Sustav je zamišljen gotovo pa idealno. U kafiću gost popije kavu, konobar mu za to izda račun na fiskalnoj blagajni koja je brzom internetskom vezom povezana s Poreznom upravom, i prihod je u nekoliko sekunda evidentiran. Svaka zarađena kuna na udaru je poreznika. Nema više muljanja, nema više utaje, a državna blagajna trebala bi biti punija barem za novih milijardu kuna.
U stvarnom svijetu stvari izgledaju nešto drukčije. Jedan zadarski ugostitelj, nazovimo ga ovom prilikom Joškom K., otkrio nam je na koji se način može “zaobići” bauk fiskalizacije. On ima kvartovski kafić s troje konobara, prihode koji su dovoljni za njihove plaće, poreze i doprinose i za malu zaradu, daleko od one koju, kako kaže, okrenu njegovi kolege na Kalelargi.
Od početka godine naš sugovornik primjenjuje novi način rada: izdaje račune na fiskalnoj blagajni, a zatim ih, kada gosti odu iz kafića, pokupi sa stolova i ponovno ih daje novim gostima koji imaju iste narudžbe. U poslu u kojem se sve vrti između espressa, macchiata, cappuccina, coca-cole i piva to i nije toliko teško jer se mnoge narudžbe, pogotovo tijekom jutra, ponavljaju u relativno kratkom vremenu. Nada se da će na taj način od poreznih škara spasiti više od polovine utrška.
– Moji konobari znaju što radim i zašto to radim. I sami sudjeluju u tome jer su svjesni da moramo opstati. Kada bih prijavio svaku kavu i pivo, za mjesec dana mogao bih staviti ključ u bravu, a država bi dobila troje novih nezaposlenih – kaže Joško K..
No, glavni arhitekt fiskalizacije u Hrvatskoj, ministar financija Slavko Linić osmislio je i jedan važan osigurač za ovakve slučajeve: kupac koji ne uzme račun može biti novčano kažnjen od 200 do 2000 kuna.
– U kafiću jedan gost od njih deset uzme račun. A jedan od sto provjeri u koje je vrijeme izdan račun – govori iskustvo našeg sugovornika.
Veći sustavi imaju, tvrde upućeni u tajne poslovanja hrvatskih ugostitelja, još većeg prostora za muljažu. Posebno kada je riječ o dostavi pizza, ćevapa i ostale gotove hrane u domove građana. Dio poslovanja u kojemu se hrana konzumira u snack baru oni uredno evidentiraju kroz fiskalne blagajne.
Dio koji ide dostavom – a riječ je o 60 ili 70 posto poslovanja – vodi se kroz tzv. paralelnu blagajnu, izdaje se račun koji nalikuje na pravi i služi samo za internu upotrebu. Njega dostavljač uopće ne preda naručitelju kada mu donese obrok i primi od njega novac. Pritom, naravno, riskira da netko na vratima zatraži račun.
No, tu je uvijek spreman izgovor: račun mu je, dakako, ispao dok je na motoru jurio gradom da što prije dostavi njegovu marendu. A nisu Hrvati Nijemci, pa da žrtvuju topli obrok zbog komadića papira. Ili se barem tako neki hvatanju krivina skloni ugostitelji nadaju…
Izvor: Slobodna Dalmacija
