Rodney Gorham, umirovljeni prodavač softvera iz Melbournea u Australiji, poslao je SMS poruku neki dan. Nije tipkao, nije govorio. Koristio je svoj mozak.

Gorhama, koji boluje od iscrpljujuće bolesti ALS, napisao je na poruku iPadu, koristeći uređaj kirurški ugrađen u njegov mozak u bolnici Royal Melbourne.

Synchron sa sjedištem u New Yorku, koji proizvodi uređaj, također je prva tvrtka koja je dobila odobrenje američke Uprave za hranu i lijekove za provođenje kliničkih ispitivanja računalnog moždanog implantata.

Synchron ima šest pacijenata koji koriste uređaj nazvan “Synchron Switch”, a Gorham je prvi koji ga koristi s Appleovim proizvodom, rekla je tvrtka. Synchron, koji je prikupio 70 milijuna dolara za poduhvat, snosi troškove implantacije i održavanja uređaja.

“Uzbuđeni smo zbog iOS i Apple proizvoda jer su tako sveprisutni”, rekao je Tom Oxley, suosnivač i CEO Synchrona. “A ovo bi bio prvi unos moždanog upravljača u uređaj”, rekao je.

Niz senzora koje je napravio Synchron pod nazivom “Stentrode” umetnut je u vrh mozga putem krvne žile u minimalno invazivnom postupku. Upravlja se bežično pomoću sinkroniziranog prekidača s pacijentovih prsa.

Oxley je rekao da su vještine potrebne za implantaciju Stentrode uobičajene, a ta je razina jednostavnosti ključna za poslovnu strategiju tvrtke. Ugradnja uređaja izravno u mozak zahtijevala bi neurokirurgiju, i posebno obučene liječnike.

U biti, ako FDA odobri uređaj za široku upotrebu, Oxley vjeruje da bi računalni moždani implantati koje njegova tvrtka proizvodi mogli postati sveprisutni među osobama s invaliditetom.

Za sada je Synchron jednostavan. Ne pokušava natjerati pacijente da igraju tenis ili upisuju 20 riječi u minuti svojim mozgom. Umjesto toga, obučava uređaj da prepozna moždani signal za tapkanje nogom. Poslali su Gorhamu pitanja na koja se može odgovoriti jednom riječju, kako ga ne bi previše opteretili.

Kad Gorham, koji voli klasične automobile i St. Kilda, australski nogometni klub, razmišlja, lupka nogom, a njegov iPad to registrira kao dodir prstom po ekranu.
S Gorhamovom porukom postignuta je važna prekretnica u nastojanju da se računala povežu s mozgom. Počelo je od nečega što se događa u sveučilišnim istraživačkim laboratorijima do nečega što svaki potrošač može koristiti: ljudi mogu upravljati iPhoneima svojim mozgovima.

Apple i Google čekali su ovaj trenutak: ljudski mozak sada može biti periferni uređaj, poput AirPods slušalica ili olovke.

“Ono što je zaista uzbudljivo u vezi s ovim projektom, naravno, jest to što su napravili nešto stvarno inovativno i povezali to u nešto što je standardno”, rekao je Gillian Hayes, profesor informatike na Kalifornijskom sveučilištu u Irvineu.

Hayes je rekao da tvrtke poput Applea ulažu u istraživanja na ovom području. Apple, na primjer, ima osoblje na Sveučilištu Carnegie Mellon gdje financira istraživanje sučelja između računala i čovjeka. Rekla je da će tehnološke tvrtke poput Applea morati smisliti kako učiniti da uređaji Synchron rade bolje i s manje kašnjenja kako bi ubrzali proces.

Sve se mijenja kada tvrtke s proračunom za istraživanje i razvoj od 30 milijardi dolara povjere inženjerima da pronađu najbolji način da tvrtkama poput Synchrona omoguće povezivanje s njihovim operativnim sustavima.

Synchron je jurio ispred svoje konkurencije u ovom području jer je, u biti, praktičan. Sa svojim Stentrodeom koji prolazi sredinom mozga, senzori nemaju sveobuhvatan pregled podataka koji neprestano izviru iz njega. Ali ima dovoljno za minimalno održiv proizvod.

Neuralink, tvrtka koju je osnovao Elon Musk, postavila je, uz veliku pompu, svoj cilj da omogući ljudima da upravljaju iPhone uređajima s moždanim implantatima. Neuralinkovi implantati pružaju veću vjernost onome što se događa uključujući više senzora koji prodiru u tkivo mozga. Demonstrirao je svoju tehnologiju s majmunom koji igra video igricu svojim mozgom.

Istraživači s UC Berkeley razvili su sićušne senzore koji se mogu poput prašine posuti u tijelo kako bi otkrili signale iz živaca. Ti su istraživači osnovali tvrtku koju je 2020. kupila japanska farmaceutska tvrtka Astellas.

Dosadašnji problem s tim pristupima, koliko god bili impresivni i ambiciozni, je taj što ljudsko tijelo ima način da ih onemogući. Ožiljno tkivo može se nakupiti oko senzora, što blokira signale i stvara druge probleme. Ili tijelo može potpuno odbaciti senzore.

Synchronovi implantati trebali bi biti trajni i trajali su više od jedne godine kod najmanje četiri pacijenta, a tvrtka kaže da nije bilo prijavljenih ozbiljnih štetnih događaja povezanih s uređajem.

Druge su tvrtke pokušale učiniti istu stvar bez ulaska u tijelo, čitajući moždane valove izvan lubanje. Microsoftov odjel za istraživanje ima osam ljudi koji rade na takvom projektu.

Do danas ti napori nisu uspjeli dobiti iste vrste signala kao oni koji uključuju implantate. Jednom kada ti slabi električni signali prođu kroz lubanju, oni su velika, zbrkana masa, kao da stojite na parkiralištu nogometnog stadiona i pokušavate osluškivati ​​pojedinačne glasove.

Synchron se čini kao srednji pristup. Ne postavlja senzore izravno na mozak, ali svoje senzore dovodi dovoljno blizu umetanjem kroz jugularnu venu, koja prolazi točno preko sredine mozga, gdje se nalazi motorički korteks, navodi u članku Semafor.