Kako se zna, ili možda i ne zna, ali uglavnom zna se: to da od jučer, 1. srpnja 2023. godine, bilo tko iz bilo koje države Europske unije može bez ikakvih poteškoća i ograničenja kupovati poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj – ‘naša’ polja, njive, vrtove, voćnjake, brda, šume, doline… Mnogi smatraju kako je dojučerašnja zabrana kupnje hrvatskog poljoprivrednog i šumskog zemljišta bila tzv. zadnja crta obrane od svojevrsnog gubitka suvereniteta Hrvatske, a koja bi ukidanjem tog ograničenja sada mogla biti rasprodana za male i nikakve novce. Hrvatska bi tako mogla stati bez dragocjenog zemljišta za poljoprivredu, a koja je u normalnim državama strateška gospodarska grana koja omogućuje proizvodnu hrane dostatnim količinama za zadovoljenje potreba svojeg stanovništva. Osim toga, neki se boje kako će sada doći do još žešćeg eksploatiranja šuma, te kako će kaos i nered koji vlada na šumskim površinama sad biti još izraženiji, a hrvatska nacionalna bogatstva biti neometano eksploatirana, bez razuma i kontrole.

No, dakako, ima i onih koji smatraju kako je ukidanje ograničenja kupovine poljoprivrednog zemljišta ‘dobra stvar’, premda ne pojašnjavaju zašto ni kako će se to postići da osiromašeno stanovništvo na područjima koja su upropaštena nerazumnim politikama poticanja uvoza hrane i spoticanja domaće poljoprivredne, ne proda imućnijim Europljanima svoje zemlje po potresno i nerazumno niskim cijenama, piše TRIS portal.

Kako to ističe Hina, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, stanoviti Mladen Jakopović, smatra da za plodnu hrvatsku zemlju u kontinentalnom dijelu neće biti nikakvih problema po tom pitanju, iako će, kako reče, iz psiholoških razloga vjerojatno doći do neke blage korekcije cijena, ali to neće izazvati nikakve potrese na tržištu niti će doći do nekih velikih kupoprodaja.

On smatra kako su, kako ih zove, svi ozbiljni igrači već registrirali tvrtke u Hrvatskoj i kroz njih kupili ili kupuju zemljišta, a da je za mala gospodarstva i fizičke osobe zbog nereda u katastrima i gruntovnicama ionako komplicirano i teško doći do zemljišta, pa stoga ne očekuje nikakve probleme.

No, ipak probleme, veli, očekuje u priobalju.

Te probleme itekako već vide žitelji priobalja: poljoprivredne površine nedaleko od mora već se nemilice devastiraju, prekopavaju bagerima i zauvijek uništavaju: nebrojeni ‘strani investitori’ bez ikakvog osjećaja za tradicionalne i krajobrazne vrijednosti, a kamoli za budućnost domicilnog stanovništva, iz interesa gradnje kuća za prodaju već navelike mijenjaju lice Dalmacije, i zadaju joj, po nekima, posljednji udarac, a uslijed bezumnog upravljanja prostorom i poticanjem neodrživog turizma.

-To vidimo već neko vrijeme, a sada će se, nakon 1. srpnja, dodatno intenzivirati jer su u priobalju cijene poljoprivrednog zemljišta špekulativne i svi razmišljaju da će to sutra-prekosutra postati građevinsko zemljište te da će se apartmanizirati – kaže Jakopović i dodaje da postoji ozbiljan interes, pogotovo iz Austrije, za kupovinu šuma u sjevernoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Ni njegov kolega iz Slavonije, Matija Brlošić, ne očekuje probleme kad je riječ o strancima. “Čisto sumnjam da će netko dolaziti ovdje i kupovati po hektar, dva, tri ili deset da bi se počeo baviti poljoprivredom. Oni koji su htjeli, zemlju su kod nas već kupili preko tvrtki…”, kaže Brlošić koji smatra kako su puno veći problem domaći poduzetnici koji se nikada nisu bavili poljoprivredom.

“To su neki trgovci, prijevoznici, odvjetnici…, koji unazad 4-5 godina špekulativno kupuju zemlju očito procjenjujući da će joj cijena porasti, pa da je mogu po znatno višim cijenama preprodavati strancima. No, problem je što su time dvostruko podigli cijenu zemlje i onemogućili nas poljoprivrednike, koji od toga živimo, da je kupujemo”, rekao je Brlošić, kako prenosi Hina.

Adio djedovino, reklo bi se.

Uglavnom, umjesto zaključka citirajmo stih iz pjesmuljka kojeg rado pjevaju članovi partije HDZ na partijskim skupovima i večerama:

Nek ti kušin bude stina

Al Hrvatsku sine voli.