku: s 44% prosjeka EU, na 63%. To je ujedno najveći pomak (konvergencija) koji je zabilježila neka bivša socijalistička država u proteklih deset godina.

Za Rumunjskom slijedi Litva koja je rasla sa 60 na 78% prosjeka EU, zatim Poljska s 53% na 70%, a rezultati nisu loši i za većinu drugih nekadašnjih tranzicijskih zemalja osim za Sloveniju. Slovenija je pred deset godina od svih država Nove Europe bila najbliža EU prosjeku (87%) ali se u međuvremenu od njega udaljila (85%) dok je titulu najuspješnije bivše socijalističke države preuzela Češka. Ona je s dostignutih 82% prosjeka EU 2007. bila znatno iza Slovenije, dok je danas daleko ispred nje (na 89%).

Njihov uspjeh u prestizanju Hrvatske u ovom stoljeću otvara pitanje tko je sljedeći u pretjecajnoj traci, tko će zaobići Hrvatsku. Kako je Hrvatska ‘zaglavila’ na 61% prosjeka EU i nije se pomaknula u razvojnom smislu već cijelo desetljeće, postavlja se pitanje koliko će zemljama poput Bugarske ili Crne Gore trebati da nas dostignu.

Bugarska je konvergirala s 40 na 49% prosjeka EU od 2007. do 2017., pa će prosječnim tempom sustizanja od cca 0,9 postotnih bodova na godinu sustići Hrvatsku oko 2030. Hrvatska će tada postati relativno “najsiromašnija” država članica EU.

No, do tada bi i neke druge balkanske države mogle postati članice EU pa se postavlja pitanje koliko će dugo Hrvatska biti razvijenija od njih. Sustizanje Hrvatske bi oko 2040. moglo poći za rukom Crnoj Gori koja je konvergirala s 39% prosječne EU razine 2007. do 46%. Ostalim državama Balkana to ipak neće poći za rukom do polovice stoljeća, tako da bi ulazak Srbije, BiH i Makedonije u EU u sljedećih dvadesetak godina za Hrvatsku mogao predstavljati posve subjektivnu ali dobrodošlu utjehu.

Naravno, pretpostavka svih takvih kalkulacija je da se Hrvatska neće mijenjati i da će nastaviti s besprizornim amaterskim politikama, populizmom i otporom društvenoj i gospodarskoj modernizaciji, a sjećanja na vremena kada se još vjerovalo da bi se Hrvatska mogla natjecati sa Slovačkom, Mađarskom ili Litvom ostat će blijeda u sve slabijim sijedim glavama tada sedamdeset i osamdesetogodišnjaka koji će oko 2040. tek mutno pamtiti nadu iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

Zato je opravdano postaviti pitanje, za koga će te glasati ovo ljeto?