“Nitko razumno ne razmišlja o uvođenju eura u situaciji kada se i sama eurozona trese i kada korona kriza dodatno ugrožava europsku i svjetsku ekonomiju. No, upravo je to glavni motiv Plenkovićeve vlade da se ‘prišlepa’ eurozoni jer ulaskom u tečajni mehanizam ERM2 računa na jedinstveni sanacijski mehanizam.To u prijevodu znači da ako nastupi još veća kriza u Hrvatskoj, a hoće i to brzo, tada će Plenky trebati samo javiti u Brisel da oni a ne on poduzmu što treba. Dakle, svoju i nesposobnost svoje vlade time želi adresirati na Brisel da tamo netko drugi liječi oboljelo hrvatsko gospodarstvo, smatra prof. Ivan Lovrinović.

Podjetimo, premijer i njegovi ministri slavodobitno su objavili da je Hrvatska (uz Bugarsku) primljena u ERM2 i da će uvesti euro najranije 2023. godine.

“Plenković ne odustaje od svoga suludog plana brzog uvođenja eura koji bi Hrvatskoj donio rast cijena, te pad realnih plaća i mirovina. To je vidljivo iz iskustva svih zemalja koje su ga uvele. Umjesto upravljanja tečajem kune ključni instrument konkurentnosti postalo bi smanjivanje plaća,” upozorava Lovrinović.

‘Halo Jean Michel? Šalji 10 milijardi eura u Hrvatsku!”

“Sadašnja vlada nikada nije imala svoju koncept ekonomske politike i sve je bilo i jest oslonjeno na famozne EU fondove. Kako doći do EU fondova? Jednostavno; Plenky okrene broj i javi se Jean Michell ili Ursula von der Layen i kaže im da mu pošalju 10 ili 20 milijardi eura. Sve se to obavezno odvija preko vodećih medija koji imaju zadatak stvoriti sliku jedne druge, bogatije i pravednije Hrvatske koja ne postoji, odnosno koju mi ne vidimo.
Hrvatska je potpuno nespremna na uvođenje eura i taj suludi plan moramo spriječiti. Ako nikako drugačije, onda narodnim referendumom jer se pokazalo da oko 70% građana Hrvatske želi svoju kunu, a protiv je uvođenja eura. Međutim, to Plenkyja ne dira jer on ne zastupa interese našeg gospodarstva i građana već bankara i uvoznika jer jedino njima odgovara euro, istiće Lovrinović.

“S druge strane, zemlje koje puno bolje stoje od nas poput Poljske, Mađarske, Češke, Rumunjske, Danske i Švedske niti ne razmišljaju o uvođenju eura a posebno u ovoj krajnje opasnoj krizi. Oni itekako dobro koriste svoje valute za vlastiti razvoj a koje su nezamjenjive u situacijama vanjskih šokova i kriza poput ove zdravstvene krize. Tako rade lideri koji vole svoju zemlju i brinu se o interesima svoga gospodarstva za razliku od drugih poput Plenkovića koji za to uopće ne mare i sluganski slijepo odrađuju naloge iz Brisela. Ključna je razlika u tome što oni aktivno razvijaju svoje ekonomije i imaju jasne ekonomske politike uz korištenje nacionalnih valuta. Nesposobne vlade i premijeri uvijek će tražiti spas u sustavu u kojem oni ne trebaju na kraju biti odgovorni. Plenković misli da bi zamjena kuna u eure riješila hrvatske neravnoteže i ekonomske probleme. Tako misli samo mali Ivica. Svi naši problemi bi ostali siti samo bi bili izraženi u eurima. Ne samo da bi ostali nego bi se i proširili i pojačali. Zato sam nedavno i rekao da je Plenković najopasniji premijer kojega je Hrvatska imala”, naglašava Lovrinović te nastavlja:

Šteta od stabilnog tečaja kune veća od ratne štete

“A sada malo o faktima. Hrvatskoj ne treba tečajni mehanizam ERM2 da bi pokazala stabilnost upravljanja svojom valutom – kunom. Naime, HNB je već 27 godina umjetno održavao kunu jednom od najstabilnijih valuta. Dakle, ERM2 ima cilj da tijekom dvije godine provjeri stabilnost tečaja neke valute, a mi imamo već 27 godina iskustva. ERM2 dopušta oscilacije tečaja kune oko središnjeg tečaja prema euru plus minus 15% a naša kuna je 27 godina najprije prema njemačkoj marki, a potom euru, oscilirala u prosjek plus minu 3%. Po tom kriteriju mi smo imali daleko rigorozniji sustav upravljanja tečajem kune već 27 godina u odnosu na ERM2. Da je nama stabilnost tečaja nešto značila u cilju razvoja mi bismo bili najuspješnija tranzicijska zemlja. Naprotiv, 27 godina vođenja politike precijenjenog deviznog tečaja kune pokazalo je da je takva stabilnost razorna za izvoznike i da je poticala zaduživanje svake vrste jer su ljudi mislili da je stabilnost tečaja vječna. Naše gospodarstvo je od takve politike stabilnog tečaja kune imalo ogromne štete koje nadmašuju sve ratne štete, smatra Lovrinović.

“Nema niti jednog važnijeg razloga uvođenja eura u Hrvatskoj jer nam se javni dug povećava, bilanca plaćanja pogoršava, nezaposlenost raste, građani i poduzeća su također prezaduženi a sve to će biti značajno pogoršano narednih mjeseci. Banke će također doći u krizu zbog sve teže naplate kredita.

Plenković je fasciniran neograničenom likvidnošću koju ima Europska središnja banka. Svaka središnja banka u svojoj valuti ima neograničenu likvidnost i nama trebaju prije svega kune, a ne euri.

Ne mare za hrvatske gospodarske interese

Uzaludno je posezati za ekonomskim kriterijima i argumentima u dokazivanju štetnosti eura jer je ovdje riječ o političkoj odluci i ljudima koji ne mare za hrvatske gospodarske i nacionalne interese. Euro odgovara samo jakim ekonomijama poput njemačke ili nizozemske a one slabije gura prema stagnaciji, ovisnosti i isisava im radnu snagu, te temeljito mijenja strukturu gospodarstva deindustrijalizirajući ih.

U situaciji nepostojanja vlastiih ekonomskih ciljeva, vlastite ekonomske politike jedina opcija za takve ljude je naći spas drugdje a time prebaciti i odgovornost. Uvođenje eura bio bi uistinu zadnji čavao u lijes hrvatskog gospodarstva i društva. To je put prema grčkom scenariju koliko god se službeni ekonomisti trudili dokazivati drugačije. Grčka nikada neće riješiti svoj dug koji i dalje raste, čime se pokazalo da u EU nema solidarnosti. Takav model unije nema perspektivu, a posebno ako znamo da Europska unija nije država i da nema jedinstveno ministarstvo financija i fiskalnu politiku. Vodeći svjetski ekonomisti i nobelovci jasno poručuju Hrvatskoj da ne treba uvoditi euro, a nedavno je to čak u jednom Jutarnjem listu poručio Joseph Stiglitz.

Zalagali se za ‘hrvatsku lisnicu u hrvatskom džepu’, a sada rade sve suprotno

Kada se samo sjetim koliko se HDZ gorljivo zalagao za svoju lisnicu u svome džepu, koliko se borio da uvede kunu… Sada rade sve suprotno i ruše zadnji simbol državnog suvereniteta. Uništili su gospodarstvo i sada misle da eurska transfuzija može učiniti čudo. Ne može, jer tijelo odbacuje drugu krvnu grupu.

Plenković će poput Vučića iskusiti zablude i loše namjere nastale opijenošću pobjedom na izborima, da može raditi što hoće. Na izbore nikada nije izašlo manje ljudi, ali bi na referendum ili ulice moglo izaći neočekivano puno. Iscrpili smo parlamentarne oblike borbe i sada nažalost slijede oni drugi”, zaključuje Lovrinović.