HDZ se ‘gestom’ prema HNS-u zapravo pokušao na neki način otarasiti neugodnog tereta užasavajuće spore obnove, outsourcati tu priču barem dijelom na neku drugu političku stranku. Pa, ako se stvari pokrenu, onda će uspjeh biti i uspjeh cijele Vlade, a ako ne bude značajnijeg ubrzanja, barem dio krivnje mogao bi se podijeliti s resornim ministrom iz druge opcije, piše Telegram
Trebao je to biti još jedan rutinski koalicijski sastanak utorkom, sastanak na kojem će se, eto, silom prilika – točnije, istrage USKOK-a – vladajuća većina morati dogovoriti i o nasljedniku Darka Horvata.
“Mi ćemo danas u 12 sati o tome raspravljati i nadam se već danas tu priču usuglasiti. Očekujem da bismo u petak glasali u Saboru”, obrazlagao je tijekom jutra predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić kakav glatki koalicijski slalom kroz još jednu krizu očekuje premijera Andreja Plenkovića. A onda se sastala koalicija.
‘Gesta’ prema partnerima
Sedam sati kasnije, potpredsjednik Vlade Tomo Medved je, snuždenog izraza lica, novinarima objašnjavao kako nije postignut dogovor o novom ministru, a očito više nije sasvim sigurno ni da će on biti izabran do petka. Iako se, kako je naglasio Medved, radi o prevažnom resoru, bitnom radi obnove Zagreba i Banije nakon potresa.
“Prevažni resor”, kako ga je opisao Medved, međutim, predsjednik Vlade je nakanio dati nekoj od liberalnih stranka iz koalicije, čime bi se, kako je također opisao Medved, “učinila gesta prema koalicijskim partnerima”.
Nakon pet sati (toliko je trajao sam sastanak vladajuće koalicije) gestikuliranja – a s obzirom na medijske informacije o burnim raspravama možemo pretpostaviti da je toga dosta bilo – Plenković je od svoje geste morao odustati.
Plenkovićev vrli novi svijet
HSLS i Reformisti nisu nikako htjeli pristati na to da novi ministar graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine postane Stjepan Čuraj iz HNS-a. Dakle, čovjeka kojeg je kao kadrovski prijedlog na sastanak koalicije donio premijer Andrej Plenković, blokirale su dvije stranke s ukupno tri saborska zastupnika, od kojih su dvoje (HSLS-ovih) izabrani na koalicijskim listama koje je predvodio HDZ.
I to je novi vrli svijet u kojem se, zapravo, nakon subote, 19. veljače i uhićenja ministra Horvata probudio Plenković. I u kojem će, ne bude li iznenadnih i golemih političkih preslagivanja u Saboru, morati broditi sve do kraja svog mandata.
Svijet u kojem svako jutro osluškuje dolazi li USKOK po još kojeg ministra, svijet u kojem mu Hrebak i Čačić vrlo uspješno blokiraju kadrovska rješenja, a nezadovoljnici iz stranke sve manje prikriveno odašilju ultimativne poruke o nužnoj široj rekonstrukciji Vlade ili – odlasku samog premijera.
Nema jagme za pozicijom?
HDZ se “gestom” prema HNS-u zapravo pokušao na neki način otarasiti neugodnog tereta užasavajuće spore obnove, outsourcati tu priču barem dijelom na neku drugu političku stranku. Pa, ako se stvari pokrenu, onda će uspjeh biti i uspjeh cijele Vlade, a ako ne bude značajnijeg ubrzanja, barem dio krivnje mogao bi se podijeliti s resornim ministrom iz druge opcije.
No, sad će tu dužnost, ultimatumom iz koalicijskih partnera koji, ponovimo, imaju tri od ukupno 151 saborskog zastupnika, morati preuzeti netko iz HDZ-a. S obzirom na to da je pitanje hoće li kandidat biti izabran do kraja tjedna, čini se da i nije neka jagma da se uđe u Horvatove cipele i bjesomučnu utrku s administracijom i vremenom koje curi.
Pakao političke stabilnosti
Jer, ne samo da raste nezadovoljstvo ljudi koji su i dalje u kontejnerima ili rezervnom smještaju, nego i ovaj produženi rok za iskorištavanje pet milijardi kuna iz Fonda solidarnosti ima svoj završetak u lipnju 2023. godine. A ako nas je išta naučilo dosadašnje iskustvo u obnovi, to je da 16 mjeseci izgleda tako prokleto kratko.
Plenković se sad mora snalaziti u svojevrsnom paklu političke stabilnosti – u kojem se nikome od vladajućih aktera ne ide na izvanredne izbore i stalno ističu da Vlada i premijer imaju njihovu potporu – ali u kojem se odluke više ne mogu donositi lako i brzo, voljom jednog čovjeka ili njegovog najužeg kruga suradnika.
Nema ni ‘nuklearne opcije’
Plenković više ne može male koalicijske partnere plašiti izvanrednim izborima, jer ta nuklearna opcija više nije u njegovom rukavu – pitanje je bi li nakon pada ove Vlade više došao u poziciju da predvodi HDZ na izborima. Za očekivati je, stoga, da će se današnja situacija ponavljati.
Da će se za svaku krupniju odluku opet morati sastančiti satima i obigravati oko i najmanjih političkih partnera. Da će, lako moguće, nezadovoljstvo u Plenkovićevoj stranci, ali i javnosti, samo rasti – i to čak i kad bi se akcije istražnih organa, što nije baš lako zamislivo, zaustavile samo na Horvatu. Ukratko, agonija koja će trajati.
