Istražitelji će imati pune ruke posla da otkriju kuda sve sežu krakovi korupcijske afere Janaf. Prema dosad otkrivenom nerazmjeru imovine i zarade, smijenjeni šef Janafa, Dragan Kovačević, trebati će opravdati puno više od 1,96 milijuna kuna mita zbog kojih je ‘pao’. Kovačević i njegove tvrtke, koje je po svemu sudeći otvarao s namjerom da opere novac, posjeduju četiri luksuzna stana u Zagrebu, dok on sam posjeduje još tri. Tu su i milijunu u gotovini, a nekretnine po moru tek treba otkriti.
Zbog toga su istražitelji pod lupu stavili i sve poslove koje je Kovačević u ime državnog Janafa sklapao, dok mu je bio na čelu.
Novi krak afere
Jedan od onih koji su itekako sumnjivi je i slučaja kada je umjesto slavonskobrodskom Đuri Đakoviću, koji je specijaliziran za takve poslove, posao izgradnje naftnih spremnika dan bivšoj Krstičevićevoj tvrtki KING ITC, koja se do tada nije uopće bavila takvim stvarima. Radi se naime o poduzeću koje se primarno bavi – informatikom.
Na to je prošle godine upozoravao poduzetnik Nenad Bakić.
“Umjesto Đure Đakovića ogromni posao s Janafom za izgradnju naftnih spremnika je dobio King ICT (bivša tvrtka ministra obrane Damira Krstičevića). Nitko nije proučio tko ga je u stvari i ako uopće izradio? Projekt je kasnije poskupio, a možete i uočiti tko se pojavio na otvaranju od ministara – Goran Marić, naravno”, otkrio je Bakić.
Naime, posao izgradnje terminala na Omišlju bio je vrijedan 240 milijuna kuna. Uistinu je nevjerojatno da je umjesto industijskoj kompaniji, kakav je Đuro Đaković, on povjeren informatičkoj tvrtki KING ITC.
“Đuro Đaković je bio 30 milijuna skuplji i nisu u stanju to napraviti. Natječaj je potpuno čist, javni je natječaj, 30 milijuna kuna je bila jeftinija ponuda tog konzorcija, rekao je tada danas uhićeni bivši predsjednik uprave Janafa, Dragan Kovačević.
Međutim Bakić je otkrio kako je nakon izbora ‘jeftinijeg’ ponuđaća cijeli posao – poskupio!
U cijeli je posao na kraju Janaf investirao oko 280 milijuna kuna, čak 10 milijuna kuna više nego je iznosila ponuda Đure Đakovića!
Evidentno je da se radilo o starom i dobro uhodanom triku namještanja poslova na javnim natječajima. Izabere se ponuda koja je toliko jeftina da ‘pomete’ konkurenciju. Onda u tijeku izvođenja radova, oni, zbog ‘nenadanih’ okolnosti, višestruko poskupe. Tako na kraju koštaju više nego da je odmah prihvaćena skuplja ponuda.