Obilježavajući osamdeset godina od izlaska romana “Povratak Filipa Latinovicza” Miroslava Krleže Kazalište Moruzgva iz Zagreba prošle je godine na daske postavilo predstavu Bobočka ili drugih sto stranica Filipa Latinovicza koju je u četvrtak imala prilike vidjeti i zadarska publika u sklopu Zadarskog kazališnog ljeta.
Glavnu ulogu u predstavi tumačila je Ecija Ojdanić, a asistirao joj je konceptualni videoumjetnik i skladatelj Willem Miličević, dok je režiju potpisao Ivan Leo Lemo. Ecija je nastojala publici približiti Bobočku, ženu koja slovi kao jedan od najkompleksnijih Krležinih ženskih likova.
Slavni je pisac kroz priču o njezinom burnom životu, koji je požudno krivudao od građanskog luksuza s početka dvadesetog stoljeća do siromaštva u blatu sela Kostanjevca, zapravo opisivao odvjetnike kockare, ministre u ostavci, banke u propasti, ekscentrične znanstvenike i neurotične slikare.
Mračni akordi kapitalizma u kojem se ljudi koriste, a stvari vole, u kojem se pije, puši i laže, ekspresionistički su okvir za Bobočkine introspekcije. U tim se intimnim prepričavanjima razotkrivaju suptilne note Bobočkine duše zarobljene u lijepom ženskom tijelu. Neke od tih nota koje sačinjavaju Bobočkinu duhovnu i mentalnu simfoniju zvuče komično, neke tragično, neke melodramatično, neke mitski, a neke povijesno.
Bobočka prezire sve malograđansko, licemjerno i sputavajuće. Sva sazdana od proturječja smještenih u ekstremima mogućeg psihološkog registra jedne žene, ona je istodobno furiozna i destruktivna, strastvena i hladna, ali i duboko emotivna te suosjećajna, zatočena u svom oslobađanju i čarobno snažna na liniji vlastite nemoći. Ona intuitivno, od djetinjstva osjeća da je samo mrtav čovjek slobodan od bilo kakve verzije života te je kod nje izvanredno stvarno isprepletena želja za životom i strast prema umiranju.
Izvor: Zadarski list
