Nakon maratonskog summita, u ranim jutarnjim satima utorka, konačno je dogovoren novi sedmogodišnji proračun Europske unije i izdašan fond za oporavak od posljedica epidemije koronakrize. Ukupna vrijednost postignutog financijskog dogovora je 1,82 bilijuna eura – od toga 750 milijardi otpada na plan za oporavak, a ostatak na zajednički proračun za razdoblje od 2021. do 2027. godine, piše Telegram
Kako bi namaknuli novac za saniranje posljedica korona-krize, EU lideri dogovorili su povijesni plan koji uključuje masivno zajedničko zaduživanje. Unija se i ranije zaduživala, ali u neusporedivo manjim razmjerima. Takozvane štedljive članice, Austrija, Danska, Nizozemska i Švedska, bile su protiv zajedničkog duga, ali su popustile, uz neke značajne ustupke. Među ostalim, osjetno je promijenjen omjer bespovratnih sredstava i zajmova (na štetu bespovratnih potpora) koji će biti na raspolaganju zemljama članicama.
Premijer Andrej Plenković noćas je objavio da u Hrvatsku „donosimo 22 milijarde eura“; što smo, dakle, noćas u Bruxellesu dobili – a što izgubili?
22 milijarde eura
To je ukupni iznos koji će Hrvatskoj biti na raspolaganju narednih godina, za saniranje gospodarskih, zdravstvenih i drugih posljedica epidemije koronavirusa te iz zajedničkog europskog proračuna. Premijer može biti zadovoljan ukupnim iznosom: i prije sastanka govorio je da je cilj da Hrvatska u narednih sedam godina može iskoristiti „20 milijardi plus“ eura europskog novca.
Plenković, naravno, ne dolazi u Hrvatsku s koferima novca. Radi se o sredstvima koja će nam biti na raspolaganju, uz uvjet da ih znamo i uspijemo iskoristiti. Ključni će biti kapaciteti za apsorpciju tog novca; dvostruko veći iznos nego dosad, zahtijevat će jako puno truda i vještine da ga se iskoristi.
Zajmovi vs. grantovi
Štedljive zemlje, koje zbog njihove nevoljkosti da uplaćuju (još) više u zajednički proračun pogrdno nazivaju i škrtima, inzistirale su da se što veći iznos novca za oporavak državama daje u obliku zajmova, a ne bespovratnih sredstava. Omjer, koji njima nije bio po volji, trebao je biti 500 milijardi za „besplatan“ novac, 250 milijardi za kredite. Kompromis je nađen na iznosu od 390 milijardi za bespovratne potpore i 360 milijardi za zajmove.
U originalnom prijedlogu Europske komisije, Hrvatska je za oporavak od korona-krize računala na oko deset milijardi eura, od čega je 7,3 milijarde trebalo biti bespovratno, a oko 2,65 milijardi dostupno putem zajmova pod povoljnim uvjetima. Razlika je, kako smo već pisali, u tome tko je odgovoran za vraćanje tog novca, EU proračun ili država koja ga je zatražila.
Prema izvješću Hine, Hrvatska bi, iz novog instrumenta za oporavak trebala dobiti na raspolaganje 5,9 milijardi bespovratnih sredstava, a još 2,35 milijardi eura povoljnih zajmova. Ako se ti podaci potvrde, radi se ipak o nešto nepovoljnijem iznosu u odnosu na inicijalni prijedlog Komisije iz svibnja.
Ekstra novac iz proračuna
U sljedećem EU proračunu, za razdoblje od 2021. do 2027. godine, ima nekoliko dobrih vijesti za Hrvatsku. Dvije, potencijalno i tri točke donose ekstra novac, za slabije razvijene regije, ruralne krajeve i demografiju.
Iz fonda za ruralni razvoj predviđene su dodatne milijunske alokacije za 15 država članica, među njima i Hrvatsku. U našem slučaju radi se o dodatnih sto milijuna eura. Zatim je dodano 400 milijuna eura za „manje razvijene regije u državama članicama koje su koristile samo jedno razdoblje kohezijske politike“. To je definicija u koju se uklapa jedino Hrvatska; iznos je, pak, podignut s inicijalnih 300 na 400 milijuna eura.
Demografija i sufinanciranje
Premijer je dugo inzistirao da se pitanje demografije, točnije gubitka stanovništva, nekako uvrsti u europski proračun, što je u ovim zaključcima i napravljeno. Radi se o starom prijedlogu, još iz veljače, da se državama koje gube stanovnike osigura 500 eura po odseljenoj osobi (to je, naravno, pojednostavljeni opis te stavke; formula za izračun je nešto složenija). Kako smo nedavno pisali, u Vladi navodno još nisu sasvim sigurni uklapa li se Hrvatska u taj izračun.
Iz noćas objavljenog dokumenta može se iščitati i da je, izgleda, ostavljena i dosadašnja stopa sufinanciranja projekata iz europskog proračuna od 85 posto za manje razvijene regije (ostatak ide iz nacionalnih izvora). U ranijim raspravama razgovaralo se da se udio nacionalnih sredstava digne čak i na 30 posto, što bi za Hrvatsku, gdje korisnici imaju problem naći novac i za upola manju stopu sufinanciranja, predstavljalo veliki udarac. No, prema ovom dokumentu, oni koji koriste EU novac, morat će i dalje osiguravati 15 posto vlastitog novca.
Kontrola trošenja novca
Odredbe koje bi trebale omogućiti učinkovit nadzor nad trošenjem novca iz zajedničkog proračuna i plana za oporavak značajno su ublažene u odnosu na ranije prijedloge ili, pak, na ideje koje su gurale pojedine zemlje članice. „Po prvi puta poštivanje vladavine prava ključni je kriterij za trošenje proračuna“, izjavio je nakon summita predsjednik Europskog vijeća Charles Michel.
No, odluka o tome krši li neka članica grubo načela vladavine prava, pa joj treba uskratiti EU novac, donosit će se kvalificiranom većinom, što će olakšati državama koje se nađu u problemima da prikupe dovoljno glasova u Vijeću da blokiraju odluku. Poljska i Mađarska su oduševljene.
Druga odredba, koja se odnosi na trošenje novca za oporavak, također je ublažena. Nizozemska je tražila da članice imaju praktički pravo veta na nacionalne planove za oporavak drugih država i isplatu sredstava, što nije prošlo. I Plenković je neki dan ocijenio da ta ideja „nije dobra“. Dogovoreno je ipak da države mogu pokrenuti raspravu na razini Europskog vijeća ako smatraju da neka članica ne provodi preuzete obveze i tako privremeno zaustaviti transfer novca. No, to je značajno blaži mehanizam nadzora od onoga koji je predlagala Nizozemska.
Izvor: Telegram.hr
