Kakva je situacija s umirovljeničkim primanjima s jedne te cijenom i ponudom smještaja za starije s druge strane, najbolje govori podatak da ih sve više nudi kuće strancima u zamjenu za skrb. Tužno, ali drugog izbora nemaju, jer nemaju nikoga, za smještaj u nekom od domova manjka im sredstava, a u njima mjesta za većinu ionako nema, piše portal Mirovina.
Hrvatska ima ogroman problem oko smještaja i skrbi starijih osoba. I dok oni najsretniji ili najbogatiji pronađu mjesto u domovima za starije osobe, a takvih je svega tri posto starijih od 65 godina, postavlja se pitanje što je s ostalima koji nemaju tu privilegiju. Naravno, u tom trenutku krene bujati crno tržište skrbi o starijima, pa ne čudi da su hrvatski oglasnici puni onih koji traže, ali i nude skrb o starijim osobama, upozorava Jasna A. Petrović iz Sindikata umirovljenika Hrvatske.
Njegovateljica za sat vremena traži 35 kuna. Sasvim je jasno da bi to koštalo barem 2.800 kuna na mjesec, samo što bi starici netko pomagao radnim danom četiri sata. A gdje su tu još hrana, režije… Od mirovine si, bez pomoći obitelji, to ne bi mogao gotovo nitko priuštiti.
Neke njegovateljice same nude i mogućnost skrbi u zamjenu za nekretninu. Malo obiđu baku pa im ostane stan u Zagrebu. Iznimno je pritom važno razlikovati ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, pri čemu ovaj potonji nikada ne treba potpisati, jer se pravo na imovinu stječe odmah.
Neki umirovljenici sami nude kuću u oglasniku u zamjenu za uzdržavanje. Među njima je i 89-godišnjak iz Karlovca. Živi sam, ima dvije nekretnine te bi jednu mijenjao za skrb. Pokretan je, ali mu treba pomoć oko kuhanja i čišćenja, a najviše mu kaže nedostaje društvo nakon smrti supruge. Ima jednu kćer, ali ona ima svoju obitelj. Kaže kako je uvijek lakše kad imate s kim popiti kavu i popričati.
Vrlo slično traži i 72-godišnja udovica iz jednog mjesta u Zagorju, a koja nudi kuću i kompletno imanje na atraktivnoj lokaciji u zamjenu za doživotno uzdržavanje. Ni ona nije znala razliku dvaju uzdržavanja, pa im se zahvalila što su je upozorili na opasnosti. Da bi stvar bila bolja, i dalje je pokretna, samostalna, sve radi sama, ali je svjesna da u skoroj budućnosti to neće moći i želi se na vrijeme osigurati.
Jedan zagrebački bračni par, svaki ima više od 80 godina, traži žensku osobu od 60 do 70 godina za pomoć u kući. Nude besplatan smještaj, hranu i režije, jer jednostavno kažu da su prestari i trebaju pomoć. Imaju djecu, ali oni imaju svoje obitelji i ne mogu im biti stalno na usluzi.
Za dementnu majku jedna žena koja je također tražila njegovateljicu u oglasniku plaća 6 tisuća kuna mjesečno za 24-satnu njegu ili 3.500 kuna za osam sati rada.
“Što biste Vi učinili, ako nemate 7.500 do 12.000 kuna za smještaj bake s Alzheimerom u privatni dom, nepokretnog oca s penzijom od 1.300 kuna – što je nedovoljno i za gradski ili županijski dom? Da li biste na crno unajmili dvije žene, za 3.000 kuna svaku, koje bi danju čuvale oca, a po noći biste vi dolazili spavati i paziti. Otkud novac za takva rješenja?” – pita predsjednica Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, SUH-ova Jasna A. Petrović.
