Prema podacima Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Kovačević je kao predsjednik Uprave Janafa imao mjesečnu neto plaću u iznosu od 25.736,71 kuna. To je nešto veća plaća od one koju ima šef države Zoran Milanović, koja, prema podacima Povjerenstva, iznosi 25.174,36 kuna, te znatno veća plaća od one koju ima premijer Andrej Plenković, koja iznosi 22.004,56 kuna.
Prema istim podacima, Kovačević je imao i prilično veću plaću nego šef sabora Gordan Jandroković, koja iznosi 22.957,83 kuna.
No, Kovačević po visini primanja nije jedini u državnim tvrtkama čija plaća znatno nadmašuje primanja čelnih ljudi države. Podaci Povjerenstva, primjerice, pokazuju da dvojica direktora – Ivan Čulo iz Hrvatskih pošta i Krunoslav Jakupčić iz Hrvatskih šuma – imaju znatno veću plaću od šefa države. Konkretno, Čulo, prema podacima koje je unio u imovinsku karticu, ima mjesečna neto primanja u iznosu od 29.314,34 kuna, dok Jakupčić, također prema podacima iz imovinske kartice, ima mjesečnu neto plaću od 29.297,80 kuna.
Uz njih dvojicu, još četiri direktora državnih poduzeća koja smo analizirali imaju veća mjesečna primanja od šefa vlade. U tu kategoriju ulaze Željko Ukić, predsjednik Uprave HŽ Putničkog prometa, čija je mjesečna neto plaća, prema podacima iz imovinske kartice, 22.344,87 kuna, zatim Ivan Kršić, predsjednik Uprave HŽ Infrastrukture, s mjesečnom neto plaćom od 22.138,79 kuna, te Jasmin Bajić, predsjednik Uprave Croatije Airlines, s mjesečnom neto plaćom od 24.602,24 kuna, kao i Boris Huzjan, predsjednik Uprave HAC-a, koji je Povjerenstvu prijavio mjesečna neto primanja od 23.780,06 kuna.
Manja mjesečna primanja od premijera i predsjednika u državnim tvrtkama i ustanovama koje smo analizirali imaju samo dva čelna čovjeka – Josip Škorić, predsjednik Uprave Hrvatskih cesta, 18.924,80 kuna, i Zoran Đuroković, generalni direktor Hrvatskih voda, 20.430 kuna. Ipak, čak i takve plaće veće su od onih ministarskih.
Zanimljivo je da mnoge od tih tvrtki država subvencionira ili ubiru prihode od raznih parafiskalnih nameta, dok njihove gubitke, kada ih imaju, pokrivaju porezni obveznici.
Primjerice HŽ Putnički promet je kronični gubitaš, a direktor ima plaću veću od 22.000 kn. Croatia airlines godinama grca u dugovima, da nema državnih subvencija odavno bi otišla u stečaj. No, direktor Croatie airlines ima plaću skoro 25.000 kn, veću od premijera.
Glavni menadžer Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika (CROMA) Esad Čolaković za Index upozorava kako u javnim poduzećima vlada pravi kaos kada je riječ o plaćama njihovih čelnih ljudi.
CROMA je, podsjeća, prije deset godina, u vrijeme dok je vladu vodila Jadranka Kosor, Banskim dvorima dala svoje prijedloge uređenja visine plaća u javnim poduzećima, što je vlada u rujnu 2010. godine i prihvatila. Ipak, sve je na kraju ostalo samo mrtvo slovo na papiru. Sličnu sudbinu doživjeli su i kasniji pokušaji uvođenja reda u poslovanje javnih poduzeća.
“U državnim poduzećima, nažalost, uglavnom sve ovisi o tome koliko je tko politički umrežen pa mu se onda, na temelju zaštite koju uživa, naštimavaju plaća i ostali uvjeti zaposlenja. Zato i imamo pravi čušpajz u plaćama u javnim poduzećima. Mi smo svojedobno predlagali najbolja rješenja iz zemalja poput Njemačke, Austrije, Švicarske ili Slovenije, prema kojima bi menadžer u javnom poduzeću, koji bi se birao javnim natječajem, imao osnovnu plaću i nagradu ako ostvari postavljene ciljeve. U privatnom sektoru takav način plaćanja menadžmenta je uobičajen”, objasnio je Čolaković za Index.
