Iako je prošlo dvije i pol godine od ubojstva slovačkog istraživačkog novinara Janka Kuciaka i njegove zaručnice, također novinarke, istragom još nisu utvrđene sve okolnosti naručivanja i organiziranja Kuciakove likvidacije, odnosno nije do kraja utvrđeno tko je sve bio u hijerarhiji naručivanja i organizacije likvidacije ovog slovačkog novinara. Izvjesno je, međutim, da je Kuciakova priča koju je intenzivno istraživao u trenutku ubojstva, vodila u dva smjera jedan prema Bruxellesu, odnosno zloupotrebi europskih fondova u proizvodnji hrane i zloupotrebi poljoprivrednih poticaja. Drugi je trag vodio prema Balkanu, odnosno konkretnije prema miljeu onoga što kolokvijalno ovdje nazivamo albanskom mafijom. Tragovi Kuciakovog istraživanja vodili su prema Florimu Malokuu zvanom Floki, koji još od kraja osamdesetih, pa kroz ratne devedesete i kasnije predstavlja ključnu osobu u hijerarhiji albanskog krim miljea i kontrolira veze i operacije tih kriminalnih grupa, klanova i organizacija iz Europe, a posebno iz Slovačke i Češke prema Balkanu, posebno prema Hrvatskoj, Srbiji, BiH, te Makedoniji, dok operacije preka Sandžaku, Kosovu i Crnoj Gori, te operacije prema Albaniji i Italiji kontroliraju drugi srodni i povezani klanovi.
Iza cijele priče s jedne strane krilo se organizirano međunarodno krijumčarenje tisuća tona sirovog mesa, kojem je po hladnjačama u Južnoj Americi istekao rok upotrebe, pa se takvo meso nije moglo uvoziti u Europsku uniju, u čemu je mreža albanskog krim miljea u suradnji sa kriminalnim podzemljem u Hrvatskoj, Srbiji, Italiji i Albaniji vidjela priliku za multimilijunsku zaradu. Umiješani su bili i tajkuni iz Hrvatske i Srbije, preko čijih je prehrambenih koncerna meso prvo krijumčareno u Hrvatsku i Srbiju, a dijelom i Bosnu i Hercegovinu, tamo je lažno predeklarirano kao meso proizvedeno u kompanijama koncerna koji su registrirani i posluju u zemljama Europske unije, pa je kao takvo uz minimalne daljnje kontrole s lažnim deklaracijama takvo meso dalje krijumčareno u zemlje Europske unije. Uz meso, tu su neizbježno bili i narkotici, ali i krijumčarenje i trgovina ljudima. Međutim, tim su poslovima pripadnici albanske mafije ušli u poslovne interese čečenske mafije u Europi, pa su počeli i njihovi međusobni sukobi. Češke i slovačke vlasti više su puta od ulaska Hrvatske u EU, dakle od srpnja 2013. godine, upozoravali službeni Zagreb na probleme koje imaju s albanskim kriminalnim miljeom, čiji pripadnici dolaze u ove zemlje članice EU najvećim dijelom s hrvatskim dokumentima, pa su formalno-pravno stanovnici zemalja EU, te su u tom kontekstu vlasti u Pragu i Bratislavi prilično ograničenog manveraskog prostora kad je u pitanju postupanje prema pripadnicima tih organizacija, jer isti vrlo jednostavno ulaze u te zemlje, otvaraju formalne poslove i poduzeća koji im služe kao paravan za organizirani kriminal, te znatno lakše reguliraju boravak i poslovanmje za razliku od pripadnika čečenskih kriminalnih organizacija, koji ne dolaze iz zemlje članice EU pa im je već i time otežano operativno funkcioniranje u europskim državama.
Hrvatski je MUP i sigurnosne službe, navodno, više puta dobivao obavijesti i zahtjeve za međunarodnu policijsku i sigurnosnu suradnju u pogledu pojedinih kriminalnih organizacija iz albanskog mafijaškog miljea, kao i u odnosu na pojedine pripadnike tih organizacija, ali u Češkoj i Slovačkoj bili su izrazito nezadovoljni hrvatskom (ne)suradnjom, primjerice kod provjeravanja procedura na temelju kojih su pojedini pripadnici albanskog krim miljea dobivali hrvatska državljanstva i kako su im izdavani hrvatski identifikacijski dokumenti, obzirom da je provjerama utvrđeno kako se nesporno radi o autentičnim, a ne krivotvorenim dokumentima.
S druge strane albanskim kriminalnim organizacijama od početka njihovih operacija u Češkoj i Slovačkoj problem je predstavljalo pranje novca stečenog od kriminala na teritoriju zemalja EU, jer su taj novac vrlo teško mogli oprati na Kosovu ili u nekim trećim zemljama, pa su se najčešće organizirali na način da su dijelovi i pojedini pripadnici klanova i organizacija slani nagtrag u Hrvatsku gdje su ilegalnim novcem kupovali nekretnina u turističkim mjestima, i kroz ugostiteljstvo, trgovinu i turizam, provode operacije pranja novca kriminalnog porijekla. Zadar je svakako na karti tih operacija jedan od većih i važnijih centara, između ostalog i zbog povoljne političke klime i kontrole i odnosima s vlasti, gdje preko određenih moćnih ljudi iz vojnih krugova, a koji su kasnije završili kao visokorangirani političari na Kosovu imaju izrazito veliki utjecaj na lokalne vlasti i čvrste dogovore s moćnicima u Zadru, kojima su se ovakvi dilovi također isplatili.
Upravo zbog tih operacija Zadar se ponovno našao na mafijaškoj karti Europe ne samo zbog operacija narkoticima, nego i zbog intenzivnih i multimilijunskih operacija pranja mafijaškog novca iz zemalja Europske unije, a što organiziraju i vode pripadnici albanskog kriminalnog miljea. Nameće se, stoga, pitanje je li Zadar u međuvremenu postao centar mafijaških operacija pranja novca albanskog organiziranog kriminala iz zemalja članica Europske unije?
DM
